Sve manje mladih ljudi sklapa brakove - zašto zazire od tradicionalnog obiteljskog života?  

Generacije naših baka u svojim su 20-ima najčešće su već bile udane, odgajale malu djecu i brinule o obitelji. Svega nekoliko desetljeća kasnije imamo potpuno drugačiju situaciju – parovi se sve rjeđe odlučuju na brak, a oni koji se odluče, stupaju u bračno partnerstvo kasnije, a od toga se gotovo polovica brakova završi razvodom. Što se to drastično promijenilo i je li brak uistinu postao tradicionalna i pomalo zastarjela forma vezivanja?

 

Sklapati brak ili ne?

Stavovi mladih prema braku uvelike su se promijenili u odnosu na one koje su imali naši roditelji i bake i djedovi. U prilog tomu idu visoke stope razvoda, strah od vezivanja te mnoštvo primjera loših brakova kojima smo svi svjedočili u neposrednoj blizini. Na način na koji doživljavamo brak u velikoj su mjeri utjecali roditelji, šira obitelj i poznanici. Određen postotak tih brakova bio je disfunkcionalan, činili su ga partneri koji nisu bili ravnopravni, koji nisu težili istim ciljevima, koji su ušli u brak prerano ili prebrzo, nisu naučili funkcionirati zajedno, a ostajali su skupa zbog djece, iz navike, zbog običaja, pritisaka i sl. te se stvara slika o braku kao  svojevrsnom zatvoru koji ograničava osobu i koji je ispunjen patnjom. Kada se tome dodaju praktični razlozi poput dužeg školovanja i radnog vremena, ali i oni financijske prirode, pitamo se ima li uopće smisla stupati u brak?

 

Praktična pitanja oko braka

Filmsku, romantiziranu verziju braka trebalo bi ostaviti tamo gdje joj je i mjesto - na velikom platnu, a u brak ulaziti hladne glave, kompatibilnih karaktera, sličnih životnih vrijednosti i ciljeva. Puno je tu praktičnih pitanja oko kojih se treba usuglasiti – od toga gdje će se živjeti, tko će raditi, kako će se organizirati svakodnevica, što će se kuhati, tko će čistiti, kako upravljati financijama do toga kako će se djeca odgajati. Mnogi se ljudi lako pogube u svakodnevnim obvezama, vanjskim pritiscima i nerealnim očekivanja. S druge strane, starije generacije reći će da je današnja mladež prezahtjevna, netolerantna, nesamostalna te da im je dovoljan i najmanji problem da bi se rastavili.

 

Dugotrajnost braka

Mislim da se svi mogu složiti s time da brak nije nešto za što se svi moraju odlučiti, kao i s time da je puno primjera loših brakova. Tu je i druga strana priče, a radi se o tome da ljudi (pre)često ulaze u brak iz pogrešnih razloga. Često se radi o pokušaju da spase vezu, o pritisku obitelji i sredine, o očekivanju da će ih partner upotpuniti i usrećiti, da će sve biti isto kao na početku veze, da se nitko neće promijeniti te da će obavezno zajedno ostarjeti.

 

Što podrazumijeva suvremeni brak?

Nema pravog odgovora na pitanje je li brak prava odluka za nekoga ili nije, vrijedi li otvoriti srce nekome, biti ranjiv, izjaviti ljubav, ali sigurno je da brak predstavlja zajednicu i da se treba naučiti kako funkcionirati u njoj da bi bila zdrava i održiva. Danas smo se ipak odmaknuli od dogovorenih i brakova iz nužde, tako da se može zaključiti kako suvremeni brak podrazumijeva sigurnost i stabilnost ako počiva na prijateljstvu, poštovanju i iskrenosti.

Ako vam pada mrak na oči pri pomisli na brak, možda ste samo bili okruženi lošim primjerima ili ljudima koji nisu tolerantni, ne žele se mijenjati niti učiti nešto novo. To znači da će se morati raditi na odnosu i ulagati u njega kako bi postao vaša oaza mira i radosti gdje se partneri osjećaju sigurno i voljeno. Ako nije riječ o takvom odnosu, onda ne govorimo o braku, već o nečemu drugom, a to bi trebalo razlikovati.

 

 

Foto: Pexels

Pripremila: