Mijenjaju li se prijateljstva dolaskom djece?

Nedavno sam na ne baš osobito lijep način raskinula jedno dugo prijateljstvo. Nažalost, bilo je nužno. Ako pitate drugu stranu, nisam ista osoba od kada sam postala majka. Ako mene pitate, ja sam razočarana u svoja očekivanja. No, ti detalji nisu toliko bitni, no svakako su me natjerali da preispitam svoje prijateljske odnose unazad ove tri godine što sam majka i zapitam se koliko su i u kojoj mjeri djeca utjecala na njih.

Suprug i ja i prije braka bili smo složni oko toga da se želimo ostvariti kao roditelji i manje-više imali smo sličnu, gotovo jednaku viziju kakvi će naši životi biti s djecom te što možemo očekivati jedno od drugoga. Danas, on tvrdi da sam ispala još bolja i predanija majka nego što je to očekivao (a bio je uvjeren), a i ja sam sretna koga sam odabrala za oca svoje djece. Ipak, posljednjih par godina promijenili su se i životi naših prijatelja, kao i naša prijateljstva. Za sebe sam čak čula da sam pretjerana majka (što god to značilo) i da me djeca koče u odnosima s drugim ljudima. Jasno vam je da na takve „prozivke“ ne mogu objektivno odgovoriti, no potrudit ću se objasniti barem iz svog ugla.

Naime, i prije nego što sam se ostvarila kao majka, znala sam da ću biti baš takva. Nekome možda pretjerana, ali usudim se reći uvijek prisutna. Svjesna sam i da to neće biti tako uvijek jer djeca rastu i odrastaju i sve manje trebaju tvoju fizičku prisutnost. No, prve tri godine ključne su za razvoj djeteta i nisam se ustručavala žrtvovati neke stvari, potencijalno i odnose te prioritete podrediti djeci. Ne znam koliko sam usput izgubila u prijateljskim odnosima, no u ovima s djecom puno sam toga dobila i sve moje uloženo vrijeme i trud vraća mi se stostruko.

Pogrešno je što pravimo viziju kakvi ćemo roditelji biti

Svaki roditelj zna da biti roditelj znači prekršiti stotine „nikada neću“ i da će se sve ono što smo zamišljali kakvi ćemo biti vrlo vjerojatno razlikovati od toga kakvi jesmo. I mi roditelji to znamo i možda ćemo to više puta naglasiti u prijateljstvima, no uvjerena sam da ćete više puta od druge strane čuti „da on/a to tako neće nikad“. Baš je zato pogrešno kada vaše majčinstvo/očinstvo analizira ili osuđuje osoba koja sama nije roditelj.

Prije djece nisam doživljavala parove s djecom

Priznajem, prije dolaska djece nisam ni ja shvaćala parove s djecom i zašto se ponašaju tako kako se ponašaju i zašto i dalje ne izlazimo, ne brijemo i ne družimo se opušteno kao nekada. Vrlo brzo moji su najdraži ljudi dobili dijete i, prije nego što smo se i mi vjenčali, otvorili su mi se neki sasvim novi vidici. Možda nismo pričale o dojenju i dohrani na kavama, ali smo se i dalje viđale sličnim intenzitetom i zanimalo me sve u vezi njenog djeteta jer to je moja kuma. S vremenom sam već počela malo zavidjeti na tom obliku života. Kod mene stvari nisu išle onako brzo kako sam zamislila. Sada, kada imam dvoje, a ona troje, mi smo nikad povezanije, a nikada se nismo manje viđale. Zvuči čudno i kontradiktorno, zar ne? To je vrlo moguće i lijepo kada žene izgrade toliko čvrst odnos koji se samo još više učvršćuje s dolaskom djece. Otvori se jedan sasvim novi horizont razumijevanja i tolerancije za drugu stranu. Bude ti dovoljna samo jedna poruka da znaš da je ta osoba i dalje tu i da, bez obzira na to što vas je dohvatio život sa svim svojim teškim obvezama, ona će biti tu i kada ju nazoveš u ponoć.

Među prijateljima parovima koji imaju djecu kao da postoji neki prešutni dogovor da između njih nema ljutnje, nema razmirica ni zamjerki ako se ne mogu viđati onako kako su do tada naviknuli. U krugu imamo i oženjene parove koji nemaju djece i slobodna sam primijetiti da su ti odnosi nešto hladniji. Isto kao što razumijem da drugoj strani ponekad ide živce silna priča o djeci, pokušavam i uzeti u obzir da nekima koji još čekaju s djecom, znamo djelovati napadno sa stavom „Gle našu djecu!“. No, trudim se razgovorom uvijek istaknuti prednosti života prije djece ili pak okrenuti na šalu u tom smjeru.

Žena kada postane majka više nikada neće biti ista, ali i dalje je sposobna biti prijateljica

Ipak, neki su odnosi trenutačno ili na stand by modu ili više uopće neće moći funkcinirati. Ne trudim se tražiti opravdanja jer svjesno želim provoditi vrijeme sa svojom djecom i trudim se uklopiti ih u širok spektar različitih životnih situacija, sviđalo se to drugoj strani ili ne. Oni su sada nepovratno dio mene i da, ja nikad više neću biti ista osoba i vjerojatno će mi u razgovoru izletiti barem poneka sitnica iz njihova života, i tu si ne mogu pomoći. Od druge strane očekujem iskrenost, makar ona značila i koban prekid odnosa. Jer, ako netko uživa u vremenu samo sa mnom, razumno je očekivati da može barem prihvatiti i vrijeme sa mnom i mojoj djecom. Ne tražim i ne očekujem podjednako uživanje i uživljavanje u djecu, no osnovna je zainteresiranost bonton od kojeg ne odstupam i sve manje od toga ne trebam u svome životu.

No, da se vratim na iskrenost. Baš sam nedavno pričala s prijateljicom o tome i ona mi je rekla kako ima prijateljicu koja joj vrlo otvoreno kaže „Gle, obožavam tebe i tvoju djecu, ali ne mogu slušati samo o njima i što radiš s njima cijeli dan“. I ona to prihvaća, podjednako kao što je i druga prihvatila odgovor da joj „nema što pametnije ispričati i da nema druge teme jer ona je sad doma s djecom“. Na to se obje nasmiju i dok jedna sluša o jadima single života, druga zažmiri na jedno oko kada dođe priča o neuspjelom odvikavanju od pelena. Obje znaju da, kad se trenutačna „žarišta“ i problemi maknu po strani, one će i dalje jedna za drugu uvijek biti tu. Štoviše, sigurna sam da će biti tu i za djecu ove druge.

Činjenica je da nam djeca mijenjaju prijateljske odnose jer nam mijenjaju i život. Da bismo koliko-toliko mogli funkcionirati sa samcima, moramo shvatiti da ne možemo očekivati od ljudi koji nemaju djecu da nas razumiju i slušaju jednako kao i oni koji je imaju. Za održavanje prijateljstava (kad između vas „stoje djeca“) potrebno je samo malo više svega. Više razumijevanja. Više tolerancije. Više ljubavi. Više oprosta i izlaženja u susret. A svakim više i prijateljstva su jača, zar ne?

 

Foto: Canva

Pripremila: