Što poklanjate drugoj djeci za rođendan?
Iako svoj rođendan uopće ne volim obilježavati, uživam u proslavama rođendana svoje djece. Mislim da gotovo sve majke posljednjih godina s jednakim entuzijazmom i žarom pristupaju proslavama rođendana, od velikog prvog pa do tinejdžerskih godina dok to našoj djeci ne postane dosadno. Vrtićki rođendani trenutačno zauzimaju posebno mjesto u našim životima. Obilježavamo ih u vrtiću (i ti se dani s nestrpljenjem iščekuju i dugo pamte), ali i s vršnjacima, rodbinom te prijateljima izvan vrtića. Poseban je gušt roditelju gledati neopisivu radost i sreću djeteta dok uživa biti u centru pažnju i veseli se sa svojim prijateljima.
Dok moja djeca na rođendanima poklanjaju simbolične poklone, u drugim mjestima djeca se daruju novcem
Nedavno sam s prijateljicama pričala o rođendanima, organizaciji, dekoracijama i poklonima. Moram priznati da sam se neugodno iznenadila kada sam čula da je u njihovom mjestu običaj darivati djecu (ovdje pričamo o djeci u dobi četiri do šest godina) "kuvertom", odnosno novcem jer kod njih među majkama vrijedi nekakav prešutni dogovor da se poklanja 10 do 15 eura po djetetu. Iako mnogi neće vidjeti ništa neobično u tome jer novac se daje i za veće proslave (krštenja, pričesti, krizme), kao majka smatram da bi djeca trebala na vršnjačke rođendane odlaziti s poklonom (i to skromnim i simboličnim), a nikako s novčanicama.
Znaju li djeca vrtićke dobi uopće što je novac?
Čak je i moja prijateljica pričala kako su njezine djevojčice bile zbunjene nakon što su dobile novac te da nisu bile oduševljene što u vrećicama nisu pronašle poklone. Kada sam ju pitala zašto ne kupi poklon u protuvrijednosti, navela mi je nekoliko razloga. Iako ju razumijem, ja i dalje "tjeram svoje". Naime, ako ona dođe s poklonom, a sve druge mame pošalju kuvertu, osjećat će se loše. S druge strane, u mjestu u kojem živi, nema nekog izbora u trgovinama za djecu pa često ne zna što bi kupila. Da me se ne shvati pogrešno, ne osuđujem ju, vjerojatno bih i ja postupila isto, ali jednostavno sam ogorčena na razmišljanje tih roditelja. Tek tada shvatim koliko sam sretna što i dalje živim u sredini u kojoj moja djeca za rođendane dobiju poklone i što sam okružena mamama za koje mi se čini da im nije problem pronaći adekvatan poklončić.
U biranje poklona za prijatelje uvijek uključim i svoju djecu
Kod biranja poklona za slavljenika obično pratim temu rođendana slavljenika ili slavljenice pa pokušam pronaći neku sitnicu u skladu s temom. Pitam djecu što taj prijatelj voli i čime se igraju, a otvoreno pitam i mamu ima li kakvih želja. Tako su sve prijateljice mojoj curici za posljednji rođendan donijele nešto s jednorogom, što ju je posebno obradovalo jer je bila u toj fazi i stalno je spominjala jednoroga kojeg je dobila od Ines, a kojeg od Marka.
Iako je od rođendana prošlo dosta, na ovaj način stvorila se uspomena za cijelo djetinjstvo. I nije uopće bitno vrijedi li jednorog pet ili deset eura, nju će uvijek podsjećati na prvu prijateljicu Ines. Osim toga, moja djeca potrude se nacrtati čestitku za slavljenika pa ubacimo i neki slatkiš. Često preferiram i slikovnice kao poklon jer je to nešto neutralno, korisno i lijepo, a izbor je zaista ogroman. Stariju djevojčicu obično vodim sa sobom pa zajedno biramo poklon za prijatelja, a ona se onda osjeća važno i odgovorno. Poklanjali smo sve i svašta, od autića do barbika, a nedavno sam dobila od prijateljice i super ideju – izradila je fotografiju omiljenog crtanog lika u boji, spakirala u lijep okvir i napravila fenomenalan poster za sobu! Unikatno i drugačije. Novčanica od deset eura djeci ne predstavlja ništa i ne bi trebali u toj dobi ni znati koja joj je vrijednost niti bi se djeca trebala drugačije međusobno gledati jer je netko dobio "dva papirića", a netko "jedan novac".
Dok su ovako mali, trebamo ih učiti da se vesele i Kinder jajetu, i autiću, i plišancu. Ako ih već u ovoj dobi to ne veseli, kakve će želje biti s godinama? Također, kako odrastaju, učit ću ih da rođendane slave s osobama koje vole i s kojima žele biti taj dan. Ni sama nisam u svojim teen godinama bila jedna od onih "donesite si što ćete piti i dođite". Ako sam odlučila raditi proslavu, pomno sam birala gdje, s kime i kako slavim, htjela sam da te proslave ostanu meni i mojim uzvanicima u dugom sjećanju, a ne da budu još jedan od odrađenih rođendana.
Radost i ljepota poklanjanja vrijednosti su koje mi kao roditelji moramo usaditi svojoj djeci i naučiti ih što taj poklon predstavlja, ali isto tako da bit proslave ovih lijepih i važnih dana nije u poklonu, već da je on nešto usputno što će ostati kao opipljiva uspomena. I možete me zvati neprilagođenom i staromodnom, ali ne želim ni sebi ni svojoj djeci uskratiti veselje poklanjanja i ipak mislim da neki običaji ne bi trebali nestati pod pritiskom konzumerizma u moderno doba.
Foto: Pexels
- Pripremila:
- Andrea Šikić
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice