"Da nema muškaraca, ne bih znala da smo mi žene blagoslovljene darom čitanja misli."

- „Jesi ti kupio samo papriku baburu?“ upita žena zbunjeno muža nakon proučavanja vrećice iz zadnje kupovine koju je obavio. Prema njezinu popisu, naravno.

- „Napisala si tri paprike.“

- „Pa to se odnosi na onaj paket s jednom crvenom, jednom zelenom i jednom žutom. Znaš da sutra pravim tortilje za goste i da mi trebaju te paprike!“ (Lagano je ljuta i nervozna jer nema sve sastojke za sutrašnji ručak.)

- „Mogla si napisati tako.“ (Mrtav-hladan.)

- „Nisam mogla jer sam žurila. Kao da ne znaš koje paprike idu u tortilje, koliko si ih samo puta jeo?“

- „Ne znam, meni je to sve isto, ne volim paprike.“

- „Kako misliš ne voliš paprike? To je ključni sastojak u mojim tortiljama i koliko ja znam, uvijek ih jedeš. Baš si sada uzeo babure, a kad god ti napišem da mi uzmeš kilu ili par paprika, ti uzmeš to pakiranje s tri. I sada kada mi baš to pakiranje treba, sada si uzeo baburu! Zato sam i napisala „tri paprike“ jer stalno to kupuješ. Ma… i nije isto, bez zelene još mogu, ali bez crvene to ne valja!“



II

- „Kada već ideš u grad, uzmi moju karticu od banke i idi na bankomat vidjeti je li mi sjela plaća.“

- „Može, samo mi napiši PIN."

SAT KASNIJE

- „I? Je li bila plaća?"

- „Da.“

- „Kako misliš da? Pa jesi li mi podigao novaca?“

- „Nisam, rekla si da vidim je li sjela. Bio sam i vidio, kako si rekla. I vratio se odmah da ti kažem da je.“

 

III

- „Dobro jutro, draga!“

- (...)

- „Jesi li ti nešto ljuta na mene? Jesam li nešto u snu pogriješio?“

- „Nisam.“

- „Čim odgovaraš jednom riječju, znači da jesi.“

- „Kako neću biti ljuta?! Spavaš do 10, ja sam budna od 6 s djecom! Oka nisam sklopila, ni ne pitaš me kako sam, jesam li umorna, trebaš li mi pomoći što, ne, ti si se naspavao! Još mi tu nabijaš na nos "Dobro jutro!". Ma kakvo dobro jutro?! Dok se ti probudiš ja sam već pala s nogu. Umjesto da si se probudio i pomogao mi, mogli smo i otići negdje, ovako ne idemo nikuda jer neću ništa stići!“

- „Zašto me nisi probudila? Kako da ja znam da se trebam probuditi, nedjelja je danas, nemam alarm?“

- „Ako ti sam ne znaš da bi se trebao probuditi i vidjeti treba li mi što, sigurno te neću ja buditi.“

- „Rekao sam ti već da da me probudiš kada ti treba pomoći!“

- „Rekla sam ti 100 puta da te neću probuditi, vidim da spavaš i da se nemaš želju ustati iz kreveta!“

- „Kako ti to znaš?“

- „Da si htio, ustao bi se!“




Ne kaže se bez razloga da su muškarci s Marsa, a žene s Venere. Osim što razmišljamo na drugačiji način, različitim jezikom i pričamo. Recimo, neki dan dogovaram se s prijateljicom za kavu i naravno da obje znamo što znači „10, lampa.“. Da sam istu poruku poslala mužu, vjerojatno bih dobila niz poruka tipa:

- ????

- Kakvih 10 lampi?

- 10 čega? Koja lampa?


No, nas dvije znale smo da se nalazimo u 10 sati kod popularne gradske lampe na samom kraju korza, isto kao što znamo da, kada jedne nema, sigurno se zadržala u dm-u preko puta. Mi žene imamo svoj jezik koji međusobno razumijemo i očekujemo da ga razumiju i muškarci. Potpuno pogrešno. Da pitate ijednog muškarca što misli o tome, rekao bi baš kao i moj, da on „Ne čita misli i da jasno kažem što trebam“. Da nema muškaraca, ne bih znala da smo mi žene blagoslovljene darom čitanja misli.

Što prije to shvatimo, izbjeći ćemo konflikte sa suprotnim spolom koji često ne vode nikuda. Primjerice, volim za sebe reći da se znam svađati i da mogu baš lijepo i jednostavno elaborirati problem i ponuditi potencijalna rješenja. Ako pitate moju bolju polovicu, reći će vam da volim puno „brondati, s**ti“ i ostali niz epiteta koji upućuju na to da puno kvocam, a on od šume ne vidi drvo. Na kraju ispadne da nije bilo nikakvog problema, da sam nabrojala previše svega što nikome nije jasno i da nisam ponudila konkretno rješenje.

Stoga, s muškarcima samo jednostavnim rječnikom, jasnim i preciznim uputama.



Možda se čini kao gubljenje vremena, ali dugoročno je ušteda vremena koje gubimo na nesporazume i ako idući puta umjesto poruke „Kruh!“ pošaljete sadržaj „Molim te da na povratku s posla kupiš kruh sa sjemenkama u pekari Klipić. Ako tog kruha nema, uzmi domaći.“

- „Čekaj... Pa ovo je crni kruh sa sjemenkama?!“

- „Je l' nisi rekla taj?“

- „Ma ne, taj ne volimo, mislila sam na kukuruzni.“

- „Otkud da ja znam kad nisi napisala?! Uzeo sam i domaći."

- „A nije narezan?“


Ona misli: Isuseibožedragi, bolje da sam sama otišla po kruh.

On misli: Nije napisala, nije rekla, la la la… gladan sam.


Shvatili ste. Nismo ni stvoreni ni programirani da mislimo na isti način, ali vježbom možemo doći do savršenstva u komunikaciji. Samo baby steps.


6 grešaka koje radimo u vezama i koje jako utječu na kvalitetu ljubavnog odnosa


Autorica: Andrea Šikić

Foto: Canva