Pet stvari koje možda niste čule prije nego što ste ostale trudne

Tri puta sam bila trudna, dva puta sam rodila i ono što sa sigurnošću znam jest da više „ne mrem“! Porod kao porod ponovila bih, ali ja jednostavno ne volim biti trudna.


Trudnoća nije baš blaženo stanje

Da se razumijemo, za mene je svaka trudnoća bila neopisiva radost i sreća, ali dok nisam ostala trudna, živjela sam u zabludi. Da, znam, previše sam gledala romantičnih komedija u kojima se trudnoća prikazuje kao blaženo stanje u kojem žena od početka do kraja apsolutno uživa, ništa joj ne smeta, svi oko nje titraju, a ona je u savršenom zenu. Netočno. Očekujem da će mi se nakon ovog teksta javiti hrpa komentatora iz grupe s „Kako su naše babe bile trudne i vadile krumpir, rađale u polju i ništa im nije bilo, a vi sad samo kukate da vam je teško dok sjedite i tipkate na mobitelu?!“, ali s obzirom na to da znam da većina njih nije bila trudna (da jesu, ne bi tako govorili), još ćemo jednom ponoviti da uđe u zapisnik – biti trudan nije nimalo lako. Nije blaženo jer pamtim ih po puno stresa, fizičkog umora, nemogućnosti kretanja kao prije, konstantnog strahovanja za to malo biće koje raste u tebi i ono najgore – erupciji turbo ludih hormona. Ne postoji bez razloga toliko literature o tih blaženih devet mjeseci koju ja nisam pročitala na vrijeme, stoga ne čudi da me sve što ću vam navesti zateklo potpuno nespremnu.



Trudnoću je danas teško održati do kraja

… i pritom sačuvati zdrav razum! Prva je trudnoća najgora. Strahova (uključujući onaj od nepoznatog jer, realno, sve ti je nepoznato) imaš milijun, ali rješenje za svaki tražila sam na dr. Googleu! Velika greška, ooogromna! Ne samo da mi Google nije otklonio strah, nego me odveo najgorim saznanjima i svjedočanstvima koje nisam trebala čitati trudna. Naravno, mnoge se žene bore da uopće ostanu trudne, međutim ono što malo nas zna, činjenica je da je gotovo svaka druga trudnoća klasificirana kao visokorizična, a faktora za to doslovno ima na stotine. Ono što se čini kao rutinsko vađenje krvi, često završi kao hrpa nalaza, uputnica, terapija, lijekova i postupaka da bi se trudnoća održala do kraja. I nekako odahnete tek kad uđete u 36 tjedan trudnoće. I onda na Googleu nađete tekst o bebi koja je umrla od gušenja pupčanom vrpcom praktički već pred termin. I opet ste na početku i opet ludite, dok ne čujete taj prvi plač. Ali tada shvatite da više ni jednu noć nećete prespavati bez brige za drugo biće. Moj je topli savjet svim budućim trudnicama da zaista ne guglaju ništa od onog što ste čuli, načuli ili vam je ginekolog rekao. Najčešće vas internet, kao i mene, odvede na krivi put. Da sam se vodila time, u svakoj bih trudnoći umrla 100 put' pa opet. Umjesto toga, naoružajte se pitanjima za sljedeći pregled i bez ustručavanja pitajte baš sve što vas zanima. Moja prijateljica pitala je našu doktoricu koliko točno treba biti obrijana „dolje“? I nitko joj se nije smijao. Nema glupih pitanja. Više nego ikada, u trudnoći želite znati sve i imati odgovor na baš svako pitanje.



Jutarnje mučnine nisu samo jutarnje i ne traju samo prvo tromjesečje

Oh, koliko sam preklinjala i psovala onoga tko je izmislio ovaj termin „jutarnja“ mučnina! Ona je u moja dva od tri slučaja bila sve samo ne jutarnja. U trećoj je trudnoći bila kao po knjizi, ali prepisat ćemo to konjskim tabletama željeza koje sam ujutro gutala i redovno povraćala. Moje mučnine bile su mi jedna od najgorih stvari u trudnoći. U drugoj se trudnoći sjećam pet dana kojih nisam doslovno ništa radila osim povraćala. Stalno, sve. Vodu, ručak, štapić, dvopek, što god bih stavila u usta. Od jutra do mraka. Pa po noći. I nije prošlo brzo, imam osjećaj da je trajalo cijelu vječnost. Stoga, drage žene, ako niste super sretnica, obavještavam vas da vas u trudnoći očekuju mučnine. Česte povremene, dugotrajne, iscrpljujuće. Ali prođu. Nekada nakon tri mjeseca, a nekada doslovno nakon što zadnji put povratite na stolu rađaonice.



Kilogrami se gomilaju, ali i gube

Svi pričaju i često dosađuju s dosadnom pričom o kilogramima. Ako pitate svijet, uvijek ste dobili previše i nećete to moći skinuti. No, kilograme možete i gubiti, a to se dogodilo meni u nekoliko navrata u dvije trudnoće i, vjerujte mi, nije ni to nimalo ohrabrujuće. Prvi su me puta gore spomenute mučnine dovele do značajnog pada kilograma, a samim time i pogoršanja krvne slike i svega što to nosi u stanju kada žena treba unositi dobre kalorije, vitamine i minerale u tijelo da joj se beba pravilno razvija. Punih tjedan dana, paralelno s mukom po mučninama, primala sam infuzije da nadoknadim izgubljeno, uzimala suplemente i, nažalost, pogrešno sebe krivila da sam naštetila fetusu. Srećom, sve je dobro završilo, do kraja trudnoće došla sam i do +13 kg i komentara da sam ogromna. Srećom, nisu me opterećivali. Zdravlje moga djeteta i mene bilo mi je najveća briga. Od tada sam drugi put bila pametnija i znala sam što slijedi. Srećom, nije bilo gubitka, ali bio je i dugi period stagnacije zbog čega su me opet bespotrebno plašili da će beba biti mala. Ni to nije točno. Svakako, imajte na umu da je trudnoća zaista idealno vrijeme da više nego ikad povedete računa o svojoj prehrani, kretanju, načinu života, imunitetu i zdravlju općenito. Ako ste pušili prije, prestanite odmah. Može se. Popiškite se na test, vidite plusić i nikada vam više ne padne napamet zapaliti cigaretu. Istinita priča. Ako ste se previše kretale, usporite. Ako ste se premalo kretale, lagano vježbajte. Imajte na umu da ste, kako god okrenete, nikad ljepše jer... ima li ljepše žene od one koja u sebi nosi živo biće?



Hormoni su „na steroidima“, a okolina baš nema sluhaza lude trudnice

Ne znam koje da riječi upotrijebim da bih onome tko nije doživio opisala što znače trudnički hormoni. To je jedna erupcija svih zbućkanih emocija i raspoloženja i to doslovno na „speedu“.  Jednu sam trudnoću cijelu preplakala. Sve mi je bilo tužno i tragično i sve me diralo u srce. Drugu sam bila toliko ljuta na sve oko sebe da je moj muž pred kraj želio da se što prije porodim, više nego ja. Svi su mi išli na živce. Posebno sam ljuta bila na strance oko sebe. Dok nisam ostala trudna, nisam znala da je prava rijetkost da trudnicu netko na šalteru ili trgovini pusti ispred sebe. „Ta, nije bolesna!“ Toliko ne-sluha za trudne žene koje jedva stoje na nogama, rekla bih da ima samo kod nas. Jednom prilikom čekam u banci red, guram prvu bebu već dobrano trudna s drugom, vani je +40, a ja se nekako domogla sofe za čekanje u banci da sjednem jer su mi noge otekle kao plinske boce. Odjednom dolazi neki čovjek i daje mi svoj broj. Ja u čudu izvalim "A što će mi vaš?" Kaže on: "Pa da idete umjesto mene, ja ću sada na red." Od šoka i nevjerice počela sam plakati i kroz suze i nalet hormona rekla mu da to nitko nije napravio u tri trudnoće. Svako malo sretnem ga i pozdravim, a njemu baš nije jasno zašto. Jasno je meni da me se ne sjeća, ja sam mu možda bila deseta trudnica koju je pustio preko reda, ali on je meni bio prvi koji me pustio preko reda. U inat svim zločestim ženskim pogledima sa strane.

Ovo je mali dio izazova s kojima sam se susrela u trudnoći. Kada bih krenula nabrajati, imala bih materijala za barem još tri ovakva članka. No, ne želim da guglanjem naiđete na moje probleme i da zbog mene ne spavate do idućeg pregleda. 


Eklampsija ili povećan tlak u trudnoći - važnost prepoznavanja ranih simptoma

 

Autorica: Andrea Šikić

Foto: Canva

Pripremila:
Ženski RecenziRAJ
Tagovi:

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.