Koja su najdjelotvornija eterična ulja za dišni sustav?

Koje su razlike u djelovanju i kako nastaju najpoznatije vrste?

 

Osnovna je uloga dišnog sustava izmjena plinova između organizma i vanjskog zraka pri čemu se on direktno izlaže mikroorganizmima i onečišćenjima izvana. Kako bi se spriječio unos patogena, dišni sustav ima razvijen mehanizam uklanjanja mikroba putem imunoloških stanica te poseban epitel koji strujanjem izbacuje strane čestice iz udahnutog zraka. Jedan od načina na koji možemo smanjiti broj mikroba u zraku jest korištenje eteričnih ulja i tako olakšati svom dišnom sustavu.


Što su eterična ulja i kako nastaju?

Eterična ulja mirisne su hlapljive smjese različitih kemijskih spojeva koje biljkama osiguravaju oprašivanje te daljnje razmnožavanje, kao i obranu od biljojeda. Izolacija eteričnog ulja iz biljnog materijala ovisi o zastupljenosti tog ulja u biljci i organu nastanka, a može se provoditi hladnim tiještenjem, destilacijom vodenom parom, ekstrakcijom s CO te postupkom iscrpljivanja s masnom podlogom. Važno je napomenuti da kemijski sastav eteričnih ulja varira (unatoč tome što se radi o istom proizvođaču) što ovisi o uzgoju biljnog materijala, tj. sastavu tla, kišnoj sezoni i slično. Kemijski sastav pojedinih komponenti u eteričnom ulju mora biti unutar propisanog raspona koji definira učinkovitost pojedinog ulja i jedan je od parametara kvalitete.

 

Kako odabrati kvalitetno eterično ulje?

Tržište je preplavljeno eteričnim uljima pa se ona danas mogu naći na policama drogerija, ali i običnih dućana kao dio sezonske ponude. Prva sumnja u kvalitetu ulja određenih proizvođača javlja se kada vidimo da se eterična ulja različitih biljaka prodaju po istoj cijeni. To je apsolutno nemoguće postići jer cijena varira o zastupljenosti određenog ulja unutar biljke kao i metodi izolacije. Primjerice, matičnjak je biljka koja je siromašna eteričnim uljem pa se za kilogram eteričnog ulja mora utrošiti nekoliko tona biljnog materijala, dok je za istu količinu eteričnog ulja prave lavande potrebno nekoliko kilograma biljke. Iz tog je razloga upitno koliko takvi proizvodi uopće sadrže eteričnog ulja i dodanih sintetskih mirisnih komponenti. Budući da ih inhalacijom unosimo direktno u organizam, takvi spojevi mogu utjecati ne samo na dišni sustav nego i na sve druge organe.

 



 Od kojih sastojaka izraditi prirodne preparate za čišćenje?


Tri komponente koje ukazuju na kakvoću ulja

Kvalitetna eterična ulja svakako posjeduju certifikate kakvoće, a za krajnjeg korisnika važno  je da za svako ulje budu definirane sljedeće komponente:


Latinski naziv biljke (vrsta i rod)

Ovu je komponentu važno definirati jer postoji više vrsta biljke od kojih su samo neke ljekovite. U aromaterapiji najčešće su korištene vrste eukaliptusa Eucalyptus globulus, Eucalyptus radiata i Eucalyptus citriodora koje imaju različit kemijski sastav, a time i različito djelovanje na organizam.


Kemotip

Kemotip označava glavni kemijski sastav eteričnog ulja, a može se razlikovati u biljaka istog roda i vrste. Kemotip određuje djelovanje eteričnog ulja što možemo vidjeti na primjeru ružmarina (Rosmarinus officinalis) kemotipa cineol i kamfor. Ružmarin kemotipa cineol rabi se za tegobe dišnog sustava, dok je kemotip kamfor sigurnije iskoristiti za probleme sa zglobovima i cirkulacijom zbog potencijalnog hepatotoksičnog djelovanja kamfora.


Dio biljke iz kojeg je eterično ulje izolirano

Primjerice, eterično ulje cimetovca iz kore i lista nije jednakog djelovanja, a također je izolirano iz lista manjeg iritativnog potencijala.





 

Načini primjene eteričnih ulja

Najčešća je primjena eteričnih ulja s djelovanjem na dišni sustav inhaliranje putem difuzora, koji ih ultrazvučno raspršuju ili direktno iznad posude za inhaliranje s vrućom vodom. 

Inhalacija se provodi tri do četiri puta dnevno u trajanju od dvije minute pri čemu se kod jedne inhalacije u vodu dodaju kap do dvije eteričnog ulja. 

Aromalampe nisu najbolji izbor jer zagrijavanjem dolazi do promjena u kemijskoj strukturi djelatnih komponenti eteričnih ulja što utječe na njihovo djelovanje. Osim toga, na tržištu se nalaze sprejevi za ublažavanje rinitisa s dodanim eteričnim uljima, balzami za mazanje prsa i kapsule za oralnu primjenu kod tegoba dišnih puteva (Oleocaps 1, Azeol,  GeloMyrtol).


Najčešće korištena eterična ulja za dišni sustav

Eukaliptus

Za tegobe dišnog sustava najkorištenije su vrste Eucalyptus globulus i Eucalyptus radiata zbog sadržaja 1,8-cineola koji djeluje protuvirusno i olakšava iskašljavanje. Eucalyptus globulus efikasniji je kod tegoba donjih dišnih puteva, dok je E. radiata blaži oblik, namijenjen djeci i problemima gornjih dišnih puteva.


Ravensara (Cinnamomum camphora et cineol) 

Ovo je ulje također bogato 1,8-cineolom, ali je izrazito blago što ga čini pogodnim za korištenje kod djece.


Niauli  kemotip cineol  (Melaleuca quinquenervia)      

Koristi se kod svih vrsta infektivnih bolesti zbog antivirusnog, antibakterijskog i antimikotičkog djelovanja.


Kajeput (Melaleuca cajuputi), mirta kemotip cineol  (Myrtus communis)          

Ova ulja sadrže cineol u manjoj koncentraciji pa su pogodnija za korištenje kod djece.



Ružmarin  (Rosmarinus officinalis)                                                   

Za tegobe dišnog sustava koriste se dva kemotipa. Ružmarin kemotip cineol, kao i sva ulja bogata cineolom, potiče iskašljavanje, dok kemotip verbenon razrjeđuje sluz, ugodnijeg je mirisa i prikladniji djeci.


Čajevac (Melaleuca alternifolia)

Eterično ulje čajevca najkorištenije je antimikrobno ulje koje uništava bakterije, viruse i gljivice, a uz to djeluje protuupalno te imunostimulirajuće. Zbog blagog djelovanja, često ga se kod upalnih procesa nanosi direktno na kožu, no preporuka je provjeriti reakciju kože na malom području. U slučaju iritacije može se miješati s baznim uljima, što je općenita preporuka za korištenje eteričnih ulja na koži.


Bijeli bor (Pinus sylvestris), kanadska jela (Abies balsamea), sibirska jela (Abies sibirica) čempres (Cupressus sempervirens), tamjanovci  (Boswella sp)

Djelovanje ovih eteričnih ulja bazirano je na sadržaju monoterpena koji smiruju kašalj čijim metabolizmom nastaju protuvirusni spojevi. Bijeli bor te kanadska i sibirska jela imaju blaže djelovanje te su pogodni za manju djecu i osobe s astmom.


Mravinac (Origanum vulgare L., Origanum compactum L.

Zbog sadržaja fenola (timola i karvakrola) djeluje antibakterijski zbog čega se naziva prirodnim antibiotikom. Osim toga pokazuje i antivirusno djelovanje i protugljivičnu aktivnost. Ovo ulje ima izraženo iritativno djelovanje pa se korištenje preporučuje kod infekcija i to isključivo u obliku oleokapsula u kojima je eterično ulje origana otopljeno u baznom ulju čime se smanjuje iritativni potencijal.

 

Difuzor - koje su prednosti korištenja i čemu sve služi?


Autorica: Emanuela Jug, mag. pharm.

Foto: Unsplash

 



Pripremila:
Ženski RecenziRAJ
Tagovi:

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.