Promjene u školama koje su nam u prošlosti bile nezamislive, a sada su školarcima svakodnevica

Osim promjene u načinu stjecanja i vrednovanja znanja, promjene u obrazovnom sustavu i društvenim normama dovele su do zabrane praksi i niza ponašanja koja su nekada bila uobičajena u školama.

Fizička bol kao metoda kažnjavanja

Ono što nam svima prvo padne na pamet, jest fizičko kažnjavanje. U doba naših roditelja, ali možda i nekih od nas, disciplinske mjere učitelja uključivale su udaranje šibom, klečanje na koljenima ili izbacivanje s nastave. Metoda izbacivanja s nastave bila je donedavno aktualna, no činjenica da se učenik isključi sa sata, njemu može biti oblik nagrade. Dodatno, kada učenik nije na nastavi, učitelj je i dalje za njega odgovoran i ako se učeniku nešto dogodi, učitelj će odgovarati jer je on taj koji ga je izbacio. Iz spomenutih razloga metoda isključivanja iz nastave više se ne upotrebljava, već se najčešće učenici šalju u stručnu službu na razgovor ili se zovu roditelji u školu.

Nadalje, fizičko kažnjavanje smatralo se sredstvom održavanja autoriteta u školskom okruženju. Učitelji su iskorištavali fizičku kaznu kao način discipliniranja učenika i održavanja reda u učionici. Također, u prošlosti je bilo i puno manje svijesti o alternativnim metodama discipliniranja pa je ono učiteljima često bio jedini raspoloživi alat za održavanje discipline. Danas je, nasreću, prepoznat niz negativnih posljedica fizičkog kažnjavanja te je ono u školskom sustavu zamijenjeno pozitivnim načinima discipliniranja poput pozitivnog jačanja putem pohvala i nagrada, postavljanje jasnih granica i očekivanja, alternativne kazne poput odgovarajućih radnji ili aktivnosti koje promiču učenje i razumijevanje odgovornosti.

Unošenje opasnih predmeta i sredstava, zaključavanje učionica

Nekada su učenici u školu smjeli nositi noževe, škare ili druge oštre predmete za svakodnevnu uporabu u nastavnom procesu. Danas je bilo kakvo oružje i predmeti koji bi mogli predstavljati opasnost, strogo zabranjeno u školama budući da je društvo svjesnije opasnosti koje mogu proizaći iz „bezazlenog“ unošenja oštrih predmeta. Isto se odnosi na unošenje energetskih pića i alkohola. Sve više škola odlučuje za ograničenja korištenja mobitela ili potpune zabrane što je svakako praksa koju u školama treba poticati. Zanimljivo je i da su u prošlosti razredne učionice bile širom otvorene te su učenici mogli ulaziti i izlaziti pod odmorima kako su htjeli. Danas su pod odmorima učionice strogo zaključane zbogodržavanja sigurnosti svih učenika, ali i kako bi učenici mogli biti pod nadzorom od strane dežurnih učitelja.

A što je sa pušenjem?

Još jedna okolnost koja se promijenila kroz godine, jest pušenje u školskom okruženju. Danas je ono strogo zabranjeno u krugu škole, kako za učenike tako i za djelatnike. Do zabrane je došlo većinom zbog promjena stava društva prema pušenju te povećane svijesti o rizicima pušenja. U mnogim zemljama uključujući i Hrvatsku doneseni su zakoni i javnozdravstvene politike kojima se ograničava pušenje u javnim prostorima. Ovi zakoni usmjereni su na zaštitu nepušača od izloženosti duhanskom dimu i promicanje zdravijih okolina. Također, djelatnici koji bi pušili pred djecom, modelirali bi njihovo buduće ponašanje. Mladi su posebno osjetljivi na štetne učinke pušenja zbog razvoja tijekom adolescencije, ali su i izloženi posebnoj opasnosti zbog rizičnog ponašanja kao ključnog faktora adolescencije.

Što je dovelo do silnih promjena?

Na kraju se postavlja pitanje što je još dovelo do silnih promjena osim promjena u standardima i normama društva. Neke su promjene u školi bile nužne, no neke promjene uzrokovale su možda i stvaranje „umjetnije“ atmosfere. Prisjetimo se, pod odmorom u razredu, kada bi učenici ostali sami, događao se niz nezaboravnih trenutaka: zajedničko druženje, igranje, pisanje po ploči, pisanje zadaća, objašnjavanje zadataka i slično. Učenici su tada bili bez nadzora i kontrole te je često dolazilo do nepoželjnih situacija i ponašanja, stoga je i zaključavanje učionica potpuno ispravan pristup, no u današnje vrijeme dobiva se dojam da učenici ne smiju biti sami niti jednu sekundu u školi, što nije poželjno za njihov budući razvoj samostalnosti. Učenici se moraju učiti samostalnosti, stjecanju odgovornosti za svoje postupke, učiti iz vlastitih grešaka, samostalno donositi odluke, a škola je dužna osigurati i promicati stjecanje navedenih vještina i vrijednosti.

Foto: