Roditelji, potaknite svoju djecu na razgovor o sljedećim problemima!

Kada dijete krene u osnovnu školu, počinje se uspoređivati s vršnjacima na temelju izgleda i uspjeha, ali dobivaju i povratne informacije o svojim osobinama i vještinama. Zbog toga sva postignuća, prijateljstva i socijalne vještine igraju značajnu ulogu u formiranju samopouzdanja. Razdoblje adolescencije donosi niz promjena, od fizičkih do emocionalnih. Upravo zbog tih promjena tinejdžeri se više nego ikada prije uspoređuju s drugima, preispituju svoj identitet i traže svoje mjesto u društvu. Ovo je period kada se slika o sebi može dramatično mijenjati.

Stručnjaci navode nekoliko podjela slike o sebi - akademska, socijalna, emocionalna, tjelesna... Akademska slika odnosi se na mišljenje djeteta o sebi kao učeniku, socijalna na mišljenje djeteta o sebi u odnosu s drugim ljudima, emocionalna obuhvaća opažanje vlastitih emocija i tjelesna koja se odnosi na percipiranje vlastitog izgleda. Ovi aspekti ne moraju biti međusobno usklađeni, tako netko može imati visoko socijalno samopoštovanje, a nisko akademsko. Članak sam započela s temom slike o sebi budući da je ona ustvari najviše podložna preispitivanju kod djece školske dobi. Sva djeca koja dolaze k meni na individualna savjetovanja, ustvari se bore s nekim dijelom slike o sebi.

Što najviše muči djevojčice?

Kod djevojčica to je najčešće narušeno samopouzdanje zbog kojeg se onda javljaju i određene posljedice na akademskom planu. Velik broj djevojčica pati od ispitne anksioznosti, a najviše ih je strah odgovaranja pred razredom i prezentiranja. Spomenuti strah u potpunosti je karakterističan za tu dob i stvara se zbog određenih socijalnih efekata, poput „efekta reflektora" kada osoba misli da ju svi promatraju i uočavaju svaku njezinu manu i pogrešku.  Vrlo je važno djeci koja doživljavaju anksioznost, istaknuti da školski uspjeh ili sam osjećaj postignuća nije odraz njihovih sposobnosti, već da njihovo tijelo automatski reagira na negativne misli kada je u pitanju subjektivno stresna situacija.

Osim ispitne anksioznosti dio djevojčica ima narušen tjelesni pojam o sebi, ponajviše zbog uspoređivanja s drugima na društvenim mrežama, ali i s drugim učenicima u školi. Nerijetko se gleda tko ima bolje tenisice, obavezno svatko treba imati iPhone (neki već u 5. razredu), ako nemaš Snapchat, isključen si i slično. Gleda se i na to tko je u kojoj grupi na Whatsappu, tko šalje koji meme, tko je skupio koliko vatrica na Snapchatu i slično. Neki su učenici čak posljedično isključen iz druženja uživo, a da ne govorimo o situaciji ako nemaju dobar mobitel ili društvene mreže. Razgovarajte s djecom o tome kada je primjereno otvoriti društvene mreže i zašto je to što „Maja ima Snapchat od 3. razreda, a ja ne“ izbor tuđih roditelja, ali ne nužno i vaš.

Što najviše muči dječake?

Kod dječaka su, s druge strane, nešto više izraženi ponašajni problemi. Najčešće su u pitanju agresivna ponašanja u smislu vrijeđanja i izazivanja te ometanja nastave i prkošenje autoritetu. U pozadini ovih ponašanja ponovno je u pitanju narušeni određen dio pojma o sebi. U školskoj dobi prkos autoritetu može proizlaziti iz želje da se pridruže grupi, postignu određeni status ili jednostavno budu prihvaćeni od strane vršnjaka. Također, agresivnost je često posljedica frustracije i osjećaja nekakvog nedostatka u životu, bila to roditeljska ljubav, prijateljska ili nešto drugo. Djeca mogu reagirati prkosom ako se osjećaju nepravedno tretiranima, neshvaćenima ili ako ne mogu adekvatno izraziti svoje emocije. Ovisnost o igricama također se pokazala kao jedna od velikih poveznica sa agresivnim ponašanjem.

Razgovarajte sa svojom djecom o tome kako se osjećaju u školi i kod kuće te kako provode svoje vrijeme. Dječaci, nađalost, i dalje smatraju da je plakanje i razgovaranje o osjećajima „za curice“ iako mogu primijetiti kako se ta slika polako mijenja. Još nešto što je često u školskoj dobi, jest činjenica da dječaci koji nisu toliko otvoreni, izravni i možda popularni u društvu, povlače se u sebe i razvijaju internalizirane probleme. Većina njih pati od niskog samopoštovanja, a posljedično neki razvijaju i depresivne simptome. Kao roditelj možete im istaknuti koje su kvalitete i osobine u životu vrijedne te to što sada možda osjeća drugačijim od drugih, ne znači da će tako biti u drugim životnim fazama i okolinama.

Uvijek budite otvoreni za razgovor, čak i kada nemate unaprijed spreman odgovor na sva pitanja

Sve u svemu, doći će trenuci kada možda ni sami neće znati kako razgovarati s djetetom, možda nećete moći prepoznati znakove da nešto nije u redu. Važno je da ste otvoreni za razgovor o određenim temama, da vaše dijete zna da se na vas može osloniti – nekada riječi čak nisu ni potrebne. Podrška je u konačnici uvijek dostupna, možete se savjetovati sa školskim psihologom ili potražiti pomoć u drugim ustanovama.