Tri dana uživanja - evo što sve možete raditi u Napulju 

„Vidjeti Napulj i umrijeti!“ riječi su kojima je navodno Goethe opisao ljepotu Napulja, trećeg grada po veličini u Italiji. Ja se ne bih baš u potpunosti složila s Goetheom, no u nastavku ću vam reći zašto morate posjetiti ovaj grad na jugu Italije.

Kako brzo i jednostavno doći do Napulja?

Niskobudžetni avioprijevoznik Ryanair leti iz Zagreba i Zadra za Napulj. Ja sam išla iz Zagreba i letovi su raspoređeni taman da si produžite jedan vikend (cijena povratne karte bila je nekih 35 €). Let za Napulj bio je u petak u podne, a povratak u ponedjeljak navečer i to vam je sasvim dovoljno da obiđete Napulj i okolne atrakcije. Aerodrom je jako blizu centru grada (neka 4 km) i s njega vozi autobus Alibus po cijeni od 5 € u jednom smjeru.

Kako nas je bilo troje, uzeli smo taksi. Cijena je 25 € do lokacije koju želite, s tim da smo se mi s taksistom dogovorili da nas odveze za 20 € do smještaja. Ja bih vam preporučila da uzmete taksi te doživite ludu talijansku vožnju – ne staju na znak STOP, prolaze kroz crveno, viču na pješake koji prelaze preko zebre ako presporo hodaju i psuju im, no ipak... U tom prometnom kaosu sve funkcionira. Iskreno, iako se smatram dobrom vozačicom i iza sebe imam tisuće i tisuće prijeđenih kilometara po cijeloj Europi, nisam baš sigurna bih li se usudila voziti po Napulju. Svi automobili izgrebani su, izudarani, oštećeni, parkiraju doslovno svagdje – po stazi, cesti, zagrađuju ostale automobile... Ima i puno motociklista koji, naravno, voze bez kacige i parkiraju se između automobila, uz automobile, brzo voze kroz male i uske ulice... Vrlo živopisno, uvijek imate što promatrati.

Gdje odsjesti?

Ako idete za vikend, svakako bih predložila smještaj u samom centru Napulja. Grad nije prevelik i ako ste u centru te volite šetati, neće vam uopće trebati javni prijevoz. Ako vam ipak zatreba ili se odlučite smjestiti dalje od centra, imaju metro, autobuse, uspinjaču, tramvaje, a mislim da sam čak vidjela i trolejbus. Javni je prijevoz izuzetno jednostavan za snalaženje, naročito metro i cijena je uistinu prihvatljiva – 1,10 € u jednom smjeru, a karta vrijedi 90 minuta. Ja sam se vozila metroom i uspinjačom. Cijene smještaja nisu previsoke. Nas je troje odsjelo u samom centru Napulja u apartmanu za 900 kuna tri noćenja (300 kuna po osobi sva tri dana). Ipak, smještaj koji smo rezervirali preporučila bih samo ako vas ide dvoje jer je pomoćni ležaj izuzetno neudoban i ako u smještaju planirate doslovno spavati i otuširati se jer kuhinja nije uopće adekvatno opremljena.

Dojmovi samog grada

Napulj je prljav grad. Smeća ima na svakom koraku, tu i tamo se nađe pokoji izmet, naročito kad izađete iz centra grada. Ipak, grad ima neki svoj šarm, taj južnjački duh meni je fascinantan iako nikad ne bih mogla tamo živjeti. Kafići su im kao male garaže ispred kojih su iznijeli nekoliko malih stolova i stolica. U gotovo svakom kafiću može se nešto zameziti pa makar i čips. Restorani su vikendom puni, naročito petkom i subotom (nedjeljom se dobro informirajte oko radnog vremena restorana jer je dosta toga zatvoreno ili radi kraće), no nismo se našli u situaciji da nas nisu uspjeli negdje zgurati. Kad smo mi bili, bila je dosta velika gužva, u Španjolskoj četvrti jedva smo se kretali od količine ljudi, no uvijek smo uspjeli naći neku uličicu s mjestom za sjesti i popiti piće.

Što biste sve trebali posjetiti?

Davno sam prestala biti ona osoba koja u nekom gradu mora obići svaki muzej i baš svaku turističku „atrakciju“. Putujem da bih osjetila i doživjela neku drugu kulturu, upoznala grad, nekog lokalca, obožavam se izgubiti u ulicama nepoznatog grada i otkriti nešto zanimljivo. Ono što definitivno preporučujem, jest stara gradska jezgra koja je prepuna simpatičnih kafića u kojima možete popiti Aperol spritz već za 1 € (napomena da je to mali, ja sam uzimala barem onaj za 2 €), a možete uzeti i Aperol to go. Prepuna je i raznih štandova na kojima možete kupiti vrlo povoljne suvenire. Magnetići su 1 €, a ono bez čega nikako ne trebate otići iz Napulja, jest bar jedna stvar s motivom napuljskog roga koji štiti od zla.

Jedno poslijepodne / večer obvezno posvetite Španjolskoj četvrti koja je najživopisniji dio grada prepun prekrasnih uličica u kojima se probajte izgubiti. Svi pričaju da je to nesiguran dio grada, no ja se ni u jednom trenutku nisam osjećala nesigurno. Štoviše, u tom dijelu grada ima dosta policije i vojske, no nisu nametljivi, tako da nema mjesta za brigu. Kad ste već tamo, obvezno posjetite najpoznatiji mural posvećen legendarnom Maradoni gdje možete kupiti i dres ili šal. Primijetit ćete da stanovnici Napulja zaista štuju nogometnu ikonu jer svaka druga ulica krije njegov grafit ili sliku. Budući da donekle pratim nogomet, bilo mi je urnebesno koliko ne podnose moj omiljeni talijanski klub Juventus. Ako niste ljubitelj/ica Juventusa, svakako odite u Napulj te kupite šal s natpisom Juve Merda ili pak vreću za smeće u bojama Juventusa.

Kad budete u Španjolskoj četvrti, kupite kartu za metro i spustite se na stanicu Toledo. Jako je lijepo uređena, nećete požaliti, pravo je remek-djelo suvremene umjetnosti. Preporučujem i šetnju uz Lungomare (more je prljavo, no to je normalno jer je Napulj zapravo ogromna luka), vidikovac do kojeg se penjete uspinjačom (krenuli smo pješice, no na pola puta smo se prebacili na uspinjaču) te prekrasan trg Piazza del Plebiscito. Sve što sam navela (a mene se osobno najviše dojmilo) bez problema možete obići laganom šetnjicom u jednom danu uz stajanja na kavu, pizzu i Aperol spritz.

Što pojesti i popiti?

Ne propustite L'antica Pizzeria Da Michele. Inače nisam osoba koja trči u razvikane restorane (štoviše, izbjegavam ih), ali u ovaj se isplati ući. Radi se o najboljoj pizzi u gradu (potvrdili i stanovnici Napulja) na koju je čekala i Julia Roberts. To nije laž, u pizzeriji je naravno fotografija Julije Roberts kako jede pizzu u Da Micheleu. Imaju samo četiri vrste bazične tradiocionalne napuljske pizze. Cijena za svaku je 5 €, piće je 2,5 €. Da biste ušli u pizzeriju, trebate uzeti broj i čekati da vas prozovu. Mi smo imali sreće i u petak popodne smo čekali samo nekih 20 minuta – pola sata. Moram reći da se isplatilo jer je pizza zaista fenomenalna ako volite bazične pizze te preferirate prevladavajući okus rajčice i bosiljka. Jako finu pizzu i tjesteninu možete pronaći i u Pizzaioli Veraci te u pizzeriji Laezza u Španjolskoj četvrti. Za doručak i preukusnu kavu (talijanska kava mi je inače savršena) preporučujem Caffè Spaccanapoli i Gran Caffe' Ciorfito gdje možete probati slane i slatke talijanske delicije. Aperol spritz možete pronaći na svakom koraku, a ako želite probati savršen mojito, svratite u Ciko Spritz. Sladoled obvezno probajte u Casa Infante (moj je osobni izbor pistacija).

Vezuv i Pompeji

Meni osobno najbolji dio produženog vikenda bila je sunčana subota koju smo iskoristili za posjet Vezuvu i Pompejima. Do tamo se vrlo lako može doći vlakom Circumvesuviana koji vozi do Sorrenta. Krećete s glavnog kolodvora Garibaldi, karte su oko 3 € u jednom smjeru do Pompeja i izlazite na stanici Pompei Scavi. Mi smo se odlučili prvo popeti na Vezuv pa nakon toga obići Pompeje. Do Vezuva idete autobusom koji kreće od željezničke stanice u Pompejima. Kartu kupujete u autobusu i cijena joj je 3,10 €. Vožnja do Vezuva traje nekih pola sata – 40 minuta, s tim da nakon iskrcavanja iz autobusa morate pješke do kratera. Uspon nije jako strm i ako ste u relativno dobroj formi, trebat će vam 15-ak minuta do kratera. Ulaznice možete kupiti isključivo online i ja preporučujem da ih kupite kad se ukrcate na Curcumvesuvianu. Računajte da vam iz Napulja do Pompeja vlakom treba 40-ak minuta, provjerite koji je vozni red za autobus za Vezuv do kojeg vam isto treba 40-ak minuta. Kad izračunate koliko ćete vremena provesti na putu, kupite si ulaznicu za Vezuv za otprilike to vrijeme ili malo kasnije jer vas neće pustiti ako propustite vrijeme ulaska navedeno na ulaznici.

Uspon na Vezuv zaista je jedan predivan doživljaj. Prati vas nevjerojatan pogled, a kad se popnete do samog kratera, osjećate se zaista veličanstveno. Prekrasna priroda, pogled na Napulj i more... Isplati se popeti se definitivno jer je vrh, između ostaloga, izuzetno fotogeničan. Imajte na umu da bi moglo biti vjetrovito pa si ponesite kapu i adekvatnu odjeću te rezervnu majicu ako se uznojite. Nakon Vezuva uslijedili su Pompeji. Ušli smo taman malo prije 15:30 h kad je bila zadnja prilika za ulaz i moram priznati da nam je to do 17 h bilo sasvim dovoljno. Ulaznice smo kupili na licu mjesta (cijena je 16 €) i nije uopće bila gužva. Pompeji su mjesto koje u čovjeku budi jedno strahopoštovanje prema povijesti čovječanstva i snazi prirode. Ostatci grada koji je prekrasno restauriran podsjećaju nas na to koliko smo maleni u odnosu na prirodu. Nisam osoba koja ima strpljenja naveliko i naširoko obilaziti i slušati svaki detalj o jednom mjestu, tako da nam je 1,5 sat bio sasvim dovoljan da obiđemo Pompeje. I oni su izuzetno fotogenični, tako da ćete moći napraviti sjajne fotografije za Instagram. Vezuv i Pompeji su, za razliku od Napulja, jako čisti.

Kad sve dojmove zbrojim i oduzmem, ovaj je izlet bio pun pogodak. Definitivno sam izašla iz svoje zone komfora jer Italija nije moja top destinacija, ali odlično sam se provela i doživjela nešto što dosad nisam – jug Italije.

Foto: privatna arhiva