covid-19


Je li povratak u normalnost mit ili istina?

Približio se i taj dan. Sitno brojimo do susreta i suživota s trećim valom popuštanja mjera. Ne samo da ćemo se moći urediti odlaskom kod frizera, kozmetičara ili pedikera nego ćemo uskoro moći i ispijati kave i ostala pića koja život znače na terasama omiljenih kafića. U redu, možda se nećemo baš svi moći odmah urediti – ne znam kakve ste vi bili sreće, ali ja ću na svoj termin morati čekati do kraja svibnja. Možda se koji puta počastimo doručkom, ručkom ili večerom u nekom restoranu, odnosno, naravno, na njegovoj terasi. Shopping je također opcija. Dio nas vratit će se uobičajenom obavljanju poslova na dobro poznatim radnim mjestima, a dio vrtićanaca, školaraca i studenata ponovno će popuniti stoličice, krevetiće te školske i studentske klupe. Zvuči kao sasvim normalan i poželjan život za kojim trenutačno još uvijek žudimo, no hoće li uistinu biti tako?



koronavirus

Vratio si se, živote?!

Pa, krenimo u analizu i predviđanje stanja s onim očitim. Unatoč osjetnom popuštanju mjera, i dalje postoje brojna pitanja na koja nismo i ne znamo kada ćemo dobiti odgovore.  Kada ćemo naše živote ponovno moći obogaćivati sadržajima poput koncerata, kazališta ili kina? Kada ćemo se moći družiti s dragim ljudima neopterećeni time jesmo li se okupili u prevelikom broju ili prekršili socijalnu, tj. fizičku distancu? Kada ćemo moći posjetiti rodbinu ili prijatelje koji žive u drugim zemljama? Kada ćemo moći ostvariti vjenčanje o kakvom smo dugo vremena maštali ili proslaviti rođendan na način koji bismo željeli? Kada ćemo moći zagrliti prijatelja, prijateljicu, dijete, majku, oca, djeda ili baku bez podmuklog osjećaja da smo time prekršili neko društveno pravilo ili, još gore, ugrozili nečiju sigurnost ili zdravlje? Kako će nam izgledati godišnji odmor i hoćemo li si ga uopće moći priuštiti? Jesmo li dobili bitku protiv koronavirusa ili će uslijediti novi val zaraze? Vjerojatno postoji još puno toga što sam zaboravila nabrojiti.



koronavirus

Kako god okrenemo, u kompleksnoj koronavirus jednadžbi ostalo je još puno nepoznanica što se suprotstavlja prirodnim potrebama za predvidljivošću, kontrolom i sigurnošću,koje su tijekom razdoblja krize još i veće. Prisjetite se koliko smo samo puta tijekom posljednjih mjeseci čuli da će se neka odluka donijeti ili održati „ako epidemiološka situacija to dopusti“ što može dodatno doprinijeti osjećaju neizvjesnosti i nesigurnosti. Situacija krize može rezultirati pojavom neugodnih emocija te nastajanjem novih ili pojačanjem postojećih psihičkih simptoma, smetnji, poremećaja i bolesti. Stručnjaci iz područja mentalnog zdravlja, nažalost, predviđaju trend porasta navedenog. Mnogi od nas suočavaju se s dodatnim poteškoćama poput gubitka ili smanjenog opsega posla što za sobom povlači financijsku nestabilnost i neizvjesnost te niz psihičkih poteškoća. Pred roditelje djece vrtićke i školske dobi stavljen je i teret donošenja važnih odluka te preuzimanja odgovornosti za zdravlje i dobrobit njihovih mališana kao i usklađivanja obiteljske i radne uloge.





Kako se nositi s novonastalom situacijom? 

Trebamo, međutim, imati na umu da smo svi različiti i da nećemo svi reagirati na krizu na isti način. U ovakvim neuobičajenim okolnostima individualne razlike još više dolaze do izražaja u što ste se sigurno i sami uvjerili. Neki su vrijeme provedeno u karanteni iskoristili za sređivanje nesređenih poslova, uvođenje reda u kaotične ormare, razvrstavanje, a možda čak i bacanje hrpi nakupljenih papira i stvari ili jednostavno za kvalitetan odmor i opuštanje. Neki su se tijekom vremena provedenog unutar četiri zida uspjeli posvetiti sebi, svojim partnerima ili obitelji. Mnogi su razvili inovativne vještine, ideje i hobije te uveli neke nove rutine i aktivnosti u svoje živote. Možda nismo postali profesionalni chefovi, ali barem sigurno znamo napraviti kruh (možda čak i bez kvasca). Šalu na stranu, lijepe i korisne stvari koje smo naučili, mogle bi u nama pobuditi osjećaj straha ili tjeskobe uslijed povratka u normaln(ij)e životne okolnosti jer „Što ako sve što nam je tijekom karantene bilo lijepo i u čemu smo istinski uživali, sada ponovno izgubimo?“


Neki su se, s druge strane, zatekli u okolnostima koje za njih nisu bile toliko povoljne (obiteljsko nasilje, neslaganje s ukućanima i slično). Usudila bih se reći da je karantena zapravo pokrila čitav raspon reakcija – od krajnje pozitivnih do onih, nažalost, krajnje negativnih. Vjerojatno su se te reakcije ponekad mijenjale i unutar istih osoba. Način reagiranja na iznenadne i krizne događaje u životu ovisi o nizu čimbenika, poput naših mehanizama suočavanja sa stresom i rješavanja problema, ranijih iskustava sa sličnim događajima ili osobnih karakteristika. Jesu li, primjerice, u skladu s raznim internetskim šalama, introverti uživali, a ekstroverti patili tijekom karantene?


Pred kraj želim naglasiti da unatoč svim gore navedenim ograničenjima, pitanjima, dilemama i poteškoćama, i dalje nije sve tako sivo. Dapače, iz sivila postupno počinju izvirivati veselije boje. Čak i kada su mjere karantene bile najstrože, mogli smo raditi puno toga za što ranije nismo imali vremena ili prilike. Količina izbora možda se značajno smanjila, ali mogućnost izbora nije u potpunosti nestala. Otvorile su nam se i neke pogodnosti koje nam inače ne bi bile pružene, poput mogućnosti besplatnog gledanja kazališnih predstava, livekoncerata, virtualnih šetnji muzejima ili skidanja knjiga i časopisa. Puno se stručnjaka iz područja tjelesnog i mentalnog zdravlja velikom brzinom angažiralo u cilju organiziranja i pružanja stručne pomoći i podrške. Da pokušam parafrazirati krizni stožer, možda se nećemo moći sasvim riješiti epidemije i prisutnosti koronavirusa, nego ćemo morati naučiti živjeti zajedno s tim.




stres zbog koronavirusa

Kako biste sami sebi olakšali život, pokušajte prihvatitiovu situaciju i svoje osjećaje onakvima kakvi oni jesu, a ne si zadavati imperative o tome kako bi trebalo biti ili kako biste se trebali osjećati. Ako osjećate ugodu ili ponos radi nečeg novog što ste savladali, uveli ili vratili u svoje živote, pokušajte, u mjeri u kojoj vam okolnosti dopuste, u tome ustrajati. Ako smatrate da si ne možete pomoći sami ili da vam ne mogu pomoći bliske osobe, slobodno potražite pomoć stručnjaka, npr. psihologa. Također, pokušajte biti strpljivi i angažirati se u aktivnostima, koje su nam u posljednje vrijeme bile „zabranjeno voće“, malo po malo, kako ih (ponovno) prebrzo ne bismo počeli shvaćati zdravo za gotovo, već kako bismo iz ove situacije nešto naučili i izašli nešto mudriji. Sjetite se one stare „svako zlo za neko dobro“.

Autorica: Mirna Keresteš, magistra psihologije




Foto: Pexels
Pripremila:
Ženski RecenziRAJ
Tagovi:

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.