Umjesto bacanja, odabrala sam kreativnost i otkrila da najbolji novi komadi često već postoje u ormaru
Osoba sam koja se jako veže za stvari. Tako u mome ormaru postoje komadi koji se nekako uvuku pod kožu, vežu me uz određeno razdoblje života, putovanje, osjećaj ili jednostavno imaju nešto posebno zbog čega ne želim da završe u košu za smeće ili kao krpa za brisanje prašine.
S godinama sam naučila da moda ne mora uvijek značiti kupnju nečeg novog. Ponekad je dovoljno pogledati stari komad drugim očima i dati mu priliku za novi početak. Upravo su tako nastala dva moja omiljena topića, a oba su zapravo nekada bila nešto sasvim drugo.
Od promašene kupnje do omiljenog ljetnog komada
Prva priča počinje s majicom s uzorkom leptira koju sam naručila preko ASOS-a. Na fotografijama je izgledala romantično, pomalo vintage i baš u stilu kakvog volim. Međutim, čim je stigla i kada sam ju prvi put isprobala, znala sam da nešto nije u redu.
Kroj mi jednostavno nije odgovarao. Naprijed mi je bila preotvorena, stalno bi ju morala povlačiti prema gore, proporcije su djelovale čudno, a svaki put kada bih se pogledala u ogledalo, imala sam osjećaj da gledam komad odjeće koji nije namijenjen meni.
Naravno, najlogičnije bi bilo vratiti ju. No vjerujem da nisam jedina kojoj se ponekad jednostavno ne da prolaziti kroz cijeli proces pakiranja, ispisivanja naljepnica, odlaska na poštu i čekanja povrata novca. Majica je tako završila zabačena u mračnim kutovima ormara s mišlju kako će mi se jednog dana možda ipak magično svidjeti ili da ću ju pokloniti nekome.
Ipak, jedan dan kada sam pregledavala odjeću koju više ne nosim, ponovno sam uzela tu majicu u ruke i shvatila da zapravo i nije toliko loša i da ima nade za nju, samo možda u nekoj drugoj formi. Uzorak leptira bio mi je i dalje prekrasan, materijal ugodan, a boje savršene za proljeće i ljeto. Umjesto da je se riješim, odlučila sam ju preoblikovati. Nakon nekoliko preinaka pretvorila sam ju u topić koji puno bolje pristaje mojoj građi.
Majicu sam okrenula naopako, rukave zavezala oko vrata u mašnu, a da bi topić dobio oblik naprijed kod grudi, uzela sam ukrasnu kvačicu od zavjese u obliku leptira. I tako je od komada koji sam gotovo otpisala nastao jedan od najnošenijih ljetnih favorita.
Od rasparanog šava do novog ruha
Sličnu sudbinu doživjela je i crna haljina sa žutim cvjetnim uzorkom. Bila je to jedna od onih haljina koje obožavaš jer se u njima osjećaš posebno. Nosila sam ju na večere, ljetna druženja i razne prilike. Nažalost, nakon mnogo nošenja popustio je šav u donjem dijelu haljine.
To sam primijetila tek naknadno tako da se nadam da nisam rasparanog šava hodala po gradu. Svašta mi je prolazilo kroz glavu kada sam vidjela da je rasparana, u tom trenutku prva mi je pomisao bila da ju bacim jer mi je ionako ormar krcat odjećom pa sam mislila da je barem to znak da mora prodisati i da se nekih komada odjeće moram riješiti.
Ipak, nisam ju imala srca baciti, a i obožavam kreativan rad, od izrade svijeća do stvaranja novih krpica od rasparane tkanine kojoj je odzvonilo. I tako, umjesto da završi na dnu vreće za smeće, odlučila sam iskoristiti njezin gornji dio. U krojačkoj sam radnji kupila metar ukrasne gume, elastike (iskreno ne znam kako bih to službeno nazvala, ali od toga si radim i ogrlice) i provukla kroz ovratnik gdje je nekada bio zlatni lanac. Tako je haljina postala topić s dubokim izrezom koji danas izgleda čak modernije nego u svojoj originalnoj verziji.
Kad kreativnost postane održivost
Takve male modne transformacije podsjećaju me da održivost ne mora uvijek biti velika filozofija. Ponekad se svodi na vrlo jednostavnu odluku da ne odustanem od komada čim se pojavi prvi problem. Bilo da je riječ o odjeći koja mi ne pristaje onako kako sam zamišljala ili o omiljenom komadu koji se s vremenom oštetio, često postoji način da mu produžim život.
Osim što tako smanjujem nepotrebno bacanje tekstila, dobivam i nešto što je potpuno moje. Komad koji ne izgleda kao da je upravo sišao s police trgovine, već nosi osobni pečat. A upravo su takvi komadi najčešće oni za kojima posežem iznova i iznova.
Možda je zato najveća modna lekcija koju sam naučila ta da nije svaki kraj zaista kraj. Nekad je dovoljno uzeti škare, malo mašte i otvoriti prostor za novu verziju nečega što sam već voljela jer ponekad najbolji novi komad u ormaru zapravo nije nov, samo je dobio drugu priliku!
Foto: privatna arhiva / Pexels
- Pripremila:
- Larisa Krizmanić
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice