Sindrom zaboravljenog djeteta - kako je moguće da roditelj zaboravi dijete u autu?

Gotovo svako ljeto iznova nas šokiraju vijesti o bebama ili djeci ostavljenima i zaboravljenima u autima. Ovakve vijesti najčešće su popraćene osudom roditelja kojima se to dogodilo i komentarima poput: "Da je uistinu dobar otac, ovako nešto nikad mu se ne bi dogodilo." ili "Ja nikad ne bih zaboravila svoje dijete!" Ako i vi dijelite mišljenje s navedenim komentarima, preporučujemo vam da nastavite čitati daljnji tekst jer ovakva se tragedija može dogoditi bilo kome.

Prenosimo u cijelosti tekst Nine Žuvanić s portala nepopularna.org.

Ovaj fenomen, koji se odnosi na nenamjerno ostavljanje djeteta u zaključanom automobilu, dobio je i svoje ime - sindrom zaboravljenog djeteta (engl. Forgotten baby syndrome). U ljetnim mjesecima ova je pojava posebno opasna jer se temperatura u automobilu za 10 minuta može podići i za 20 stupnjeva. Već nakon 15 do 20 minuta na temperaturi iznad 40 stupnjeva može doći do štete po zdravlje djeteta čije se tijelo puno brže zagrijava od tijela odrasle osobe. Prema izvještaju web stranice kidsandcars.org, od 1990-ih godina u svijetu je preko 1000 djece umrlo od toplinskog udara u automobilu.

Kako se roditelju može dogoditi da zaboravi svoje dijete u autu?

Ovo je zasigurno prvo što se mnogi zapitaju nakon čitanja tragične vijesti o zaboravljenom djetetu. No, prije osude i donošenja (pogrešnih) zaključaka o tome kakvi su roditelji tog djeteta, važno je razumjeti kako uopće može doći do ove pojave. Suprotno uvjerenjima mnogih koji pišu komentare na vijesti ovog tipa, zaboravljanje djeteta ne ovisi o količini ljubavi koju roditelji imaju prema djetetu, već o sasvim drukčijim okolnostima. Američki neuroznanstvenik David Diamond u svojem radu iz 2019. navodi da fenomen zaboravljenog djeteta nije problem zanemarivanja djeteta nego greška pamćenja.

Retrospektivno i prospektivno pamćenje

Naime, pamćenje se može (između ostalih podjela) kategorizirati u retrospektivno i prospektivno. Retrospektivno pamćenje odnosi se na pamćenje prošlih događaja. Primjerice, pamćenje majčinog rođendana ili jučerašnjeg ručka. Navedeni primjeri odnose se na eksplicitno retrospektivno pamćenje, no ono uključuje i implicitno pamćenje koje čine nesvjesno procesirane informacije, tj. pamćenje navika kao što je vožnja automobilom od kuće do posla. S druge strane, prospektivno pamćenje uključuje korištenje pohranjenih informacija za planiranje i izvršavanje radnji koje će se tek dogoditi u budućnosti. Primjerice, pamćenje da trebamo popiti antibiotik prije spavanja ili da moramo obaviti poslovni poziv u 10 sati.

Kada se ljude ispituje o njihovom pamćenju, većina se fokusira na zaboravljena retrospektivna sjećanja (npr. imena osobe s kojom smo sjedili u klupi u osnovnoj školi). Međutim, istraživanja pokazuju da su najčešće greške pamćenja u svakodnevnom životu zapravo greške prospektivnog pamćenja. Upravo one mogu dovesti do katastrofalnih posljedica kao što su zaboravljanje isključivanja pećnice prije odlaska iz stana ili zaboravljanje djeteta u automobilu.

Zašto nas prospektivno pamćenje iznevjeruje?

David Diamond u svojem članku izdvaja šest primarnih čimbenika koji pridonose zakazivanju prospektivnog pamćenja, odnosno gubitku svijesti o planiranoj aktivnosti kako bismo odradili drugu ciljanu radnju:

  • kronični ili akutni stres,

  • nedostatak sna,

  • ponašanje po navikama,

  • distrakcije,

  • multitasking,

  • izostanak podsjetnika.

U gotovo 90 % slučajeva zaboravljanja djeteta radi se o djeci u dobi do tri godine starosti, a poznato je da je rani razvojni period djeteta najzahtjevniji za roditelje i često praćen stresom i manjkom sna. U ovakvom stanju naš je mozak posebno podložan greškama pamćenja pa roditelji često izjavljuju da su imali lažno sjećanje da su ostavili dijete u vrtiću ili kod kuće iako to zapravo nisu napravili.

U mnogo slučajeva zaboravljanja djeteta roditelji ističu da je došlo do promjene u dnevnoj rutini i/ili nekih distrakcija. Primjerice, vožnju djeteta u vrtić koju uobičajeno obavlja otac, ovoga je puta morala odraditi majka čija je svakodnevna rutina vožnja od kuće do posla i tu radnju obavlja na "autopilotu". Navike imaju tendenciju voditi naše ponašanje i mogu potisnuti druge informacije kojih se bez odgovarajućih podsjetnika nećemo sjetiti.

Kako spriječiti zaboravljanje djeteta u autu?

Umjesto osude roditelja koji su doživjeli ovu tragediju koja im je zasigurno prouzročila tešku patnju, valja se informirati o načinima kako je spriječiti.

  • Dogovorite se s odgajateljem/odgajateljicom da ćete ih informirati ako će dijete izostati iz vrtića ili će kasniti te da oni vas obavijeste ako se dijete ne pojavi na vrijeme u vrtiću.

  • Postavite si na prednje sjedalo vizualne podsjetnike, npr. djetetovu igračku.

  • Uvijek ostavljajte stvari koje su vam nužne za posao na zadnjem sjedalu, tako da vam uđe u naviku posegnuti prema zadnjem sjedalu prije napuštanja auta.

  • Nikad ne ostavljajte dijete u autu bez nadzora, bez obzira na vanjsku temperaturu jer automobil se brzo ugrije na suncu i na srednje visokim temperaturama.

Mit iz 19. stoljeća u koji ljudi i danas vjeruju - evo koji ga znanstveni dokazi opovrgavaju

Autor: Nepopularna psihologija

Foto: Canva