Podstanari podijelili svoja iskustva sa stanodavcima

U Hrvatskoj, za razliku od brojnih drugih europskih država, ljudi uglavnom žive u vlastitim nekretninama ili bar obiteljskim. Neki ljudi naslijede nekretnine obiteljskom linijom, neki imaju dovoljno novaca pa im nije problem kupiti nekretninu „kešom“, a neki dignu kredit na 30 godina i cijeli život rade za kredit, osnovne životne potrebe i za jedan put na more preko ljeta. Svi nekako teže tome da kupe svoj stan jer si na taj način rješavaju stambeno pitanje i osigurani su za cijeli život.

Ipak, postoji puno ljudi koji si ne mogu priuštiti kredit, koji još nisu spremni skrasiti se u jednom gradu i skloni su selidbi, a ima i puno onih koji smatraju da su nekretnine u Hrvatskoj trenutačno precijenjene i naprosto žive kao podstanari. Podstanarstvo u Hrvatskoj nije nimalo lako. Vlasnici stanova ne ulažu u stanove koje iznajmljuju, u njima ostavljaju svoj prastari namještaj, stare kućanske aparate i sav drlog koji im ne treba u vlastitom stanu ili kući. Ono što je zapravo tu najveći problem, jest i to da nisu baš skloni sklapati ugovore s podstanarima, ne žele plaćati taj sitan porez i ne žele prijavljivati podstanare na svoju adresu. Nisam čula da je itko nastradao jer nema ugovor s podstanarom, a podstanari najčešće šute jer si ne žele stvoriti problem.

Iako ima zaista kriminalnih podstanara, često su i stanodavci veliki problem. Tržište i odnosi vlasnik – podstanar uopće nisu regulirani u Hrvatskoj i to je ogroman problem zbog kojeg je na mladim ljudima ogroman društveni pritisak da kupe nekretninu čim sklope ugovor na neodređeno. Kad bi tržište i odnosi bili malo uređeniji, vjerujem da bi svi podstanari ljepše živjeli i da mladi zaposleni ljudi koji žive kao podstanari malo odmorili od vječnog pitanja „kad ćeš kupiti kuću / stan?“.

Budući da imam dugi staž podstanarstva u Hrvatskoj, donosim vam nekoliko priča ljudi koje sam susrela tijekom života i čije su priče živi dokaz da je u Hrvatskoj jako teško biti podstanar. Imena koja navodim izmišljena su, no situacije su 100 % stvarne.

Osobna iskustva

„Uselila sam se u stan i odjednom mi je isključen internet zbog neplaćenih računa. Ništa mi nije bilo jasno jer sam prije dva mjeseca kada sam se uselila, platila sve račune. Nazvala sam vlasnicu stana i ispostavilo se da ona nije platila račune za period tijekom kojeg je stan bio prazan. Čudila se jer je očekivala da ja platim te račune iako nisam živjela u stanu ta dva mjeseca za koje nisu bili plaćeni računi niti sam te račune ikad vidjela. Na kraju ih je ona podmirila, a ja se još tjednima nisam mogla načuditi njezinoj logici. Pogađate – nije htjela da sklopimo ugovor prije useljenja.“ Mirta, 27

„U stanu koji rentam pokvario se štednjak. Nije čudo da se pokvario jer mislim da takav isti ima moja baka. Imam ugovor s vlasnikom u kojem je jasno definirano da je dotrajale uređaje dužan zamijeniti. Pitao me je li mi štednjak baš prijeko potreban jer mu je sad nezgodno kupiti novi. Iako sam mu dosad za stanarinu dala oko 200 000 kuna, zaista mi je postavio to pitanje. Nakon nekoliko dana natezanja i prepirke, kupio je novi, najjeftiniji štednjak koji je valjda mogao naći.“ Larisa, 29

„U stanu u kojem sam živjela pokvarila se perilica za rublje. Nikakvo iznenađenje jer mislim da je stara bila s početka 90-ih. Vlasnica stana je kupila novu, no mjesec dana nakon kupnje povisila je stanarinu za iznos rate za perilicu (oko 300 kuna) jer joj je to bio neplanirani trošak s kojim se navodno nije mogla nositi. Kako nisam imala ugovor, brzo sam se iselila jer me ova situacija baš jako naživcirala.“ Dea, 33

„Kad god vlasnik dođe pokupiti stanarinu u kešu, prokomentira da trebam biti zahvalna i sretna jer me ne gnjavi i ne inzistira da uđe u stan vidjeti je li sve u redu. Ne znam što bi inače vlasnici stanova trebali – dolaziti svakih deset dana u kontrolu dok mu ja uredno plaćam naknadu da živim u njegovoj nekretnini?“ Klara, 30

„Dok sam kao studentica živjela s cimericama u stanu, vlasnica je svakih nekoliko dana dolazila i prigovarala da je stan neuredan. Stan nije bio savršeno uredan (ne znam ni kako je mogao biti jer smo mi od jutra do mraka bile na faksu), no nikako nije bio baš toliko neuredan. Redovito smo spremale prema dogovoru, jednom tjedno. S vremenom smo primijetile da nam nestaju količine sredstva za čišćenje i da se stan zapravo ne prlja i zaključile da vlasnica vjerojatno dolazi čistiti. Otvoreno smo ju pitale radi li to kad je dolazila po stanarinu jednom prilikom i bahato nam je rekla da da jer ne može podnijeti da je njezin stan toliko neuredan. Iste sekunde smo počele tražiti drugi stan.“ Maja, 31

„Prilikom sklapanja ugovora o najmu, primijetila sam da je vlasnik stavio natuknicu da on plaća režije te da mu ja moram uplatiti iznos za režije. Kad sam mu rekla da može, ali da prije uplate iznosa za režije želim fotografije / scan računa za taj mjesec i potvrde o plaćenim računima digitalnim putem te da želim da se to uvrsti u ugovor, brzo je promijenio priču i rekao da ih slobodno plaćam sama te mu šaljem potvrde o uplati. Nije mi jasno što je htio postići i zašto mu je slanje računa i potvrda o uplati bio toliki problem.“ Katarina, 26

„Živjela sam u dvorišnom stanu i rublje sam sušila u dvorištu. Jedan me dan vlasnica kuće napala da perem previše rublja te da ću morati više novaca davati za vodu. Naravno da u stanu nije postojao vodomjer i da je sve bila stvar njihove procjene. Nisam imala ni ugovor, a sumnjam nekako i da je taj stan bio legaliziran. Nakon nekoliko sličnih neugodnih situacija našla sam drugi stan, u zgradi, i iselila iz dvorišnog.“ Lucija, 22

 

Imate li vi neku podstanarsku priču?

Foto: Unsplash