Mišljenje socijalne radnice natjerat će vas da preispitate svoje odgojne metode

U današnje vrijeme djeca se rađaju i odrastaju u digitalnom okruženju u koje se sve ranije uključuju. Navedeno pred roditelje stavlja zadatak da im usade vještine i odgovornost kako na koristan i siguran način koristiti različite vrste „ekrana“ kojima smo svi okruženi. To predstavlja svojevrstan izazov koji za roditelje nije nimalo jednostavan, pogotovo kada se uzme u obzir da su oni odrastali u puno drugačijim vremenima u odnosu na današnju djecu.

Ono što je zabrinjavajuće, jest činjenica da djeca upotrebljavaju mobitele u sve ranijoj dobi. Istraživanje koje je provela Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, pokazalo je kako čak 4,2 % djece mlađe od četiri godine posjeduje vlastiti mobitel. To može imati različite negativne posljedice na djetetov razvoj, a zabrinjavajuće je i to što većina djece danas prije gleda u mobitel nego u slikovnicu. Upravo je to tema ovog članka, a ako vas zanima više -  nastavite čitati!

 

Kako mobiteli utječu na razvoj djeteta?

Živimo užurbanim načinom života koji je puno drugačiji u odnosu na vrijeme od prije 20 do 30 godina. Zbog manjka vremena, želje za svojih „pet minuta mira“ ili u nekim drugim situacijama kada, primjerice, dijete treba biti mirno kako bi nešto obavili, neki roditelji učestalo svojoj djeci daju mobitel u ruke. To je sve više vidljivo kod roditelja vrlo male djece i iskorištava se kao jedan od alata da plač ili neposluh djeteta nestanu.

Budimo realni, puno je lakše djetetu dati mobitel u ruke i pustiti mu neki video ili crtić koji većinu djece automatski umiri. Međutim, najjednostavnija rješenja poput prethodno navedenog dugoročno će vrlo vjerojatno donijeti puno više štete nego koristi.

Koliko bi vremena djeca i mladi trebali provoditi na mobitelu?

Američka pedijatrijska akademija i Kanadsko društvo za pedijatriju navode kako djeca u dobi do 2 godine ne bi trebala biti izložena tehnologiji pa tako i mobitelima, dok bi djeca od 3 do 5 godina trebala imati ograničenje na jedan sat dnevno, a od 6 do 18 godina na dva sata dnevno. Kao problem ističe se to što djeca i mladi mobitele upotrebljavaju četiri do pet više od preporučene količine, što može imati vrlo ozbiljne pa čak i po život opasne posljedice (Active Healthy Kids Canada, 2012). 

Zabrinjavajući rezultati istraživanja

Istraživanja pokazuju da prekomjerna upotreba mobitela i ostalih ekrana kod djece može doprinijeti promjenama u strukturi mozga, slabijem jezično-govornom razvoju i razvoju motorike te zaostatku u kognitivnom razvoju. Isto tako, može dovesti do deficita pažnje, poremećaja spavanja kao i do problema kada je u pitanju koncentracija i pamćenje što posljedično utječe na razvoj poteškoća u učenju kod djeteta. Istraživanje provedeno od strane Instituta za fiziku i inženjering u medicini pokazalo je zabrinjavajuće rezultate. Jasno je kako mobiteli proizvode mikrovalna zračenja. To zračenje taloži se dvostruko više u dječjem mozgu i deset puta više u koštanoj srži. 

Nadalje, dječje kosti su rjeđe, lubanja je tanja i zračenje lakše dopire do organa. Posljedično djeca koja previše upotrebljavaju mobitele, u većem su riziku da razviju poremećaj pažnje uzrokovan hiperaktivnošću. Prekomjerna izloženost tehnologiji kod djece može dovesti do povećane impulzivnosti i agresivnosti. Samoregulacija može biti smanjenja. Također, ističe se poveznica između pojave i učestalosti tantruma kod djeteta s pretjeranim korištenjem mobitela (Liberatore, 2011). Problemi povezani s prekomjernim korištenjem mobitela mogu se manifestirati i na fizičko zdravlje. Naime, opće je poznato kako je pretilost sve veći problem kod djece, a isto se može povezati i s manjkom fizičke aktivnosti te prekomjernim provođenjem vremena „ispred ekrana“. Pretilost može dovesti do različitih i po život opasnih zdravstvenih problema (Feng, 2011).

Važnost čitanja slikovnica djetetu

Čitanje slikovnica djeci od najranije dobi ima vrlo važnu ulogu u kognitivnom i socijalno-emocionalnom razvoju djeteta. Kada roditelj djetetu čita slikovnicu, izgrađuje se posebna veza uzajamnosti i bliskosti. Na taj način zadovoljavaju se različite potrebe djeteta kao što su pažnja, sigurnost, ljubav, prihvaćanje i uvažavanje. Slikovnice pomažu djeci da otkriju svijet pisane riječi, obogaćuju njihov rječnik i razvijaju govor. Njihovim čitanjem djeca uče prepoznavati različite osjećaje i to da su oni prirodna reakcija na vanjske situacije (Zalar, 2009). 

Nadalje, kroz slikovnice djeca uče o svijetu, razvijaju mišljenje te počinju razumijevati uzročno-posljedične veze među stvarima i pojavama. Čitajući slikovnice djeci, roditelji doprinose razvoju ljubavi prema čitanju iz užitka i u rješavanju problemskih situacija. 

Kako čitati djetetu slikovnicu da biste ju učinili zanimljivijom aktivnošću?

Svakodnevnim čitanjem dijete će uvidjeti što mu slikovnica pruža i imat će potrebu stalno posezati za njome. Za vrijeme čitanja poželjno je da dijete sjedi u krilu roditelja i zajedno s njime gleda slikovnicu, prati tijek priče i ilustracije, prati izgovorene riječi te tako osjeti toplinu, povezanost i zajedničko uživanje u priči. Roditelji mogu zajedno čitati s djetetom pokazujući prstom riječi koje čitaju, a i djeca će stalnim ponavljanjem istih priča, ponavljati već poznate riječi, rečenice ili početak i kraj priče (Čudina-Obradović, 2003).

Slikovnice mogu zaokupiti pozornost djeteta u tolikoj mjeri da ga ponesu u tajni svijet mašte. One su jednostavne, polagane, nevine i maštovite. Prilagođene su psihologiji djeteta i njegovim spoznajnim mogućnostima. Ono što je postalo zabrinjavajuće je to što se na sam proces čitanja gleda kao na gubitak vremena, a djeca koja čitaju uopće ne služe kao pozitivan primjer drugima. Kako bi se takvo razmišljanje promijenilo, potrebno je djecu od najranije dobi uz pomoć kvalitetnih i raznovrsnih slikovnica, a onda i knjiga odgojiti u osobe koje shvaćaju važnost i bogatstvo pisane riječi.

 

Što roditelji mogu učiniti?

Ne postoji jednoznačan odgovor zašto danas djeca prije gledaju u mobitel nego u slikovnice. To se djelomično može objasniti kroz teoriju socijalnog učenja odnosno učenje po modelu. Što to podrazumijeva? Prije nekoliko dana lutajući bespućima TikToka, naišla sam na video jednog tinejdžera koji na svom profilu iznosi različite „probleme“ koji se pojavljuju u odnosu s njegovim roditeljima. On je zapravo kroz taj video, na svoj teen način, pogodio srž problema kada je u pitanju prekomjerno korištenje mobitela. Ističe kako mu roditelji prigovaraju „da je stalno na mobitelu“, a oni su ti koji to isto rade i što onda očekuju od njega. Upravo to podrazumijeva učenje po modelu. Djeca uče gledajući svoje roditelje. 

Ako djetetu, primjerice, govorite kako je pušenje cigareta štetno i kako ne bi trebao pušiti, a istovremeno ste vi taj koji konzumira cigarete, dijete vas neće shvatiti ozbiljno. Vidjet će da vi to radite i frustrirat će ga što njemu „pametujete“ te će na kraju to napraviti vama u inat. Isto vrijediti za mobitele i druge ekrane. Realnost je takva da smo svi okruženi ekranima gdje god se okrenemo, međutim to ne znači da ih ne možemo dozirati. Djeca su ogledalo svojih roditelja. Ova izreka ne vrijedi uvijek, ali često je zbilja istinita, pogotovo kod djece niže kronološke dobi s obzirom na to da je njihovo ponašanje lakše modelirati, odnosno njihov identitet još uvijek nije dovoljno razvijen.

Statistike već godinama pokazuju kako je čitanje knjiga u Hrvatskoj na poražavajućoj razini. Shodno tome, uopće ne treba čuditi to da djeca ne čitaju i da ih slikovnice i knjige ne zanimaju. Postavlja se pitanje koje su uopće šanse da će razviti interes za navedeno ako im roditelji ne čitaju slikovnice i ako nisu vidjeli roditelje da čitaju knjige. Ako je roditeljima mobitel neizostavni dnevni dodatak i ako ne mogu kontrolirati sami sebe u provođenju vremena ispred ekrana, kako će onda kontrolirati djecu? Interakcija s djetetom od iznimne je važnosti, a davanjem mobitela u ruke djetetu praktički od rođenja ona se smanjuje, što itekako utječe na razvoj djeteta. S vremenom dijete više neće biti zainteresirano za ništa osim za ekrane pa roditelji neće znati drugi način kako da ga umire i zabave. 

Mnogi roditelji ne vide ništa sporno u tome, jer jednostavno ne žele ili ne mogu uskratiti djeci ono što ona od njih traže. To je lakši način, a roditeljstvo je sve samo ne lagano. Roditelji najčešće ne razmišljaju o štetnom utjecaju mobitela i kupuju ih djeci pravdajući se kako ih imaju i druga djeca te kako je to u današnja vremena neizbježno. Međutim, to se itekako može izbjeći ako postoji volja jer na kraju krajeva roditelji su ti koji bi trebali imati kontrolu nad sadržajima koje njihovo dijete konzumira (bar u periodu dok su djeca dosta mala). Poanta je da djeca uče iz primjera svojih roditelja. Ako niste sigurni kako upotpuniti slobodno vrijeme djece ili obaviti nešto dok ste s djetetom, uvijek mu možete pružiti slikovnicu ili knjigu i otvoriti mu prozor u novi svijet. 

Čitajte djetetu svaku večer prije spavanja, pustite da dijete izabere koju slikovnicu želi da mu čitate. Kako dijete raste, možete uvesti i komentiranje pročitanog. Pitajte dijete što misli i slično. Mogućnosti su zbilja brojne ako postoji volja. Ovaj članak nipošto ne potencira tezu kako su mobiteli isključivo loši jer činjenica je da oni imaju i svoje prednosti. Poanta je da ih upotrebljavamo na siguran način te da to prenesemo i na djecu. Postoji pregršt aktivnosti koje su za dijete korisnije od vremena provedenog pred ekranima i koje mogu biti poticajne za cjelokupni djetetov razvoj i uspostavljanje odnosa s roditeljem, a jedna od njih svakako je čitanje slikovnica.

FOTO: Canva

Pripremila: