Neplodnost parova veliki je javnozdravstveni problem s kojim će se susresti 85 % parova!


Medicinski potpomognuta oplodnja medicinski je postupak kojem se u današnje vrijeme okreće sve veći broj parova. Odnosi se na medicinski postupak kojim se omogućava spajanje ženske i muške spolne stanice s ciljem postizanja trudnoće i porođaja.

U želji za stvaranjem obitelji, mnoge parove obeshrabri činjenica da taj proces može trajati duže nego što su očekivali i priželjkivali. No, srećom, u današnje vrijeme postoje brojne metode medicinske oplodnje te mnogi parovi uspijevaju izgraditi svoje snove.




Neplodnost parova veliki je javnozdravstveni problem s kojim će se susresti 85 % parova. Drugim riječima, 85 % neće uspjeti ostvariti trudnoću u prvoj godini pokušavanja, premda se ne koriste zaštitom. Prema definiciji, neplodnim se smatra onaj par koji ne uspije ostvariti trudnoću nakon godinu dana nezaštićenih odnosa, u slučajevima kada je žena mlađa od 35 godina, odnosno par koji ne uspije ostvariti trudnoću unutar šest mjeseci u slučajevima kad je žena starija od 35 godina. Ovakva podjela neplodnosti, prema ženinoj dobi, napravljena je jer s porastom dobi žene naglo opada i broj, odnosno kvaliteta jajnih stanica.


Iako u današnjem vremenu još uvijek prevladava mišljenje da uzrok neplodnosti leži većinom u ženama, to nije točno. U 30 do 40 % slučajeva uzrok neplodnosti vezan je za ženu, a u 30 do 40 % slučajeva uzrok je vezan za muškarca. U ostalim je slučajevima uzrok neplodnosti povezan s oba partnera ili je nepoznat. Neka istraživanja navode kako će u budućnosti rasti broj neplodnih muškaraca, a to je izravan rezultat životnih navika, pretilosti, smanjene tjelesne aktivnosti.



U svakom slučaju, neplodni se par treba u zadanom vremenskom intervalu javiti liječniku – ginekologu, odnosno subspecijalistu humane reprodukcije. On postavlja dijagnozu te određuje pretrage koje će se obaviti prije završne orade. Potom se čini i provodi terapijski plan. Cilj je liječenja rođenje zdravog djeteta.

Nije svačiji put isti i savjeti koji vrijede za jedne, ne vrijede za sve. Medicinski potpomognuta oplodnja strogo je individualizirana. Za neke će biti potreban samo dijagnostički postupak, savjet ili tek stimulacija ovulacije, dok su drugima potrebne inseminacija ili neke od visokospecijaliziranih metoda kao što su IVF (in-vitro fertilizacija) ili pak ICSI (intracitoplazmatska injekcija spermija).

Njima se potpomaže oplodnja i kontroliraju uvjeti u kojima nastaje. Razvojem i usavršavanjem metoda potpomognute oplodnje velikom broju neplodnih parova omogućeno je da imaju djecu. U Hrvatskoj par ima pravo na četiri pokušaja inseminacije te šest pokušaja izvantjelesne oplodnje na teret HZZO-a, uz uvjet da žena ima manje od 42 godine.



Jedno od najvećih moralnih iskušenja medicine 21. stoljeća upravo je umjetna oplodnja. Medicinski potpomognute oplodnje stvaraju dobru poslovnu priliku. Sada već postoji veliki broj klinika u Europi (najpoznatije su možda one u Pragu ili Ljubljani) koje svoje usluge masno naplaćuju, često i po nekoliko puta. U Hrvatskoj postoji Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji iz 2012. godine kojim su spriječene zloupotrebe oplodnje. Ovim Zakonom uređeno je tko može pristupiti umjetnoj oplodnji. Zakonski su izjednačena prava bračnih i izvanbračnih parova. Ovim je zakonom dozvoljeno unošenje dva zametka, a samo iznimno tri zametka. Ostali se zametci zamrzavaju i besplatno čuvaju pet godina, a onda se čuvaju uz naknadu ili prosljeđuju drugim parovima ili pak uništavaju. Zakon zabranjuje surogat majčinstvo, odabir spola, kloniranje, trgovanje spolnim stanicama, tkivima ili pak zamecima. Sve u svemu, velika moralna dvojba leži u uništavanju zametaka koji su „višak“ jer se ne vodi računa o nepovredivosti njihovog dostojanstva, već su podređeni željama drugih. Osim toga, nije isključena ni činjenica da postoji povećana mogućnost rađanja djece s nekom fizičkom poteškoćom. Sam postupak medicinski potpomognute oplodnje donosi rizike za zdravlje majke, kao npr. Hiperstimulacijski sindrom, prijevremeni porođaj, djecu niže porođajne težine, češće završavanje poroda carskim rezom. Dodatan uteg na stranu moralne dileme dodaje i prijenos više zametaka od jednom, koji dovodi do višeplodne trudnoće koja je sama po sebi visokorizična, a posebno je rizična kada se radi o trudnoći s tri ili više ploda.

Medicinski potpomognuta oplodnja rabi se kod onih parova kod kojih trudnoća nije moguća pomoću drugih oblika začeća. U druge oblike spadaju untrauterina inseminacija, intratubarna inseminacija, odlaganje zigota u jajovod, odlaganje gameta u jajovod, izvantjelesna oplodnja, zamrzavanje gameta te predimplantacijska genetska dijagnostika.



Inseminacija je jedna od jednostavnijih metoda unutar koje se pripremljeno sjeme partnera ubrizgava u maternicu žene za vrijeme ovulacije. Preduvjet su za ovu vrstu postupka prohodni i zdravi jajovodi. Najčešće se primjenjuje kod smanjenog broja spermija ili pak kod smanjenog broja pokretljivih spermija. Ukupni je uspjeh ove metode od 50 do 70 %.

IVF i ICSI vrlo su delikatne metode potpomognute oplodnje. One su u najužem smislu ono što se u narodu i zove „umjetna oplodnja“.

In vitro fertilizacija metoda je izvantjelesne oplodnje u kojoj se aspiriraju jajne stanice ženinih jajnika te u laboratoriju oplođuju spermijima partnera. Nakon nekoliko dana, novonastali zametak vraća se u maternicu. Ovulacija se najčešće postiže lijekovima te se tada dobije veći broj jajnih stanica za oplodnju. Ukupni je uspjeh ove metode od 60 do 80 %. Prvo dijete začeto na ovaj način rođeno je 1978. godine u Velikoj Britaniji, dok je u Hrvatskoj prvo dijete rođeno u Zagrebu, 1983. godine.



Intraplazmatsko injiciranje spermija primjenjuje se kod najtežih oblika neplodnosti. Postupak je delikatan i sastoji se od nekoliko zahvata, iako je sam princip dosta sličan IVF-u. Iz jajnika žene aspirira se jajna stanica koja se potom spaja s jednim spermijem, najčešće dobivenim nekom od kirurških metoda. Uspješnost je ove metode 25 do 50 %.

Dijagnoza neplodnosti često je neočekivana i šokantna vijest za par, ali i za pojedinca. Međutim, važno je naglasiti da većina parova u današnje vrijeme s tom dijagnozom ima djecu, zahvaljujući naprednim metodama rane dijagnostike i terapije. Sam je proces izrazito emotivan i stresan period pa je veoma važno imati dobru emotivnu podršku, zdravu komunikaciju i suradnju s partnerom. Bez obzira na izvor neplodnosti, borba s njom zajednička je!


Educiraj se i preuzmi odgovornost za vlastito spolno zdravlje!


Autorica: Matea Hrboka Zekić, dr. med.

Foto: Canva

Pripremila:
Ženski RecenziRAJ
Tagovi:

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.