Poremećaji hranjenja ubrajaju se u teme o kojima treba više govoriti i kojima bi trebalo osigurati mjesto na jednom ženskom portalu. Vjerujem da skoro svaka od nas ima prijateljicu, članicu šire ili uže obitelji, susjedu, kolegicu ili poznanicu koja se borila ili se još uvijek pokušava izboriti s tim problemom. Ako i nema, vjerojatno se upoznala s tim putem medija. Neke od nas možda su i same to prošle ili trenutno prolaze. Moguće je i da poznajete osobu muškog roda sa sličnim problemima jer i sve više muškaraca ima problem u prihvaćanju vlastitog tijela, no osobe oboljele od poremećaja hranjenja u 90 do 95 % slučajeva mlade su djevojke i žene te u novije vrijeme sve češće i djevojčice osnovnoškolske dobi.
Procjenjuje se da u Hrvatskoj oko 40.000 ljudi pati od nekog oblika poremećaja hranjenja, ne uključujući pretilost. Kada se tome pribroje članovi obitelji i socijalne okoline oboljelih koji se također moraju nositi s posljedicama ili predrasudama i stigmatizacijom, postaje vam jasno koliki je razmjer tog zdravstvenog problema. Tema će zbog sveobuhvatnosti biti razdijeljena u dva članka pri čemu je ovaj članak posvećen predstavljanju najčešćih vrsta poremećaja u hranjenju te prepoznavanju njihovih znakova, simptoma i posljedica. U idućem članku bavit ćemo se objašnjenjem nastanka i čimbenicima održavanja poremećaja hranjenja.
s
Što su poremećaji hranjenja i koje su najčešće vrste?
Poremećaji hranjenja odnose se na teškoće u navikama hranjenja i ponašanjima vezanim za hranjenje koje mogu imati vrlo teške pa i fatalne posljedice te ih stoga treba vrlo ozbiljno shvatiti. Najčešće su i najpoznatije vrste poremećaja hranjenja za koje ste sigurno čuli anoreksija i bulimija, no postoje i druga stanja poput poremećaja s prejedanjem (binge eating), poremećaja čišćenja ili sindroma noćnog jedenja.
Anoreksija
Anoreksija se često veže uz navike držanja dijeta kod žena te se najčešće javlja između 12. i 25. godine.
Ako oboljeli ne uspijevaju postići ili održati zadanu tjelesnu težinu, koja može biti i bizarno niska, smatraju se bezvrijednima jer vlastitu vrijednost temelje gotovo isključivo na izgledu, što se javlja uz općenito sniženo samopoštovanje i samopouzdanje. Iskrivljeno viđenje i proglašavanje tijela „normalnih“ proporcija odbojnim ili pretilim prisutno je samo u percepciji vlastitog tijela, pri čemu osoba zna da je njezina težina objektivno ispodprosječna i svejedno se osjeća debelo ili je izrazito nezadovoljna izgledom određenih dijelova tijela.
Osnovna su obilježja svjesno održavanje tjelesne težine ispod granice normale i očekivanja s obzirom na dob, spol, fazu razvoja i tjelesno zdravlje, intenzivan strah i zabrinutost oko dobivanja na težini i debljanja, postupci kojima se to nastoji spriječiti (npr. intenzivno vježbanje ili držanje stroge dijete), značajno poremećena slika vlastitog tijela ili trajno neshvaćanje ozbiljnosti posljedicapreniske težine.
Ako oboljeli ne uspijevaju postići ili održati zadanu tjelesnu težinu, koja može biti i bizarno niska, smatraju se bezvrijednima jer vlastitu vrijednost temelje gotovo isključivo na izgledu, što se javlja uz općenito sniženo samopoštovanje i samopouzdanje. Iskrivljeno viđenje i proglašavanje tijela „normalnih“ proporcija odbojnim ili pretilim prisutno je samo u percepciji vlastitog tijela, pri čemu osoba zna da je njezina težina objektivno ispodprosječna i svejedno se osjeća debelo ili je izrazito nezadovoljna izgledom određenih dijelova tijela.
Razlikuju se dva tipa anoreksije, restriktivnii prejedajući/purgativni. Kod restriktivnog tipa gubitak na težini uzrokovan je dijetom, postom ili pretjeranim vježbanjem, dok kod prejedajućeg tipa osobe prakticiraju ponavljajuće rituale prejedanja ili pražnjenja (npr. samoizazvano povraćanje, konzumiranje laksativa, diuretika, sredstava za klistiranje).
Anoreksija je često praćena simptomima drugih psihičkih poremećaja poput depresije, iracionalnog straha od debljanja te opsesivnog načina razmišljanja i ponašanja vezanih uz hranu i tjelesnu težinu. Ono što je zanimljivo jest da se može činiti da djevojke koje se suočavaju s anoreksijom uživaju u kuhanju i temama vezanim uz hranu, ali s druge strane rijetko jedu u društvu (ili često odlaze u toalet nakon obroka kako bi odmah iz sebe izbacile unesenu hranu) te kuhaju samo za druge. Mogu imati i neobične navike hranjenja poput podjele hrane na „dobru ili sigurnu“ te „opasnu ili zabranjenu“. Drugi ih često opisuju kao dobre, poslušne i savjesne djevojke pristojnog ponašanja što može ukazivati na pretjeranu kontroliranost osjećaja i ponašanja. Mogu imati izraženu osobinu perfekcionizma, postizati odličan školski uspjeh te biti u velikoj mjeri ovisne o obitelji. O čimbenicima i rizicima nastajanja anoreksije bit će više riječi u idućem članku.
Neke se djevojke od anoreksije uspiju potpuno oporaviti, no u otprilike 50 % slučajeva vidljive su trajnije posljedice na tjelesnom i psihičkim planu. Tjelesne posljedice uključuju suhu kožu žućkaste boje, pojavu nježnih dlačica na licu i vratu, krhke i lomljive nokte, kosu i kosti, izostanak mjesečnice i neplodnost, zatvor, probleme s bubrezima, zatajenje srca i drugo.
Istaknute psihološke posljedice odnose se na dugotrajnu depresiju, stalne promjene raspoloženja, nesanicu, zloupotrebu psihoaktivnih tvari, smanjenu radnu učinkovitost i mogućnost svakodnevnog funkcioniranja, smanjen interes za socijalne i seksualne odnose te trajnu preokupaciju debljanjem i trajne fluktuacije tjelesne težine.
Istaknute psihološke posljedice odnose se na dugotrajnu depresiju, stalne promjene raspoloženja, nesanicu, zloupotrebu psihoaktivnih tvari, smanjenu radnu učinkovitost i mogućnost svakodnevnog funkcioniranja, smanjen interes za socijalne i seksualne odnose te trajnu preokupaciju debljanjem i trajne fluktuacije tjelesne težine.
U otprilike 10 do 20 % slučajeva borba s anoreksijom nažalost završava preranom smrću uzrokovanom tjelesnim komplikacijama ili samoubojstvom, tako da se anoreksija smatra psihičkom bolešću s najvećim rizikom od smrtnosti.
Smrtnost se značajno smanjuje primanjem adekvatnog liječenja i potpore. Prognoza je povoljnija u slučaju ranijeg javljanja bolesti zbog veće pomoći i uključenosti odraslih te društvenog prepoznavanja djece i mladih kao posebno ranjivih skupina o čijem mentalnom zdravlju treba brinuti.
Bulimija
Najznačajnije je obilježje bulimije pojava ponavljajućih epizoda prejedanja i popratnog pražnjenja. Osobe oboljele od bulimije konzumiraju velike količine hrane (moguće i oko 10 000 kcal) unutar određenog vremenskog perioda (npr. dva sata) što bude popraćeno osjećajem gubitka kontrole nad unosom. Okidač za prejedanje može biti izgladnjelost, ali i lošije raspoloženje te problemi u odnosima s drugima koji se nastoje ublažiti hranom.
Hrana u početku pruža osjećaj ugode i utjehe, no nakon toga javljaju se krivnja i strah od debljanja. Da bi se ublažili ti neugodni osjećaji i kako bi se spriječilo debljanje, osobe oboljele od bulimije upuštaju se u neadekvatna kompenzacijska ponašanja poput ranije navedenih rituala pražnjenja (purgativni tip), izgladnjivanja ili pretjeranog vježbanja (nepurgativni tip).
Najznačajnije je obilježje bulimije pojava ponavljajućih epizoda prejedanja i popratnog pražnjenja. Osobe oboljele od bulimije konzumiraju velike količine hrane (moguće i oko 10 000 kcal) unutar određenog vremenskog perioda (npr. dva sata) što bude popraćeno osjećajem gubitka kontrole nad unosom. Okidač za prejedanje može biti izgladnjelost, ali i lošije raspoloženje te problemi u odnosima s drugima koji se nastoje ublažiti hranom.
Hrana u početku pruža osjećaj ugode i utjehe, no nakon toga javljaju se krivnja i strah od debljanja. Da bi se ublažili ti neugodni osjećaji i kako bi se spriječilo debljanje, osobe oboljele od bulimije upuštaju se u neadekvatna kompenzacijska ponašanja poput ranije navedenih rituala pražnjenja (purgativni tip), izgladnjivanja ili pretjeranog vježbanja (nepurgativni tip).
Ovakva izmjena epizoda prejedanja i kompenzacijskih strategija odvija se, u prosjeku, najmanje jednom tjedno i to tijekom tri mjeseca. Bulimija se također javlja između 12. i 25. godine, a prognoza je bolja od prognoze anoreksije pri čemu veliku ulogu igra vlastita želja za izlječenjem i boljim životom te socijalna podrška. Unatoč povoljnijoj prognozi, bulimija također nosi ozbiljne posljedice slične navedenim posljedicama anoreksije, uz veću učestalost anksioznih smetnji, poteškoća sa samokontrolom te dodatnih zdravstvenih teškoća vezanih uz često povraćanje.
Kako razlikovati anoreksiju od bulimije?
Moguće je da se pitate kako razlikovati prejedajući tip anoreksije od bulimije. Osobe oboljele od anoreksije nužno imaju prenisku tjelesnu težinu (iako u početnim fazama bolesti to još ne mora bit tako), dok su osobe oboljele od bulimije uobičajeno normalne, blago snižene ili blago povišene težine. Jedan od razloga te pojave je taj što su osobe oboljele od anoreksije uspješnije u postizanju „osjećaja kontrole“ nad unosom i regulacijom količine hrane te održavanjem zadane tjelesne težine, dok osobe oboljele od bulimije često osjećaju sram i krivnju zbog osjećaja nedostatka kontrole. Osobe oboljele od bulimije često su ranije imale povišenu tjelesnu težinu te su se prethodno borile s anoreksijom.
Tretman i terapijaporemećaja prejedanja dugotrajni su i zahtjevnikako za oboljele osobe tako i za njihove obitelji, liječnike i terapeute. Djevojkama kojima mršavost ozbiljno ugrožava tjelesno zdravlje najprije je potrebno pružiti temeljitu medicinsku skrbkako bi se njihovo tijelo oporavilo te kako bi uopće imale snage primiti psihološku podršku i terapiju. S obzirom na to da intenzivan strah od dobivanja na težini i debljanja zna biti prisutan i nakon medicinskog liječenja, terapeuti s klijenticama često pokušavaju dogovoriti održavanje barem minimalne tjelesne težine potrebne za redoviti menstrualni ciklus i uobičajeno funkcioniranje.
U liječenju poremećaja hranjenja, a posebice bulimije, uspješnim se pokazala kognitivno-bihevioralna terapija u kombinaciji sa psihofarmacima. Često je potrebna i obiteljska terapija.
U liječenju poremećaja hranjenja, a posebice bulimije, uspješnim se pokazala kognitivno-bihevioralna terapija u kombinaciji sa psihofarmacima. Često je potrebna i obiteljska terapija.
Samo prepoznavanje problema iznimno je važno, no nije lako razlikovati jesu li držanje dijeta i mukotrpno vježbanje pokazatelji zdravog načina života i brige za zdravlje ili se u tome kriju ozbiljni problemi opasni po zdravlje.
Puno je toga što se može učiniti, no nužno je što ranije prepoznati probleme i primiti adekvatnu vrstu stručne pomoći jer problem neće sam od sebe nestati, a može završiti kobno.
Ako poznajete nekoga tko prema vašem mišljenju prelazi tu granicu ili pokazuje neke od navedenih simptoma, razgovarajte s tom osobom te ju pokušajte uvjeriti da bi od iznimne važnosti bilo potražiti stručnu pomoć, posebno ako nema odgovarajuću podršku drugih bliskih osoba.
Puno je toga što se može učiniti, no nužno je što ranije prepoznati probleme i primiti adekvatnu vrstu stručne pomoći jer problem neće sam od sebe nestati, a može završiti kobno.
Autorica članka: Mirna Keresteš, magistra psihologije
Foto: Canva
- Pripremila:
- Ženski RecenziRAJ
- Tagovi:
