„Moderni problemi“ obrazovnog sustava za koje nisu krivi učitelji ni drugi djelatnici škole
Kao jedan od problema u modernom obrazovnom sustavu, navodi se različiti standard obrazovanja koji rezultira nedostatkom osnovnih vještina kod učenika ili nedovoljnom pripremom za tržište rada. Neki su učitelji više, a neki manje motivirani za ulaganje u obrazovni proces, što i je jedna od posljedica „slobode“ u poučavanju i organiziranju nastavnih satova. Nadalje, učitelji imaju različite metode poučavanja pa tako i vrednovanja. Tradicionalni pristupi poučavanju mogu biti zastarjeli ili neprikladni za suvremene potrebe učenika. Nedostatak inovacija u metodama poučavanja može ograničiti sposobnost učenika da razvijaju kritičko razmišljanje, kreativnost i druge važne vještine. To posljedično može utjecati na motivaciju učenika, kao i na njihov pristup prema radu, kako u osnovnoj školi tako i kasnije.
Mnogi obrazovni sustavi suočavaju se s problemom neravnomjerne pristupačnosti obrazovanju. Neke škole imaju više financija, a neke manje, što je ponovno pod utjecajem viših nadležnosti. Manji resursi određenim školama utječu i na kvalitetu, dostupnost obrazovanja za marginalizirane ili ranjive skupine poput osoba s invaliditetom ili manjinskih skupina te visoke troškove obrazovanja koji mogu onemogućiti pristup mnogima.
Motivacija učenika i dostupnost pomoći
Svakako valja spomenuti i promjenu u motivaciji učenika; ono može biti posljedica neprilagođenih nastavnih metoda, nedostatka podrške učitelja ili obitelji, nedostatka jasnih ciljeva obrazovanja. No, važno je uzeti u obzir i drugačiji način funkcioniranja djece, kojima je kapacitet pažnje dakako narušen zbog dugotrajne izloženosti ekranima i utjecajima društvenih mreža.
Neizostavan je dio problema nedovoljna dostupnost pomoći svoj djeci kojoj je ona potrebna. Ljudski kapaciteti naprosto su premaleni, a nemaju sve škole dozvolu za zapošljavanjem dodatnih stručnih suradnika, učitelja i slično. Nadalje, učitelji imaju toliko popunjene satnice, da većina njih nema vremena ulagati dodatan napor i odvajati termine za dodatnu / dopunsku nastavu ili druge izvannastavne aktivnosti. Stručni su suradnici zaokupljeni su velikim brojem djece, stoga su redoviti rad i prevencija praktički nemoguće, već se radi na „gašenju požara“. Učitelji i stručni suradnici u određenim problematičnim situacijama u školi rade najbolje kako znaju slijedeći protokole, no uvijek će biti onih roditelja koji se s određenim postupanjima neće slagati – a kada nema suradnje, nema ni poboljšanja. Nadalje, kod određenih psiholoških stanja gotovo je nemoguće dobiti trenutnu pomoć za dijete, već svaki pregled kod psihijatra ili psihologa podrazumijeva čekanje od više mjeseci, a problemi se najviše odražavaju na svakodnevicu koja je u školi.
Zašto onda za sve krivimo djelatnike škole?
Učitelji i stručni suradnici često su najvidljiviji dio obrazovnog sustava jer su oni ti koji su izravno u interakciji s učenicima svakoga dana. Kada se problemi pojave, ljudi se često oslanjaju na učitelje kao prve osobe koje treba pitati ili kritizirati. Onaj tko ne obavlja sličan posao, ponekad ne može razumjeti težinu istoga. Upravo su zbog toga djelatnici škola prvi na udaru, a i da imaju najveću motivaciju na svijetu za riješiti određeni problem, naprosto neke probleme ne mogu riješiti sami. Ključna je podrška obrazovnog sustava koja je nekada nedovoljno prisutna, a nekada nedovoljno brza.
Nadalje, djelatnici škole često rade u okruženjima s nedostatkom resursa, bilo da se radi o materijalnim sredstvima, vremenu ili podršci stručnjaka. Nedostatak resursa također je jedan od glavnih razloga nefunkcionalnosti sustava. Posljednje, u određenim društvima postoji stereotip o profesiji učitelja kao manje važnoj ili manje zahtjevnoj, što rezultira manjkom podrške i poštovanja. Brojni su komentari poput: „oni rade samo 5 sati na dan“, „oni imaju sve praznike“, a ne uzima se u obzir težina i odgovornost te profesije, kao i psihički napor i koncentracija koja je potrebna da bi se izvršili svi zadaci na odgovoran i pravilan način.
Budimo tolerantni i spremni na suradnju!
Sve u svemu, rupa u obrazovnom sustavu svakako ima, no važno je situaciju sagledati i s druge strane: svatko tko je tu profesiju završio, završio ju je iz ljubavi prema poučavanju, predmetu ili radu s djecom. Onaj tko bi imao nekakav zlonamjeran motiv, ne bi mogao dugo ostati u sustavu zbog napora i predanosti koje on iziskuje. Većina djelatnika škole radi iz unutarnje ljubavi i motivacije, a dok pristupamo s motivom suradnje, moći ćemo naći rješenje, samo ponekad možda težim putem.
Foto: Pexels
- Pripremila:
- Ženski RecenziRAJ
- Tagovi:
- Prikaži
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice