"Iako sam dugo bila domaćica, više se ne mogu zamisliti nezaposlenu..."

Da ste me pitali da pišem ovaj tekst prije samo godinu dana, cijeli narativ bio bi drugačiji i vjerojatno bih naglašavala činjenicu da je uloga domaćice podcijenjena, što je zaista točno i još uvijek to mislim. Uskoro se bliži godina dana kako sam dobila stalan posao, i to posao koji volim i u kojem uživam (što je danas zaista rijetkost za pronaći). Imala sam sreću da je suprug bio dovoljno strpljiv i nije htio da se zaposlim čisto da bih radila, već nas je sve uzdržavao dok nisam našla posao koji je dobar za mene, ali i za cijelu obitelj.

Svoju ulogu domaćice do tada sam ozbiljno shvaćala i u njoj sam također uživala. Općenito mislim da u životu moramo pronaći sreću u situaciji kojoj jesmo, sve i ako nam se u tom trenutku ne čini idealnim. Kada se stvari tako postave, nije teško cijeniti ulogu domaćice, ali ni diviti se ženama koje rade i koje drže sve konce u svojim rukama. S pogledom unazad vidim brojne prednosti toga što sam zaposlena i zaista ne bih više podnijela da ne radim.

Kućanstvo je stabilnije s dvije plaće

Iako nam apsolutno ništa nije nedostajalo kada je suprug bio jedini zaposlen i zaista se trudio da pokrije sve naše želje i potrebe, od kada i ja imam stalno primanje, puno ljepše živimo. Istina je da nas je sve pogodila inflacija te da je moja plaća dosta manja od njegove, međutim ona ipak obogati naš budžet i samim time puno veće iznose uspijemo izdvojiti za štednju, kao i uložiti u budućnost djece što nam je primarni cilj. S dvije plaće drugačije smo podijelili troškove i sada je puno lakše pratiti kamo odlazi novac jer se točno zna što pokriva moja plaća, a što njegova.

Žena koja radi, neovisnija je financijski i bolje se osjeća

Koliko god sam bila sretna i ispunjena kao kućanica, osjećaj koji imam od kada radim i ispunjavam neku svoju ekonomsku svrhu, neopisiv je riječima. Žena jednostavno mora imati svoj novac na računu u svakom trenutku. Ponekad mi je muž znao na to odgovoriti s: „Dat ću ti ja uvijek, samo reci...“, no mi žene imamo neki ponos u sebi zbog kojeg ne želimo i ne volimo pitati za svaku sitnicu.

Želim u pauzi sjesti sama u kafić i platiti svoju kavu. Želim ući u drogeriju i ako mi u tom trenutku dođe da si kupim dva ruža, da to mogu učiniti bez da ikoga pitam novac za to. Želim uvijek imati dovoljno za djecu ako požele neku sitnicu ili ako ne mogu odoljeti nekoj slatkoj odjeći. Osjećam se dobro kad plaćam račune, kad zarađujem i doprinosim. Puno bolje nego kad očistim kuću (iako volim i taj osjećaj).

Malo je praznog hoda, a slobodno vrijeme s obitelji bolje se planira

Često volim reći da nas četvero funkcioniramo kao jedno malo poduzeće. Jako smo organizirani i kod nas u tjednu sve ide "kao po traci". Buđenje, priprema za posao i vrtić, dolazak kući, objedi, aktivnosti… Imamo jako malo (gotovo ništa) praznog hoda, a svaki slobodni trenutak, pogotovo kad smo svi na okupu, trudimo se što bolje isplanirati.

Više radim na sebi

Osim što imamo manje slobodnog vremena, i sama imam manje vremena za sebe koje mi je dragocjeno i nedostaje mi, ali zato duplo više uživam u svom vremenu, u svojoj tišini i ritualima. Općenito više radim i na sebi. Trudim se oko zdrave prehrane, tjelovježbe, iskorištavam slobodno vrijeme za neku poslovnu edukaciju, učenje, čitanje.

Manje se svađam sa suprugom

Ovo je živa istina! Od kada oboje radimo, sve je manje vremena za isprazne razgovore i prepiranje oko sitnica. Komunikacija je kvalitetnija, a vjerujem da i ja sad više cijenim njegovo: „Umoran sam od posla.“

Ima i nedostataka, naravno...

Najteže nam je kad su djeca bolesna jer u nedostatku baka servisa otvaramo bolovanje, a nerijetko se i sami razbolimo, no to je život i sretni smo što radimo u tolerantnim ustanovama za takve stvari. Više ne stižem čistiti kao prije, slagati i spremati svaku stvar na svoje mjesto, ali to me natjeralo da shvatim da mojoj djeci košara s neopeglanim rubljem ne znači ništa naspram odlaska u park.  Umornija sam, ali taj je umor onaj dobar umor. I opet ću morati upotrijebiti već ispraznu frazu, ali kod mene je sve stvar organizacije i dobre podijele poslova te odgovornosti sa suprugom - uz puno međusobnog razumijevanja i podrške. Bez toga nema sretne obitelji!

Foto: pexels.com

 

Pripremila: