Dvorac Gjalski - destinacija koju ne smijete zaobići ako planirate izlet u Zagorje

Ksaver Šandor Gjalski imao je rođendan dan nakon mog – 26. listopada, tako da je upravo ta zanimljiva činjenica bila jedan od povoda zašto sam se s mužem i prijateljicom zaputila jedne sunčane listopadne nedjelje u Zagorje, u dvorac gdje se Ksaver Šandor Gjalski rodio, ali i izdahnuo. Nisam do nedavno ni znala da se u dvorcu nalazi predivno uređen hotel s 4 zvjezdice i odličan restoran s prefinom domaćom kuhinjom pa bi bio red da se čitateljice Ženskog RecenziRAJA upoznaju s ovim sjajnim mjestom.

Miris peke širio se terasom - znali smo da smo na pravom mjestu!

Čim smo kročili na terasu, znali smo da nas čeka odličan ručak jer se zrakom širio miris peke, a dočekao nas je i smjestio simpatični konobar Miljenko. Odmah nam je preporučio aperitiv. Prijateljica se odlučila za Aurin teranino, a muž i ja odlučili smo probati Miodulu – jaku medicu iz drage nam Poljske koja specifičan okus može zahvaliti jedinstvenom procesu odležavanja u bačvi od poljskog hrasta. Medica je bila jaka, ukusna i otvorila nam je apetit.

Restoran u Dvorcu Gjalski oduševio me

Za hladno predjelo uzeli smo tatarski biftek i paštetu od pačje jetrice. To nam je bila greška (najbolja koju smo napravili, doduše), a razlog ćete saznati malo kasnije. Kao veliki ljubitelj tatarskog bifteka koji ne jedem često i koji zaista volim pojesti samo na provjerenim mjestima, moram reći da mi je ovaj definitivno u top 3 koje sam jela u životu. Oni koji su u rangu s ovim tatarskim, jela sam samo u Češkoj gdje sam živjela tijekom studija jedno kratko vrijeme i gdje su zaista majstori tatarskog. U restoranu Gjalski tatarski biftek sprema se za svakoga gosta od nule i treba ga se malo pričekati. Meso je da svježije ne može biti i savršeno začinjeno, a tatarski mažete na tost od dvije vrste domaćeg kruha koji je jednostavno savršen. Sve što ide uz tatarski bilo je vrhunskog okusa – luk, kiseli krastavci, maslac...

Da ne ispadne da pašteta nije valjala – bila je fenomenalna, a ono što me dodatno oduševilo, jest to što se super slaže sa sušenim brusnicama, pirjanim lukom i crvenim ribizom. Uz predjelo smo popili Fejst domaču pivu (nije tipfeler) i Petrač Karizmu – odlično zagorsko crno vino 70 % cabernet sauvignon i 30 % merlot. Porcije hladnog predjela bile su zaista velike i dosta smo se zasitili, no morali smo kušati toplo predjelo - sezonske domaće juhe od šumskih gljiva i heljde te juhu od buče. Juhe su bile prava okrjepa. U juhi od buče dosta se osjetio bijeli papar, što mi se jako svidjelo, a juha od gljiva bila je baš puna okusa svježine šume.

Meso i povrće nabavlja se od lokalnih OPG-ova

Glavno smo jelo malo pričekali jer smo se zaista najeli od toplog predjela i upravo je to bila greška jer nas je u glavnom jelu dočekala prava rapsodija raznih okusa. Prvo smo se osvježili odličnim Kopjarovim sauvignon blancom, a zatim je uslijedila prava stvar. Probali smo nekoliko glavnih jela – teletinu ispod peke s krumpirom i povrćem ispod peke, gurmansku pljeskavicu s više od 70 % junetine punjenu sirom i šunkom uz prilog pekarskii krumpir sa slaninom, medium pečen T-bone steak odležan 45 dana uz povrće sa žara, puricu i patku s mlincima te zelene rezance s lososom i kozicama u bešamel umaku.

Teletina nam je mirisala čim smo došli jer se peka nalazi u sklopu terase. Za rezanje nismo trebali nož – vilicom se meso samo odvajalo i topilo u ustima, a slično je bilo s patkom i puricom. T-bone steak bio je odlično pečen, taman kako volim, a ono što mi se posebno svidjelo, bilo je to što se jako osjeti na papar, a i umak od papra koji nam je poslužen uz steak bio je fantazija.

 

Porcije su ogromne i doslovno se svatko može najesti (ili prejesti)

Da ne ispadne da je baš apsolutno sve bilo savršeno, pljeskavica je za moj ukus bila malo preslana, no ja inače nisam osoba koja hranu puno soli, tako da sam sigurna da će se većini ljudi svidjeti. Tjestenina s kozicama i lososom nije nešto tipično za Zagorje, no bila je sjajno pripremljena i jako ukusna.

U razgovoru s konobarom doznali smo da se  većina mesa i povrća nabavlja s lokalnih OPG-ova, a za teletinu ispod peke te puretinu i patku potrebna je prethodna najava pa imajte to na umu prilikom rezervacije. Uz glavna jela poslužene su nam tri salate – sezonska, šopska i grah salata s bučinim uljem. Konobar nam je napomenuo da su blago začinjene te nam je donio dodatne začine, no meni su bile optimalne pa nisam ništa dodavala. Porcije su bile ogromne, ali vjerujte mi na riječ kad kažem ogromne.

Isprobali smo tri deserta i uživali u okusu svakog

Nismo uspjeli pojesti ni pola onoga što nam je posluženo pa nam je konobar zapakirao za doma – da se ne baci! Naravno da nismo otišli bez deserta. Probali smo štrudlu od jabuke, zagorske štrukle i premium desert Gjalski – čokoladnu sferu. Svaka čast štrudli i štruklima (ne moram uopće napomenuti da je sve bilo prefino), no čokoladna sfera ipak je bila nešto posebno. Uz desert nam je poslužen zlaćani Bodren muškat žuti koji je savršeno zaključio ovaj hedonistički ručak.

Kakve su cijene?

Što se cijena tiče, netko bi možda pomislio da su, s obzirom na to da se radi o dvorcu i hotelu s četiri zvjezdice, nešto veće, no zaista nisu. Dat ću vam neke cijene za primjer - juhe su 4 – 5,50 €, tararski biftek je 19 €, teletina ispod peke 20 €, rezanci s kozicama oko 14 €, salata oko 5 € i desert oko 5 €. To su po meni sasvim pristojne cijene za restoran na ovoj razini.

 

Mjesto odlično za druženje s prijateljima, obitelji i djecom

Ono što me također oduševilo, jesu priroda i okoliš dvorca: predivno je, savršeno za druženje s obitelji i prijateljima, a vjerujte mi da se možete opustiti čak i ako imate djecu jer imaju ogromno igralište. Ovo mjesto je idealno ako želite negdje doći s djecom i pojesti zagorske specijalitete u miru. ;)

Hotel u Dvorcu Gjalski - posebno pohvaljujem profesionalni odnos prema gostima

Osim restorana u dvorcu postoji hotel s četiri zvjezdice koji je obnovljen prije četiri godine u starinskom štihu, no po kupaonicama u sobama vidi se da je puno uloženo u udobnost gostiju. Na raspolaganju su dvokrevetne, trokrevetne i jedna četverokrevetna soba te jedna premium soba s hot tubom u koju, nažalost, nisam uspjela ući jer je, pogađate, bila zauzeta. Cijene se kreću od 95 € za dvije osobe za dvokrevetnu sobu pa sve do 170 € za premium sobu. Sve su opcije s uključenim doručkom, tako da to zaista nisu visoke cijene. Imaju i vikend pakete s nešto nižim cijenama, tako da zaista možete super proći što se cijene tiče. Već sam odlučila da ću mamu dovesti jedan vikend u dvorac Gjalski nakon ove super ture. U podrumu dvorca nalazi se vinoteka i veliki prostor za vjenčanja, poslovne događaje i razne zabave. Iz podruma izlazite na veliku terasu s prekrasnim pogledom na zagorske brege.

Za kraj, ono što me posebno oduševilo u hotelu i restoranu, jesu ljudi. Konobar Miljenko i recepcionerka Larisa bili su toliko susretljivi, profesionalni i divni i prava je šteta da vam ovo mjesto prođe ispod radara. Ako živite u Zagrebu ili Zagorju ili planirate neki izlet uskoro, neka vam se dvorac Gjalski nađe u planu puta jer, vjerujte mi, nećete požaliti!

*Tekst napisan u suradnji s brendom Zagorski dvorac.