Ovo je stvarnost kad žena radi većinu emotivnog posla u vezi

Iza poznate rečenice "Činili su se kao tako dobar par i onda su odjednom samo prekinuli!", može se naslutiti zamjeranje, pasivna agresija, emocionalna iscrpljenost, osjećaj nevidljivosti, loša komunikacija i još mnogo toga što se pokušava gurnuti pod tepih jer na prvu ne izgleda kao dovoljno dobar razlog za prekid. A onda se neriješeni problemi i potisnute emocije gomilaju.

Otuđenost je sve veća kad jedna strana prestane započinjati razgovore, misliti o osjećajima svog partnera, planirati zajedničko vrijeme, prepoznavati tenzije i ulagati trud na svakodnevnoj bazi kako bi odnos funkcionirao. Jer onaj drugi ne zna, ili možda ne želi naučiti i preuzeti na sebe jednaku odgovornost za emocionalni rad.

Dobra veza i kvalitetan odnos se ne događaju sami od sebe i koliko god vremena partneri proveli zajedno, ne mogu si čitati misli. Ipak, nerijetko se događa da jedan partner preuzme veću odgovornost za emocionalnu klimu. Uglavnom je to žena koja će ulagati mentalni i emotivni napor da bi veza bila skladna. Ona će pamtiti važne datume, birati poklone, planirati aktivnosti, prepoznavati i brinuti o potrebama partnera, a sve to vodi po neravnoteže.

Odnos ne može biti zadovoljavajuć bez emocionalnog rada na njemu. Odnosno, bez svjesnog truda prepoznavanja i upravljanja emocijama i potrebama. Otvorena komunikacija, slušanje, empatija i ravnoteža nužni su preduvjeti za bliskost. Ako oba partnera jednako doprinose odnosu, oni su:

  • prilagodljivi i emotivno zreli

  • svjesni svojih potreba i znaju kako ih iskomunicirati

  • otvoreni za svaku temu razgovora

  • znaju svoj i partnerov jezik ljubavi

Ipak, u svakodnevici se može primijetiti da odnosi često skliznu u neravnotežu zbog rodnih uloga, društva, odgoja, obrazaca ponašanja... Žene počnu nositi veći teret kako bi odnos funkcionirao. Taj trud prolazi nezapaženo, stvari se počnu podrazumijevati, strah i nezadovoljstvo rastu. Trud postaje napor i potrebno ga je sve više i više da bi se spriječila eskalacija sukoba, prividno održao mir i stabilnost.

Nitko se u vezi ne želi osjećati kao menadžer, terapeut ili roditelj, već kao partner. A posljedice neravnomjernog emocionalno rada su:

  • osjećaj nevidljivosti i nepravde

  • povlačenje i iscrpljenost

  • emotivna praznina i pad bliskosti te paralelno gubitak privlačnosti

S obzirom na to da se emocionalna pismenost uči, promjena je moguća ako oba partnera to jednako jako žele. Jer kako je već rečeno, potreban je svjestan i redovit trud da bi odnos bio kvalitetan i zadovoljavajuć za oba partnera. Jedan razgovor neće sve riješiti, ali je početak jer ako se problem ne identificira, osjećaji ne podijele i potrebe ne iskomuniciraju, promjena se neće dogoditi. Inicijativa mora biti obostrana, a dobro je započeti sa zahvalnošću i priznanjem.

Ako odnos nije sigurno mjesto podrške i ljubavi, zapitajte se zašto ostajete u njemu te što time dobivate? Stečene navike i razvijene obrasce teško je mijenjati, no ne morate to sami. Podrška može doći od izabranog terapeuta pred kojim ćete otvoreno govoriti o tome kako se osjećate i što sve činite za vezu jer one, nažalost, ne dolaze s priručnikom za uporabu.

Emocionalni rad nije sitnica. Iako nevidljiv teret, kada odnos nije u ravnoteži, radi se o stvarnoj energiji koja se troši. Veze nisu romantični odnosi kakve viđamo na filmovima, već timski rad gdje obje osobe preuzimaju odgovornost, pokreću razgovore, planiraju, brinu o emocionalnoj klimi i zajedništvu, grade intimnost te pružaju jednako razumijevanja i podrške.

Smatra li da žene nosi veći teret emotivnog rada u vezama?

Foto: Canva

Pripremila:
Najiskrenije izjave koje mi je netko rekao o ljubavi – zašto su me pogodile?

Pročitajte još

Najiskrenije izjave koje mi je netko rekao o ljubavi – zašto su me pogodile?

Najiskrenije izjave koje mi je netko rekao o ljubavi – zašto su me pogodile?