Kako se poštedjeti stresa u blagdanskom razdoblju?

Eh, da, ja sam ista ona mama koja vam je u jednom od prošlih tekstova predložila 30 aktivnosti koje možete raditi s djecom kako biste im začinili prosinac i blagdane. Ta ista mama od tih 30 aktivnosti napravila je njih svega desetak i sada imam službeno priznanje - ja sam zločesta mama!

No krenimo redom. Nije sve toliko strašno kako zvuči. Jednostavno, ne uklapam se u profil svih supermama koje su vas ovih dana na društvenim mrežama bombardirale svojom kreativnošću, gomilom slobodnog vremena i umijećem pečenja 86 vrsta kolača. I znate što? Ne peče me savjest!

Ne kaže se bez razloga da je prazničko vrijeme najstresnije doba godine za svaku ženu, a pogotovo za mame. Da, na Božić dolazi mali Isus, a ne sanitarna inspekcija, ali većina mama (uključujući dobar dio mojih prijateljica koje su mi se tih dana požalile) pucale su pod pritiskom od previše svega što „moraju" obaviti. Ja sam odavno raskrstila sa selom, običajima i pričama i shvatila da ja ništa ne moram i da su mame te koje čine čaroliju Božića. Napravit ću ga čarobnim na svoj način  kako mislim da je dovoljno, a da pritom ne uništava i ne crpi svu moju energiju.

Poučena iskustvom i godinama gledanja svoje mame koja na Badnjak nije imala snage da odemo na polnoćku jer je po dolasku s posla žurila peći ribu, spremiti zadnje uglove kuće, kupiti sve što nije stigla i sl., rekla sam sebi da ću ja drugačije provoditi te dane i da si neću dopustiti da blagdane provedem s pregačom. Nije da ne radim ništa, dapače, šokirali biste se kada bih vas pozvala u svoj dom, samo se više ne stresiram oko blagdana.  Ja sam uz pomoć par trikova preživjela blagdane bez pretjeranog stresa, a evo i kako.

Nisam pekla kolače, kupila sam ih

Hoće li moje virtualno bivanje preživjeti ovu rečenicu ili da nestanem s interneta odmah sad? Imam zaista puno talenata, ali pečenje kolača nije među njima i uopće me nije sramota reći da to ne znam, ne volim i ne želim pokušavati. Jedne sam godine imala neku ludu ideju da napravim božićne keksiće koji su ispali toliko ružni (ne šalim se, unatoč kalupima, svaki je vodio svoju politiku) da sam sjela za stol i umirala od smijeha nad oblicima koje sam dobila. I već sam tada rekla da to nije za mene. Onda me cijela vojska žena napala da bih trebala to raditi zbog djece jer su djeca mala i vole i baš je super zabavno praviti kolače s djecom. Ja imam trogodišnjakinju i dječaka od 16 mjeseci. Njih dvoje ponašaju se kao 10 Duracell zečića i apsolutno mi ne pada na pamet njega (koji je u fazi neodvajanja od mene) držati na kuhinji i gledati nju kako brlja po keksima znajući da me poslije toga čeka pet sati ribanja kuhinje, svih ploha okolo i da bih još trebala poslije praviti novu turu kolača koji će na nešto sličiti. Jesam li ja control freak? Jesam. Jesam li to naslijedila od mame koja nikad to nije radila sa mnom? Vjerojatno. Iako moja mama obožava peći kolače i torte, ja se nikad pretjerano nisam zadržavala oko njenog miksera niti me to zanimalo. I apsolutno mi ništa nije nedostajalo. Ako odlučim da mi djeca trebaju sudjelovati u pravljenju ikakvog tijesta, to će tijesto biti isključivo za igru i radit ćemo samo to. Jednostavno ne mogu i nemam snage brisati čokoladu koja curi, brašno koje pada na sve strane. Kupili smo puno različitih vrsta i svi su im jako ukusni. Postoji još jedan razlog zašto se ne želim u tome okušati - malo se inatim. "Instagram mame" kao da su poludjele ovog Božića (samo sam preskakala storyje na IG) s objavama tipa: „Nisam mislila praviti ni jedan kolač, ali na kraju sam ispekla šest vrsta...“ ili „Ove godine samo 13, a koliko ste vi?“ Usput, tko pojede sve te kolače? I tko je pobijedio na tom prešutnom natjecanju u pravljenju više vrsta?  

Nisam bila kreativna i izrezivala sobove od kartona

I dok sam vama predlagala nešto slično, ja nisam bila kreativna i nisam s djecom rezala sobove od kartona, pravila poklone za vrtić od sode bikarbone i gipsa, nisam izrađivala svoj papir za umatanje, nismo bojali kugle od stiropora. Zašto? Prije svega, sve slično radili su u vrtiću, a kao drugo, ja i DIY projekti ne govorimo istim jezikom. Ipak, kitili smo bor, i veliki i mali. Nisam pravila kreativni adventski kalendar nego smo otvarali onaj stari old school kalendar s čokoladicama. Nakon desetog dana dosadilo im je pa sam ja pojela 14 čokoladica. Imali su jedan i s prozorčićima u kojima sam ostavljala poruke, ali nisam sigurna da je doprlo do njih jer su ovih dana naprosto nemogući. Kupila sam prekrasne papire za umatanje poklona jer ako još jednom na društvenim mrežama vidim poklone u smeđem papiru bez uzorka, počet ću stavljati poklone u škarnicle. Nismo pretjerano rezali ni lijepili jer su bilo kakve škare i ljepilo u blizini jednogodišnjaka smrtna opasnost. Bojili smo božićne bojanke, naučili pjevati Zvončiće i sve druge božićne pjesme uz pripadajuću koreografiju. Osim mojih božićnih dekoracija, nemam nijedan "napravi sama" projekt u bež boji i moj je Instagram preživio bez toga.

Nisam radila generalku jer mi je dom stalno "generalno spremljen"

Pred Božić sve žene imaju običaj pretvoriti se u odred za čistoću jer će mali Isus zaviriti u svaku ladicu, otvoriti svaki ormarić, pregledati svaki prašnjavi ugao i tek onda ostaviti poklone pod bor. Hm, prije će biti da pričamo o svekrvi nego o malom Isusu. Ja sam Božić dočekala mirno, opušteno u čistom domu iz jednostavnog razloga – kod mene je uvijek čisto, uredno i složeno. Iako moje prijateljice misle da imam poremećaj, ja jednostavno tako funkcioniram i nikad ne radim generalku u proljeće ili pred Božić jer za tim nemam potrebe. Kad nešto treba detaljno spremiti (presložiti ormar, oribati pećnicu), ja to napravim tada, bio Božić, prvi dan ljeta ili Dan državnosti. Sve ostale dane samo sve održavam. Usisavam i obrišem površine na dnevnoj bazi, a pred Božić malo više ulaštim neke dijelove čisto da mi ukrasi dođu više do izražaja i da bor sjaji u besprijekornom stanju. Kad smo kod bora, moje kićenje ide po nekim mojim pravilima koji su samo meni jasni. Nikad ne raspetljavam lampice i ne tražim kuglice jer je svaka složena na svom mjestu, u original ambalaži i tako ih sve vraćam nazad kada raskitim bor. Jedino što će me uvijek i zauvijek progoniti od kućanskih poslova, jest planina rublja koje čeka peglanje i koja nikad neće nestati. 

Kako ste vi preživjele blagdane?

 

Pet unikatnih poklona za novopečene roditelje i njihovu bebu

Foto: Canva

Pripremila:
Andrea Šikić

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.