Ovo su savjeti koje ne biste trebali zanemariti ako želite biti dobar roditelj i supružnik

U većini obitelji prisutne su jake emocionalne veze koje mogu trajati cijeli život. To je zajednica u kojoj članovi jedni drugima pružaju podršku i pomažu u zadovoljavanju različitih potreba što je posebno vidljivo prilikom zadovoljavanja različitih potreba djece. Obitelji se razlikuju, ali ono što je zajedničko svim obiteljima, jest složenost odnosa i interakcija među članovima. Roditeljstvo je jedna od najvažnijih životnih uloga koju osoba može preuzeti i koja sa sobom donosi veliku količinu odgovornosti kao i različite zadaće. Svi ćemo se složiti kako je u današnjem svijetu jako teško biti roditelj, a nije nimalo lako imati ni kvalitetan partnerski odnos.

Svatko od nas teži stvaranju sretne obitelji, a izazovi s kojima se susrećemo, to itekako mogu otežati. Iz brojnih izvora dolaze nam najrazličitiji mogući savjeti za uspješno roditeljstvo i uspješan brak što u konačnici može biti vrlo zbunjujuće. U današnjem članku donosimo vam savjete koje smatramo zdravorazumskima, a kada su u pitanju roditeljstvo i partnerski odnosi.

Komunikacija i aktivno slušanje

Važno je biti uključen kako u život djeteta tako i u život supružnika. To bi se trebalo podrazumijevati, ali često nije tako. Komunikacija je temelj svake zdrave veze i ako ona ne postoji, nažalost, velika je vjerojatnost da taj odnos neće imati svijetlu budućnost. Ignoriranje onoga što nam supružnik i djeca govore, jedna je od najvećih pogrešaka koje možete napraviti. Čak i onda kada vam se čini da neka tema nije bitna, potrudite se i poslušajte dijete ili partnera te budite tu za njih. Moguće je da je u tom trenutku to najvažnija moguća tema u očima vašeg partnera ili vašeg djeteta. 

Otvorena komunikacija i aktivno slušanje preduvjet su da biste bili uključeni u život supružnika i djeteta. Na taj način drugoj strani pokazuje se zainteresiranost, upućenost u okolinu i bliske prijatelje te sudjelovanje u djetetovu i supružnikovu životu. Tako ćete izgraditi dublju emocionalnu vezu, a djetetu ćete usput i pomoći da zna izraziti svoje želje, kao i probleme. Osim toga, kvalitetna međusobna komunikacija može služiti kao prevencija te može pridonijeti smanjenju nekih oblika nepoželjnih ponašanja kod djece.

Privrženost, ljubav i prihvaćanje

Potreba za povezanošću roditelja i djeteta, razvoju privrženosti i ljubavi djelomično je genetski predodređena, a djelomično je posljedica odgovornosti koju svaki roditelj ima. Privrženost je jako važna kada je u pitanju zadovoljenje emocionalnih i psiholoških potreba djeteta. Isto se može preslikati i na odnos sa supružnikom. Ako u obitelji ne postoje privrženost, ljubav i prihvaćanje, teško da možemo pričati o sretnoj obitelji. Djeca pa tako i odrasli imaju potrebu biti voljeni i prihvaćeni. Izostanak toga i emocionalne topline roditelja u odnosu na djecu mogu imati izrazito negativne posljedice, primjerice, u vidu pojave depresivnosti.

Iznimno je važno da nikada ne ignorirate djetetove osjećaje (kao i osjećaje supružnika) jer mu tako pokazujete da njegovi osjećaji ne vrijede i nisu važni. Pokušajte biti uz njega koliko je god to moguće. Tako ćete ga naučiti da vam se može povjeriti u bilo kojem trenutku te da je dobro iskazivati osjećaje, kakvi god oni bili.

Nedostatak podrške i ismijavanje

Ako konstantno umanjujemo postignuća, ambicije i snove partnera i djeteta, nikako ne možemo govoriti o sreći u obitelji.  Partneri bi se trebali međusobno podržavati, a prethodno opisano svakako nije znak zdrave veze. Isto tako, roditelji bi trebali podržavati svoju djecu, a ismijavanje njihovih snova zadnje je što trebaju raditi. Isto se odnosi i na negativne razgovore o djeci kao da nisu prisutna u prostoriji. Roditelji ponekad misle da ih djeca neće čuti kada pričaju o njima, ali to ne može biti dalje od istine. Ako pred djecom negativno razgovarate o njima s drugim ljudima, vrijeme je da prestanete.  To kod djece stvara osjećaj poniženja. Mislit će da ih ne poštujete, a svakako nećete doprinijeti njihovom samopouzdanju, samopoštovanju i namjeri da vam se povjere kada za to osjećaju potrebu.

 

Autonomija, samostalnost i uvažavanje

Potreba za autonomijom, samostalnošću i uvažavanjem odnosi se na slobodu izbora svake osobe pa tako i djeteta. Sve to kod djeteta i kod odrasle osobe dovodi do osjećaja prihvaćanja i doživljaja da je naše mišljenje važno. Autonomija se kod djece razvija od samih početaka i roditelji ju trebaju poticati. Roditelji često iz dobre namjere priskaču djetetu u pomoć čim vide da je dijete negdje zastalo ili se ne snalazi te u konačnici rješavaju probleme koje bi dijete moglo samostalno riješiti uz malo više truda i vremena.  Prirodno je da roditelji žele zaštititi svoje dijete, ali granice trebaju postojati. Držanje djeteta pod staklenim zvonom nikako nije dobro i u konačnici ne pridonosi stvaranju sretne obitelji. Sasvim suprotno, pretjerana roditeljska kontrola negativno utječe na odnose u obitelji i značajan je faktor u predviđanju negativnih psiholoških posljedica u adolescenciji djeteta.

Uspoređivanje i etiketiranje

Nažalost, mnogi roditelji nerijetko uspoređuju svoje dijete s drugima, a to je nešto što se nikada ne bi smjelo raditi i svakako ne pridonosi osjećaju sreće u obitelji. Najljepša osobina vašeg djeteta upravo je u tome što je jedinstveno i potpuno drugačije od drugih. Istraživanja provedena na ovu temu pokazala su da uspoređivanje i etiketiranje djeteta može ozbiljno naštetiti njegovom samopouzdanju, čak i u odrasloj dobi. Nitko od nas ne voli da nas se uspoređuje s drugim ljudima u negativnom kontekstu pa tako to ne vole ni djeca. Navedeno itekako može imati utjecaja na dijete kroz stvaranje različitih kompleksa i osjećaja manje vrijednosti. 

Isto se odnosi i na situaciju kada partnera uspoređujemo s drugim osobama, pogotovo ako je to uspoređivanje uvijek u negativnom aspektu. Usporedbe se mogu odnositi na izgled, ali i na ozbiljnije stvari poput posla. Ovo je očiti znak da s vašom vezom nešto nije u redu. Nitko ne zaslužuje konstantno omalovažavanje, a pogotovo kada je ono usmjereno od nekoga tko bi trebao biti tu „u dobru i u zlu“.

Svađe ispred djeteta

Svi odnosi pa tako i partnerski povremeno se nađu pred izazovima. To je sasvim normalno i uobičajeno. Ono što nije normalno, jesu neprestane svađe pred djetetom. Na taj način učite dijete da su svađanje i vikanje jedini način na koji se rješavaju problemi. Ljutnja i frustracija emocije su od kojih ne treba bježati, ali onog trenutka kada ste postali roditelji, doveli ste sebe do situacije da nevino biće prati vaše ponašanje, uči iz njega i razvija se kao osoba.

Kada dijete svjedoči sukobima roditelja ili, još gore, uvučeno je u njih na način da mu roditelji pričaju negativno jedno o drugome, dugoročno to će kod djeteta stvoriti nesklad u osjećajima i očekivanjima, stvorit će unutarnju patnju, potrebu da zadovolji oba roditelja ili da u konačnici odabere stranu. Gotovo svako dijete zapamtit će pogrdne riječi o ocu, majci, baki ili djedu. Svako dijete dio je oca i majke i mada se to nama tako ne čini, djeca se često  doživljavaju na taj način. Svaki roditelj treba biti svjestan da djeca primjećuju svađe i negativnu atmosferu čak i onda kada mislimo da to nije moguće stoga nastojite djecu što manje izlagati istima.

 

FOTO: Unsplash

 

 

Pripremila: