Krojač (The Tailor) - turska serija čiji me kraj ostavio u suzama

Iako sam poznata kao pravi ljubitelj serija, a netko bi rekao i „serijski gledatelj“, do prije mjesec dana ponosno sam se hvalila kako ne gledam turske serije i da uopće ne razumijem u čemu je njihova draž. Mjesec dana nakon što sam pogledala svoju prvu tursku seriju, šaljem prijateljicama poruke: „Turske serije su zakon!“ Lutajući Netflixom zaintrigirala me naslovna fotografija serije Krojač, a budući je na mom Netflixu koji je podešen na engleski pisalo „The Tailor“, na prvu nisam shvatila da je riječ o seriji turske proizvodnje. Pritisnula sam play, a ostalo je povijest.

imdb.com

Krojač je "mistery romance" temeljena na istinitim događajima

Serija Krojač trenutačno na Netflixu ima dvije sezone, odnosno ukupno 15 epizoda koje ćete, vjerujem, odgledati kroz noć do dvije. Temeljena na istinitim događajima, priča započinje kada poznati kreator Peyami Dokumaci (tumači ga Cagatay Ulusoy) posjeti svoj rodni kraj nakon smrti djeda i vraća se u Istanbul s tajnom. Sa sobom je doveo svog mentalno zaostalog oca kojega sakriva u kući. U međuvremenu i njegov najbolji prijatelj iz djetinjstva Dimitri krije svoju tajnu. Netom pred Dimitrijevo vjenčanje s prelijepom Esvet, nesretna djevojka s povezom na očima dolazi na probu vjenčanice kod Peyamija. Tada načuje njegov razgovor i učini joj se da je pronašla izlaz iz svoje bolne situacije u kojoj je zarobljena s nasilnim i pomalo pomaknutim Dimitrijem. Esvet postaje Firuze i ona se pojavljuje u Peyamijevoj kući na oglasu za njegovateljicu njegova oca Mustafe. Slijedi nekoliko prekrasnih, životnih priča, ljubavne iskre i romansa među glavnim protagonistima, ali i tajne i intrige koje se putem raspetljavaju.

 

Prekrasni glavni glumci i životni zaplet turski je recept za dobru priču

Osim što su glavni glumci (Cagatay Ulusoy i Sifanur Gul) doslovno prelijepi (preporučujem da zavirite na njihove Instagram profile), način na koji je ova životna priča ispričana, poseban je. Naime, nema ovdje nekih ispraznih dijaloga koji služe kao popunjavanje minutaže, ovdje je svaka scena ključna, dramatična i teatralna pa napetost raste iz epizode u epizodu.

Iako seriju pratimo ponajviše zbog ljubavne priče Esvet i Peyamija, pozadinska priča o obiteljskoj tragediji ovog kreatora ono je što je mene dojmilo u još većoj mjeri. Prije svega, tu je fenomenalna i uvjerljiva gluma Olguna Simseka koji tumači Peyamijevoj oca Mustafu koji je mentalno zaostao jer je kao mali prebolio meningitis. Toliko je uvjerljiv da je teško povjerovati da bolesnog čovjeka glumi potpuno zdrava osoba. Uloga Mustafe stvorena je za obožavanje. Njegova dobrota i djetinja zaigranost polako osvajaju sve oko sebe, od Firuze do samog Peyamija koji se u konačnici mora promijeniti zbog svog oca. Tu je i nesretna priča o Dimitrijevom životu i Esvetinom podrijetlu koja još nije do kraja razjašnjena, ali i Peyamijeva potraga za majkom.

Ako ste željni životne priče, bez puno filozofije, ovo je serija za vas. Sve situacije su itekako moguće, uvjerljivo odigrane i odglumljene, a moram priznati da su Turci majstori za podizanje napetosti u atmosferi radnje. Meni su njihova kultura i običaji oduvijek fascinantni pa mi je bio pravi užitak saznati još nešto više o odnosima muškaraca, žena i općenito društvu kroz ovakvu priču.

Kraj druge sezone ostavio me prikovanu za stolicu u suzama. Zaista se ne sjećam kad sam zadnji put toliko emotivno doživjela neku priču. Treća sezona zvuči obećavajuće, a dok čekam da dođe na Netflix, ne mogu vam više nego najiskrenije preporučiti da ovaj naslov dodate na svoj Netflix popis.

Foto: Pexels.com

Pripremila: