Zabrinjavajuća ponašanja kod djece na koja biste kao roditelj trebali obratiti pozornost

U Hrvatskoj 11,5 % djece doživi neki mentalni poremećaj u dobi od 10 do 19 godina, pri čemu su najčešće u pitanju depresija i anksioznost (UNICEF, 2021). Zbog ove činjenice iznimno je važno da kao roditelj promatrate promjene u dječjem ponašanju i razmišljanju kako biste na vrijeme prepoznali eventualne znakove da se nešto događa. Zašto se trend s godinama povećao? Imajući na umu nedavnu pandemiju, potres, ali i veliku izloženosti ekranima, jasno je da su navedeni događaji doveli do osjećaja neizvjesnosti i nesigurnosti, ali i većeg pritiska da se prate društveni trendovi. Također, valja uzeti u obzir i veću svijest o mentalnim bolestima.

U nastavku vam navodimo nekoliko promjena koje mogu ukazati na to da se nešto događa vašem djetetu. Naglasak je na riječi promjena – dijete se prije ponašalo / razmišljalo na jedan način, a sada to baš i više nije tako, drugačije je ili uopće više nije prisutno. Budući da su upravo roditelji oni koji provode najviše vremena sa svojom djecom te ih ujedno i najbolje poznaju, mogu biti prvi u prepoznavanju određenih simptoma te pravovremenom reagiranju.

Promjene u ponašanju odnose se na sljedeće:

  • nagli izljevi bijesa i „kratak fitilj“, često i neprimjeren situaciji

  • česta tuga ili anksioznost

  • gubitak interesa za aktivnosti u kojima je dijete inače uživalo

  • izolacija od vršnjaka i potreba za samoćom

  • brige i strahovi neprimjereni dobi ili situaciji

  • problemi s pažnjom u smislu održavanja i uspostavljanja

Promjene u akademskom uspjehu:

  • smanjena koncentracija

  • nagli i netipičan pad ocjena

  • smanjena motivacija ili je uopće nema

  • narušene kognitivne funkcije

Fizički simptomi:

  • simptomi koji nemaju mecinsko objašnjenje

  • česte glavobolje, mučnine, umor

  • promjene u apetitu

  • problemi sa snom u smislu teškog usnivanja i održavanja sna

  • često izostajanje iz škole

Socijalna izolacija:

  • izbjegavanje društva vršnjaka

  • teškoće u uspostavljanju i održavanju prijateljskih odnosa

  • izražavanje osjećaja usamljenosti

Važno je napomenuti da spomenute promjene trebaju trajati određeni period, barem 3 do 4 tjedna, te da postojanje jedne promjene ne mora nužno upućivati na to da nešto nije u redu. Najčešće je u pitanju više prisutnih promjena kroz dulji period. Nadalje, zabrinjavajuća ponašanja i promjene u djece mogu varirati u različitim kontekstima i manifestirati se na različite načine. Spomenut ćemo još nekoliko primjera takvih ponašanja. U pitanju je agresivno ponašanje i nepoštivanje autoriteta koje je najviše primjetno u školskom okruženju, a manifestira se kroz nepoštivanje uputa učitelja, ignoriranje pravila škole ili općenito nepristojno ponašanje prema odraslima. Jednako je zabrinjavajuće fizičko i verbalno nasilje prema vršnjacima.

Agresivno ponašanje jedan je od najčešćih pokazatelja da je dijete u određenom smislu nesretno i da se kod njega nešto događa, bilo to u obitelji, školi ili na osobnoj razini. Važno je naglasiti i manipulativno ponašanje koje je često u adolescentnoj dobi, a odnosi se na manipulativno ponašanje kako bi dobili ono što žele od drugih, bili to drugi učenici, učitelji ili članovi obitelji. Iako možda manje često, neka djeca mogu pokazati neprimjereno seksualno ponašanje prema drugim učenicima ili učiteljima. Često i nepotrebno laganje djeteta može biti znak ponašanja koje iziskuje dodatne razgovore i traženje pomoći. Važno je obratiti pažnju na spomenuta ponašanja i potražiti odgovarajuću podršku i intervenciju kako bi se djeci pružila pomoć u razumijevanju i prevladavanju njihovih poteškoća. Najčešće uključuje sveobuhvatni pristup koji podrazumijeva ​​rad s roditeljima, školskim savjetnicima, učiteljima i drugim stručnjacima.

Što mi kao roditelji možemo dodatno učiniti?

  • otvoreno komunicirajte s djecom – kada ih pitamo kako je bilo u školi, najčešći je odgovor OK ili dobro. Proširite taj odgovor na nekoliko mogućnosti, primjerice: OK kao dobro sam napisala ispit, OK kao prijateljica se naljutila na mene, OK kao dogodilo se nešto u razredu i slično.

  • Verbalizirajte negativne misli – vježbajte s djetetom izricanje i zapisivanje misli koje im dolaze te napomenite kako ih svi imaju, navedite i neke svoje. Razgovarajte o načinima na koje možete preispitati istinitost tih misli, njihovih dokaza i načina na koje ih možemo pretvoriti u pozitivne i motivirajuće.

  • Djetetu dajte strukturu i rutinu jer to doprinosi osjećaju stabilnosti i sigurnosti.

  • Razgovarajte o snagama i vrlinama kako bi ih dijete osvijestilo i razumjelo njihovu ulogu u odrastanju i nošenju s budućim izazovima.

  • Razgovarajte o kritikama – koje kritike dijete dobiva u školi ili od prijatelja? Kako ih prima? Poistovjećuje li ih sa svojom vrijednošću?

Kroz razgovor o određenim temama dijete će imati priliku proširiti svoja razmišljanja i otvoriti se, ali i u vama vidjeti uvijek prisutnu podršku i pomoć. Ako imate osjećaj da ne možete sami, da niste sigurni u čemu je stvar i kako pomoći - hrabro je i važno potražiti pomoć stručnjaka.

Foto: Pexels