Knjiga koja se čita, ali i osjeća - jeste li ju pročitali?

Slobodno vrijeme često provodim čitajući knjige, a inspiraciju tražim pretražujući preporuke od drugih. Za oko mi je posebno zapela knjiga Mire Furlan - Voli me više od svega na svijetu. Naslov ove knjige bio mi je posebno zanimljiv, ali ne mogu reći da sam imala velika očekivanja, posebno zato što do sada nisam pratila rad ove autorice. Ipak, kada sam krenula čitati ju, moram priznati da nisam stajala sve do posljednje stranice.

 

Po čemu je ova knjiga posebna?

Rečenice su zanimljive, dotjerane, pune opisa i emocija. Čitajući sam redovito zastajala i neke dijelove čitala ponovno. Ne radi se o tipičnoj autobiografiji, već o sociološkoj studiji koja prikazuje stanje u državi, u svijetu i životu pojedinca. Ovo iskrena i bolna knjiga svjedok je jednog vremena i emotivno djelo na koje je teško ostati ravnodušan. Mira Furlan u svojoj nas knjizi zapravo pušta u svoj život. Upoznaje nas sa svojom disfunkcionalnom obitelji - roditeljima koji su dio života proveli na Golom otoku, majkom i bakom uz koje je zavoljela knjige, ali priča i o učenju te putovanju.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Franc Trček (@franctrcek)

Glumica i spisateljica progovara o mnogim temama: ljubavi, životu, prijateljstvu, obrazovanju i knjigama. Univerzalne su to teme, ali jedna se posebno ističe – pitanje identiteta i smisla života. Nevjerojatno je i ponekad zastrašujuće  koliko se život može promijeniti u svega nekolika dana i koliko zdrav razum može ustupiti mjesto uzavrelim emocijama. Život Mire Furlan drastično se promijenio kada je od omiljene glumice postala meta vrijeđanja na kojoj se skupljaju bodovi preko ratne propagandne, a zbog čega se sa suprugom, uz ožiljke koje je nosila u sebi, preselila u Ameriku. Čitajući ovu intimnu ispovijest, stekla sam dojam da ju je napisala jedna hrabra, snažna, senzibilna žena romantične duše koja ne idealizira, nije nostalgična i ne štedi nikoga. A najmanje sebe.

 

To nije knjiga koja se samo čita, već se i osjeća

Knjiga ima više od 600 stranica i vrijedna je čitanja. Raskošno pisanje ove intelektualke govori o želji za ljubavlju, o unutarnjim previranjima, nesigurnostima i želji za boljim, smislenijim svijetom. Mira Furlan se ne opravdava u svojoj knjizi, već ogoljava i piše sljedeće: „Znala sam da ja nikad neću peglati uniformu svog muža. Ne postoji rat vrijedan života mog čovjeka. Bilo kojeg čovjeka. Bilo kojeg ljudskog bića. Zanimljivo je kako radikalne situacije ljudima raščiste umove. Nenadano shvatite tko ste zapravo. I shvatite tko su vam prijatelji. I shvatite da, sve što ste mislili da znate o ljudima, pokazuje se zastrašujuće krhkim: u stvarnosti nikad ništa ne znate.” Nadam se da će intimni detalji iz ovog dnevnika i drugima biti inspirativni jer ambicioznost i avanturistički duh propituju humanost, osjećaj (ne)pripadanja, kriterije uspjeha i iscjeljenja.

"Gradimo mostove, a ne zidove!"

Hrabro je ponuditi svoje dnevničke zapise javnosti koja je, kako se pokazalo, spremna osuditi bez pokušaja istinskog razumijevanja. Knjiga koja je primarno napisana za sina, istovremeno je i posljednje obraćanje javnosti i suočavanje sa svime što se dogodilo jer na kraju više nije imala što za izgubiti. Osvrt na knjigu završit ću referirajući se na jednu od po meni najznačajnijih i najupečatljivijih poruka iz knjige: ”Gradimo mostove, a ne zidove.

Jeste li pročitali ovu knjigu? 

Knjige temeljene na istinitim događajima - izdvojila sam naslove koje sam pročitala u jednom dahu

Foto: fraktura.hr/Pexels

Pripremila:
Tagovi: