Odvikavanje od pelena u tri dana (3 day potty training) - ovo je naše iskustvo

Nekoliko mjeseci prije nego što je moj stariji sin navršio dvije godine, krenula sam s proučavanjem raznih metoda odvikavanja od pelena. Nabavila sam čak pet knjiga (koje još uvijek čuvam za uspomenu u kućnoj biblioteci, a koje mi nisu previše pomogle) i proučila hrpu članaka na roditeljskim portalima. Nakon što sam sve pomno proučila i prostudirala, došla sam do ovog zaključka: u odvikavanje od pelena treba krenuti prije navršene druge godine.

Zašto? Zato što se do druge godine djecu lakše i brže može “istrenirati”, a sve nakon toga teža je opcija jer su djeca sve svjesnija svoga tijela, odlučnija su i teže im pada odvikavanje ne samo od pelena, već od velike nužde koju smatraju dijelom sebe. Često se djeci u starijoj (iznad dvije godine) zna dogoditi taj problem sa zadržavanjem stolice, ne mogu nuždu obavljati u kahlicu ili toalet jer se boje da je to dio njihovog tijela koji odlazi u nepovrat.

Od svih mogućih metoda po raznim knjigama i internetu, meni se u oba slučaja (imam dva sina) pokazala uspješnom trodnevna metoda odvikavanja od pelena, takozvana 3-day potty training. Budući da sam sa starijim sinom uspješno prošla ovaj tip odvikavanja od pelena, tako sam i s mlađim. Par savjeta prije nego što počnete: pripremite se biti doma tri dana, ne ići nikamo i ne zvati goste, maknite tepihe iz kuće, nabavite zaštitu za krevetić i naoružajte se hrpom dječjih gaćica. 

O čemu se radi?

Pelene se u potpunosti skidaju i nema vraćanja nazad. Dakle, kad maknete pelenu, više ju ne vraćate. Nikad. Dijete ostaje u gaćicama (opskrbite se dovoljnim brojem dječjih gaćica) i širokoj majici te mu se objašnjava da od danas više nema pelena i da od danas postoje samo gaćice. Ja sam svojima rekla da su postali veliki dečki i da su pelene prerasli te da od sada pa nadalje nose samo gaćice. Objasnili smo im i da kada trebaju izvršiti nuždu, da nam obavezno jave ili da trče na kahlicu.


Prvi dan

Donijeli smo nekoliko kahlica raznih boja i veličina te ih uredno poslagali po stanu i toaletu, a na WC školjku postavili smo dodatne adaptere. Objasnili smo djetetu čemu služe i kako se upotrebljavaju. Sjedili smo svi na kahlicama, školjkama i razgovarali o radnjama za koje su namijenjene.

Prvi dan nam je, moram priznati, u oba puta bio URNEBESAN. Nužda se obavljala svuda: na kauču, na podu, pokraj kahlice, na balkonu… Otprilike kao da imate psića. Perilica rublja non-stop je bila u pogonu, a zaliha čistih i suhih gaćica ubrzo se potrošila. Nakon potrošenih svih gaćica, dječak je hodao u raskopčanom bodiju koji mu je uredno pokrivao genitalije, tako da je to bilo isto super. Plus jedna zanimljivost: velika nužda obavljala se s nogu. I nakon tog prvog dana još je puno prvih dana trebalo proći da se za veliku nuždu naviknu sjesti na kahlicu. Oba sina... 

Kad god smo primijetili da kreće nužda, trčali smo brzinom svjetlosti s kahlicom pod njih. Taj prvi dan zaista nam je oba puta ostao u dobrom sjećanju. Nismo imali pojma da maleno dijete može toliko piškiti. Svaka nužda obavljala se potpuno nesvjesno, a to i je poanta jer su u mokrim gaćicama malo po malo osvijestili sva ta događanja. U krevetić smo postavili zaštitu ispod plahte, imali smo dvije - jednu iz Ikee i jednu iz dm-a. Dobre su, ali prvih par noći bilo je zapišavanja i po krevetu, no ne dugo jer su zaista vrlo brzo naučili ustati po noći. 


Drugi dan

Drugi dan bio je malo manje urnebesan od prvog jer se nužda nastavila obavljati na svim mogućim mjestima po stanu, ali svaki put kada bismo kahlicom uhvatili dio nužde, svi smo bili presretni i pljeskali smo te uz smijeh nosili kahlicu do WC školjke, pozdravljali ono što je iz kahlice išlo u školjku i veselo potezali vodu. Već drugi dan vršenje male nužde prorijedilo se, nije bila svakih pola sata kao dan prije. To je već bio uspjeh! Drugi dan otkrili smo i koja mu je kahlica najdraža, u kojoj je ugodnije sjediti pa smo uglavnom upotrebljavaju upravo nju (kasnije smo ju u vrećici vukli i na plažu i u park).  


Treći dan

Pobjednički dan! Već smo svi skupa bili umorni od čišćenja, mokrog donjeg rublja i mokrog krevetića. Treći dan doslovno nam je bio prekretnica i nekakav skok u razvoju gdje je dijete shvatilo da kad krene vršiti nuždu, samo treba javiti : “TUUTAAAA” jer je u tom trenutku valjda i on shvatio da mu nije ugodno biti mokar. Bili smo presretni! 

Starijeg sina odviknuli smo od pelena kad je imao jednu godinu i 11 mjeseci, a mlađeg s dvije godine i mjesec dana (čekala sam da malo zatopli). Moram napomenuti da smo odmah skinuli i noćne pelene da ih ne bunimo. I to se također pokazalo više nego uspješnim jer su nakon nekoliko dana treninga osjetili noću potrebu za odlaskom na WC. Bilo je situacija da im je malo pobjeglo u krevetu, međutim tako su se brzo naviknuli biti bez pelena, da mi je ovo bila jedna od lakših faza odrastanja mojih klinaca. 


Naoružajte se strpljenjem! Nije jednostavno, ali zaista ide brzo i u nekoliko dana. Nemojte djecu posramljivati i imajte dovoljno razumijevanja za njih. Također, imajte na umu da metoda nekome može trajati i dulje od tri dana. Primjerice, ponekad prvi dan može trajati više dana (zapišavanje svako malo po svim dijelovima stana). Nezgode će se nastaviti događati onda kada je dijete nervozno, umorno i sl. Imajte strpljenja i razumijevanja jer sve će proći vrlo brzo. Čestitajte i proslavite sa svojim djetetom svaku obavljenu nuždu! 

Foto: Canva