Kada se pretvaramo u vlastite roditelje?

„Ista si mama!", "Znam na koga si.", "Otac ti je isto takav.“...Koliko ste puta samo čuli varijacije ovih rečenica? S roditeljima nas uspoređuju od trenutka kada dođemo na svijet. Tatine oči, mamin nos ili karakter. Određenu razinu sličnosti s roditeljima nemoguće je izbjeći. Međutim, koliko s godinama postajemo slični roditeljima što se tiče stavova i razmišljanja? Danas pričamo o tome.

Kroz razdoblje puberteta svima nam se kroz glavu vrti fraza da nikada nećemo biti kao naši roditelji. Drugačije ćemo razmišljati, drugačije se oblačiti, a slobodno vrijeme sigurno nećemo provoditi kao i oni. Tada dolazi razdoblje srednje škole i kasnije fakulteta, kada uglavnom imamo više razumijevanja za njihove potrebe, razmišljanja, male dnevne rituale koje svaki roditelj ima. Razumijevanje proizlazi iz više razloga. Prvotni je naša ozbiljnost i odraslost, a drugi je mogućnost poistovjećivanja s njima.




Mislim da s vremenom zaista postajemo sličniji roditeljima i naslijeđene karakterne osobine dolaze do izražaja. U mlađim i ležernijim danima to ne primjećujemo ili jednostavno zbog tinejdžerskog bunta i prkosa ne želimo uvažiti.

Svađe s majkom ili ocem ponekad su rezultat upravo te sličnosti. Oboje tvrdoglavi, pasivni ili pretjerano zatvoreni i osjećajni. Nikako ne ističem da su sličnosti s roditeljima uvijek loše. Naprotiv, mislim da od njih možemo mnogo toga naučiti, ako znamo slušati i naučimo koja pitanja postavljati. Ali mrvicu je zastrašujuće vidjeti veliku promjenu u načinu razmišljanja jer su nas iste rečenice godinama prije dovodile do ruba živčanog sloma, a sada i nama samima s lakoćom klize s usana.

Ispijanje jutarnje kave u tišini bez puno priče. Preskakanje doručka pa kasniji brzi obrok u hodu, „sve mogu sama“ stav, užitak u provođenju vremena sama, čišćenje kao anti-stressterapija, lagana kompetitivnost i asertivnost i još mnogo toga. Planetarno popularne rečenice „Sve sam ja to prošla.“ ili „Ja sam svoju školu završila.“, sve češće postaju dio mog diskursa. Sigurna sam da nisam jedina.



Trebamo li se bojati odrastanja/pretvaranja u kopije vlastitih roditelja?

Rekla bih i da i ne. Odnos s roditeljima jedna je od najkompleksnijih i najčvršćih veza koje postoje. Samim time, sličnosti je nemoguće izbjeći. Možemo ih negirati i pokušati promijeniti, ako nam već smetaju. Ako vam je otac pretjerano tvrdoglav, uvijek glumi pametnjakovića ili rijetko kada pokazuje emocije, a vi ne želite biti takva osoba, tada je riječ o sličnostima koje prema vašem mišljenju treba mijenjati. Situacija može biti i obrnuta. Majka je izuzetno otvorena osoba koja voli pričati i nikada se ne srami reći što misli, a vi žudite postati social butterfly, tada ovu sličnost trebate objeručke prihvatiti i nikako ju ne skrivati.

Neke stvari radimo drugačije jer smo odrasli u drugačijem vremenu. I ta je činjenica ponekad glavni inicijator mnogih svađa. Već spomenuti generacijski jaz. Pišući ovo, po glavi mi se vrte tolike situacije u kojima sam se ponašala i razmišljala isto kao i moja majka, ali ima i mnogo situacija u kojima sam postupila potpuno drugačije. Svjesnost nad vlastitim postupcima i samokritičnost mogu vam pomoći da se riješite straha o pretvaranja u vlastite roditelje (meni je pomoglo). „Koliko mi je tatina doza tvrdoglavosti sada pomogla?", "Mama je napravila grešku tako razmišljajući. Trebam li se preispitati?".



Mislim da taj strah od sličnosti s roditeljima nastaje jer se o tome najčešće govori s dosta negativnim prizvukom. U obiteljskim komedijama često nailazimo na scenu u kojoj mlada djevojka ili muškarac ekspresno dolaze do saznanja da se pretvaraju u vlastitog oca/majku što ih ne čini nimalo sretnima. Naravno, nije uvijek tako. Ponekad je scena prikazana mrvicu ozbiljnije i glavni lik shvati koliko je zahvalan roditelju na sličnim razmišljanjima i stavovima.

Na kraju, naravno da svatko od nas drži konce u vlastitim rukama. Svakodnevno imamo priliku raditi na sebi, mijenjati se kada smatramo da je to potrebno, naučiti nove stvari i uvidjeti vlastite greške. Iako je sličnost s našim roditeljima neizbježna i ponekad dobrodošla, odluke o stavovima, ponašanju i razmišljanju ostaju na vama. Prigrlite ih, usavršite ili okrenite za 180 stupnjeva.


 Neugodne situacije - možemo li ih izbjeći ili naučiti kako se ponašati u istima?


Autorica: Kristina Klasnić Ihasz

Foto: Canva

Pripremila:
Ženski RecenziRAJ
Tagovi:

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.