Što doživljavamo kada umiremo?

Ispostavilo se da bi doista moglo biti nečega u izvješćima svih onih koji su rekli kako im je život proletio pred očima. Ima li života nakon smrti, jedno je od najvećih pitanja u životu. Gotovo da nema osobe koja nije razmišljala o tome što se s nama događa nakon smrti, a čini se da znanstvenici napokon znaju nešto više o ovoj temi.

 

Nakon što je pao, 87-godišnji muškarac otišao je na hitnu pomoć i stanje mu se naglo pogoršalo dok je bio priključen na elektroencefalograf (EEG) koji je hvatao njegove moždane valove dok je proživljavao srčani udar. I ovo nije bio prvi put da doktori vide moždanu aktivnost kod umiruće osobe - nekim pacijentima koji su isključeni s aparata za održavanje života, napravljena su pojednostavljena EEG snimanja iako su bila ograničena na signale frontalnog korteksa, no ovo je prvi slučaj detaljnih snimaka koji bi mogli malo rasvijetliti što točno doživljavamo kada umiremo.

Već desetljećima ljudi izvještavaju o epizodama paradoksalne lucidnosti i povećane svijesti u trenucima prije smrti, a ovo je intrigantno jer se čini da se događa u područjima mozga koja se gase kada umiremo. Iako se u prošlosti pretpostavljalo da bi ovakve priče mogle biti samo anegdote, istraživanja su pokazala da se ovaj fenomen javlja kod oko 10 % stanovništva.

Marker lucidnosti na kraju života

Tim koji je radio s pacijentom, uspio je uhvatiti oko 900 sekundi moždane aktivnosti, a većinu svoje analize usmjerio je na prvih 30 sekundi prije i nakon što je pacijentovo srce prestalo kucati. Ono što su primijetili, bile su promjene u moždanim valovima uključenima u kognitivne funkcije višeg reda uključujući obradu informacija, koncentraciju, vraćanje pamćenja, svjesnu percepciju i različite faze sanjanja, odmah nakon srčanog zastoja, a što vjerojatno ukazuje na to da je mozak aktivno uključen u prisjećanje. Najintrigantnije je to što se čini da se to događa kada se mozak gasi na samom kraju života, a ova studija podupire izvještaje o ovakvim iskustvima i svakako povećava mogućnost da je možda otkriven marker lucidnosti na kraju života.

 

Ipak, tim koji je radio s pacijentom, ne može biti siguran da mu je upravo život prolazio pred očima jer mu je zdravlje već bilo narušeno u trenutku smrti - pretrpio je ozljede mozga koje su uključivale krvarenje, otekline i napadaje, a uz to je uzimao i lijekove protiv napadaja što dodatno komplicira to kako su podaci izgledali kao i interpretaciju tih podataka. Osim toga, tim nije imao snimke pacijentovog mozga dok je bio zdrav kako bi ih usporedili s novijima nastalima kada je pacijent već bio u opadanju.

 

"Cijeli mi je život prošao pred očima!"

Budući da "unakrsna sprega" između alfa i gama valova ukazuje na prisjećanje pamćenja kod zdravih pacijenata, vrlo je lako moguće da je ovaj pacijent mogao doživjeti "prisjećanje života" ili ono što se često opisuje kao gledanje kako nam život leti pred očima. Alfa moždani valovi nastaju kada smo budni, ali i mirni, i pomažu nam u aktivnostima poput učenja i koordinacije. Gama valovi najbrži su i povezani su s visokom razinom budnosti, kognicije, pamćenja i fokusa.

 

Iako određene sumnje i indikacije postoje, saznati više o tome što se točno događa u našem mozgu tijekom smrti nije u potpunosti moguće jer bi znanstvenici morali promatrati neuralnu aktivnost zdravih subjekata. S obzirom na to da nitko nije u stanju predvidjeti smrt kod zdravih subjekata, gotovo je nemoguće dobiti snimke u fazi bliskoj smrti ni u bilo kakvim drugim okolnostima, osim onih koje uključuju patološka stanja u bolnicama za akutnu skrb. To što je tim uspio uhvatiti moždane valove 87-godišnjeg pacijenta dok je umirao, dogodilo se ipak posve slučajno, no svejedno nam pruža nadu da bi mogla biti istinita i ostala slična svjedočanstva o kraju našeg života koja navode na zaključak kako smrt zapravo nije kraj.

Foto: Canva / Unsplash