Tridesete pod pritiskom: kako vratiti kontrolu nad vlastitim životom?
U tridesetima bi se čovjek trebao osjećati odlično jer bolje bolje zna što želi, ima stabilnu karijeru, dobre prijatelje i ozbiljne odnose u svom životu. Za razliku od često emocionalno nabijenih i nepredvidljivih dvadesetih, tridesete bi trebale biti stabilnije. Ili barem to tako zvuči u teoriji jer je sve veći pritisak da se bude najbolji, a obveze sve brojnije.
O burnutou se sve više govori, no, nažalost, spominju se negativni trendovi njegovog rasta. Nekada je prolazio ispod radara pa su neki hrabriji pojedinci počeli otvorenije govoriti o osjećaju ispražnjenosti i zbunjenosti, a danas se dobna granica značajno pomaknula. Iako se donedavno nazivao nevidljivom epidemijom, brojke su nezamarive. Broj mladih koji su doživjeli burnout, koji se osjećaju kronično iscrpljeno i bezvoljno, a čak i pomišljaju o samoubojstvu u porastu je i baca zabrinjavajuću sliku na stanje društva u cjelini.
Što je burnout?
Burnout ili pregorjelost više je od umora. Dugotrajni stres rezultira kroničnom emocionalnom, mentalnom i fizičkom iscrpljenošću. Osoba se sjeća osjeća prazno i bezvoljno jer je izgubila smisao. Nije rijetkost da na van sve izgleda odlično – osoba je i dalje, donekle, funkcionalna u svakodnevici, odlazi na posao i obavlja svoje obveze, ali joj je unutarnji svijet u kaosu.
Kako prepoznati da si u burnoutu?
S burnoutom nije tako jednostavno kao s nekim drugim stanjima jer nema jednostavnog vađenja krvi koji će dati dijagnozu i tablete za saniranje. No sigurno jest da ako kronični umor ne prolazi, došlo je do gubitka motivacije i interesa, javio se problem sa spavanjem, koncentracijom i imunitetom te je prisutan osjećaj bespomoćnosti, potrebno je uvesti promjene u život i potražiti pomoć.
Što napraviti?
Sve kreće od nas pa tako i u ovom slučaju. Dok ne priznamo da nešto nije u redu i ne potražimo pomoć, stvari neće ići na bolje. Dakle, prvi korak bi trebao biti priznavanje da to što se naziva tek umorom, neće proći samo od sebe. Nakon toga iskreno analizirati svoj život i vidjeti gdje najviše energije curi i postaviti granice. Ponekad je lakše reći nego učiniti, ali promjene su moguću i sasvim je u redu tražiti podršku u obliku terapeuta, prijatelja i člana obitelji.
Upravo je osjećaj da se sve mora sam, jedan od okidača burnouta. To je potrebno mijenjati i promijeniti definiciju uspjeha. Nerealno je nametati si očekivanje da se bude odličan na poslu, da se uvijek može uskočiti i pomoći drugima, da se uvijek mora dati 100 % od sebe jer tako čovjek postaje sporedni lik u svom životu i pada na zadnje mjesto.
Važno je maknuti stignu da smo sami na svijetu, da nitko ne može razumjeti i da se ovo rješava u tišini. Burnout nije znak da se je negdje pogriješilo u životu i da će uvijek biti tako, ali je poziv na promjenu i znak za buđenje. Dugoročno, burnout vodi do anksioznosti, depresije i dubokog nezadovoljstva životom, tako da je važno preuzeti odgovornost za svoj život. Vrijeme je za iskreni razgovor sa sobom i posvećivanje pažnje signalima koje tijelo šalje.
Burnout neće nestati tijekom jednog self-care vikenda, ali mali koraci stvorit će podržavajuću rutinu. Dakle, krenite s jednostavnim stvarima: dovoljno dnevne svjetlosti, kretanje na svježem zraku i nutritivno bogata hrana. Osim toga, stavite svoje misli na papir umjesto da se neprekidno motaju po glavu. I ne manje važno – odvojite vrijeme koje ćete provesti bez ekrana i u tišini kako biste se ponovno povezali sami sa sobom.
Zaključak
Tridesete ne bi trebale biti test izdržljivosti, već vrijeme u kojem se nastavljaš graditi i učiti živjeti održivo. Dakle, u redu je usporiti, podijeliti svoje brige s drugima i otvoriti se pomoći. Životna snaga može se obnoviti i zaslužuješ bolje od pukog preživljavanja svakodnevice.
Foto: Canva
- Pripremila:
- Goranka Rakić
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice