Kada nemamo razloga za brigu, a kada je intervencija ipak potrebna?

Roditelji se vrlo lako i brzo zabrinu kada su u pitanju njihova djeca što je sasvim razumljivo. Skloni smo uspoređivati djecu, bilo svoju sa tuđom ili pak starije i mlađe dijete. Često nas zabrinjava bilo kakvo kašnjenje pa tako i kašnjenje u govoru.

Informacije nam nikad nisu bile dostupnije, a oni koji se time najviše koriste upravo su roditelji. Prednost interneta je da skoro svatko, skoro svugdje može doći do informacije. Međutim, što je od toga istina? Kada je vrijeme za zabrinuti se? Brigu je najlakše ukloniti stručnim savjetom. 

Da bi dijete svladalo govo,r potrebni su određeni preduvjeti, a jedan je od njih postojanost organskih osnova za razvoj govora. Kada to kažemo, zapravo mislimo na dobar sluh, urednu govornu motoriku, normalnu inteligenciju, zvukovno zahvaćanje glasova, međusobno razlikovanje pojedinih glasova kao i same jezične sposobnosti. Dijete uči i usvaja elemente jezika kao što savladava hodanje, vožnju biciklom ili pak crtanje.




Kada nema razloga za paniku?

Ako dijete razumije jednostavne verbalne naloge koji se odnose na predmete i osobe s kojima je u stalnom kontaktu, nema razloga za paničarenje. Ako dijete zna poslušati naredbu „Daj mi ruku", "Mahni", "Reci bok", "Pokaži gdje je tata“ te zna pokazati barem tri mjesta na tijelu koja odrasli imenuju, onda najvjerojatnije vaše dijete nema teškoća u recepciji govora, odnosno razumijevanju pa će se najvjerojatnije kroz neko vrijeme razviti i karakterističan govor. Među djecom u dobi od dvije do četiri godine postoje velike razlike u ovladavanju govorom. Neka djeca već za svoj prvi rođendan odgovaraju kratkim rečenicama, dok druga ne pričaju uopće.

Često postoji genetska predispozicija za sporiji razvoj govora. Dakle, provjerite kada ste vi ili otac djeteta prvi puta progovorili. Drugi najveći utjecaj ima ne stimulirajuća okolina. Ponekad jednostavno ne tražimo od djece da se potrude objasniti nam nešto.





Kada se zabrinuti?

O nerazvijenom govoru možemo govoriti kada je dijete u uzrastu od druge do šeste godine, a jezične su sposobnosti u zaostatku. U većini se slučajeva ovo može još povezati i s nespretnošću samog djeteta, njegovim pokretima koji su slabo koordinirani, a crteži nevješti. Dijete često ne razlikuje lijevo i desno te loše shvaća samu shemu tijela. Ovakva djeca često ni ne razumiju što im okolina govori. Kada je jedini problem samo to da dijete znatno slabije govori za njegov mentalni razvoj, tada govorimo o kašnjenju u razvoju govora. Dijete koje ne govori često je frustrirano jer želi okolini objasniti što ga muči i što želi. Takvo dijete najčešće svoje potrebe i želje iskazuje ekstremnim ponašanjem kao što su glasan, neutješan plač, vriska i agresija.

Socijalne vještine važne su od samih početaka.

  • Od 0. do 3. mjeseca važni su nam znakovi kao smiješak i gugutanje. Treba obratiti pozornost na reagiranje bebe kada čuje neki zvuk.
  • Od 4. do 7. mjeseca ako beba ne ispušta nikakve zvukove, kao primjerice be-be, gu-gu, da-da, potrebno je popričati s odabranim pedijatrom te spremiti se na sljedeće korake.
  • Od 7. do 12. mjeseca  znak za uzbunu treba se javiti kada beba ne upotrebljava geste pokazivanja ili pak mahanja. Ako beba ne reagira kada ju se zove imenom (neki doktori smatraju da bi se beba u tom razdoblju trebala dosljedno javiti na svako odazivanje), ako beba ne razumije u potpunosti što joj se govori te kada beba proizvodi tek nekoliko zvukova, potrebno je posjetiti odabranog pedijatra zbog daljnje obrade. Geste pokazivanja ili pak mahanja prvi su znakovi razvoja govornih vještina.
  • Od 12. do 18. mjeseca dijete bi se trebalo koristiti sa 6 do 10 riječi. Bez poteškoća trebalo bi slijediti jednostavne upute. Međutim, upozorenje može biti i ako primijetite da je vaše dijete puno tiše i mirnije od ostale djece.
  • Od 18. do 24. mjeseca djetetov vokabular najčešće se sastoji od oko 50 riječi. Dijete bi trebalo moći složiti jednostavnu rečenicu od dvije ili više riječi. U slučaju da dijete to ne radi, potrebno je pratiti ostale znakove kao što su razumijevanje jednostavnih pitanja, pokazivanje prstom, socijalne vještine, način igranja, ponavljajuće radnje. Sam izostanak govornih vještina u ovoj dobi nije znak za alarm, ali uz neki pridodajući simptom može upozoravati na određenu situaciju. Svakako je dobro konzultirati se s pedijatrom te u većini slučajeva neće biti potrebna dodatna obrada.
  • Od 24. do 36. mjeseci vaše bi dijete trebalo imati usvojene osnovne socijalne vještine. Pravila vrijede kao i za prethodni ciklus. Potrebno je pratiti signale koje nam dijete ostavlja. Ako dijete ima problema s crtanjem, gledanjem u slikovnice ili slušanjem priča ili pak problem s igranjem i komunikacijom s drugom djecom, potrebno je potražiti stručnu pomoć. Sada je djetetov vokabular od 50 do 1000 riječi. Dijete bi trebalo biti sposobno sudjelovati u jednostavnom razgovoru, kao i razlikovati jednostavne pridjeve (veliko/malo, visoko/nisko). Uobičajeno je da dijete nakon treće godine razlikuje boje. Ako nepoznata osoba ne može razumjeti do 75 % onoga što je dijete reklo, potrebno je sagledati situaciju s pedijatrom kako biste bili sigurni da vašem djetetu ne treba logoped.



Kako postupiti kada posumnjate da nešto nije u redu?

Pravodobno traženje pomoći od ključne je važnosti. Prvo se postavlja dijagnoza, a nakon toga kreće obrada čiji je cilj otkrivanje uzroka zaostajanja u govoru. Važno je raditi na vezi između slike (vizualna percepcija) i zvuka (auditivna percepcija). Dobar je primjer za to oponašanje zvukova iz prirode, oponašanje zvukova koje proizvode životinje. Djeca obično vole slikovnice  te su nam one od velike pomoći u ovom slučaju. Najkorisnije će biti slikovnice s velikim slikama, bez puno detalja. Prilikom čitanja slikovnice djetetu, potrebno je oponašati zvukove na koje nailazimo, mijenjati tonove i glasove prilikom čitanja. Važno je zainteresirati dijete za govor i upravo je zato bitno puno pričati s djecom. Svaki poticaj ma koliko maleni on bio, daje veću šansu za što uredniji govor djeteta.

Kada kao roditelj posumnjate u zaostajanje u razvoju govora svojeg djeteta, trebate se obratiti stručnoj pomoći, u ovom slučaju logopedu s ciljem utvrđivanja uzroka kašnjenja u razvoju govora te naknadnog upućivanja liječnicima specijalistima zbog otklanjanja specifičnih problema. Veoma je važno pravovremeno javljanje stručnjacima kako bi se čim prije otklonio problem te krenulo s radnom terapijom. Nakon logopeda, često je potrebna procjena psihologa, potom i defektologa, a ako se radi o neurorizičnoj djeci, ona se kontroliraju dodatno i kod neuropedijatra (koji može ordinirati EEG, EEG u spavanju, MR mozga, neurogenetiku i metaboličku obradu).

Rana intervencija nije istoznačnica riječi ranoj terapiji. Rana intervencija obuhvaća puno šire područje u koje spada rad s roditeljima, njihovo osnaživanje, potom povezivanje i koordinacija cijelog sustava kako dijete ne bi zapelo u birokratskom sustavu. Rana intervencija podrazumijeva uključivanje djeteta s teškoćama u redovne sustave obrazovanja i programe u zajednici. Također podrazumijeva praćenje djece s postojećim rizicima te rad utemeljen na znanstvenim činjenicama.

U slučajevima kada govorimo o djetetu koje je još maleno za rehabilitaciju, roditelj će dobiti informacije i popis postupaka kojim se pospješuje govor.

FOTO: GULIVER/SHUTTERSTOCK



Kako potaknuti govor?

Dijete razvija i svladava jezik iz osnovne potrebe da komunicira i shvati svijet oko sebe. Već s nekoliko mjeseci života, najčešće govorimo od četvrtog do petog mjeseca, djeca sklapaju glasove koji najčešće ne postoje u govoru okoline. Iz toga postupno nestaju nepostojeći glasovi, a glasanje sve više sliči na govornu okolinu u kojoj se dijete nalazi. Općenito djevojčice progovore nešto ranije nego dječaci.

Djeca koja imaju brži jezični govor obično su ona kojoj roditelji puno pričaju, postavljaju raznovrsna pitanja, a ujedno na njih daju opširne odgovore. Kada pričamo o djeci, ne postoji točno određeni termin i datum kada će se nešto dogoditi, već očekivani vremenski interval.

  • Djetetu od 0 do 3 mjeseca pričajte djetetu dok ga uspavljujete. Prilikom pričanja mijenjajte intonaciju i mimiku. Postavljajte mu upitna pitanja te gledajte dijete u oči. Izgovarajte glas A više puta za redom, ponavljajte ga sporo pa brzo. Nakon nekog vremena možete spojiti glas A s glasom E. Šaljite poljupce uz zvuk. Zviždite!  Prvo sporo, potom brzo, isprekidano pa glasno i tiho.
  • Djetetu od 6 do 9 mjeseci izaberite igračku te uz nju izgovarajte ga, ga, ga. Koristite se didaktičkim igračkama koje proizvode zvukove. Oponašajte ptičice, leptiriće, kucanje, pozdrav.
  • Djetetu od 9 do 12 mjeseci imenujte predmete na koje nailazite. Prilikom igranja s bebom objašnjavajte što radite. Zadajte naredbe bebama. Opisujte bebama sve što se oko vas događa. Ponavljajte već naučeno, ponavljajte jednostavne riječi koje vidite na slikama (Primjerice: "Vidi pas! Vau! Vau!").  

Uloga roditelja najvažnija je, a rana intervencija bit će najučinkovitija ako se započne još dok sumnjamo da nešto nije kako treba. Rana intervencija u potpunosti je individualizirana. Roditelji se po potrebi uključuju u terapiju, no oni sami nisu terapeuti, oni su roditelji i taj odnos ne smije se izgubiti. Ako posumnjate na poremećaj u razvoju govora, obavezno se obratite vašem pedijatru, a po potrebi i logopedu. Nemojte se bojati potražiti i drugo mišljenje, kao i mišljenje referentnog centra za navedeni problem. Svaki je dan prilika za korak naprijed i napredak u govoru. Ne zaboravite  pričati i izvan društvenih mreža kako bi i oni oko vas što  prije progovorili.

Jeste li vi imali sličnih problema? Kada su vaša djeca propričala?



Izazovi modernog roditeljstva – kako se ne pogubiti u moru novih stilova i savjeta?


Autorica: Matea Hrboka Zekić, dr. med.

Foto: Canva
Pripremila:
Ženski RecenziRAJ

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.