Sve je više vjenčanja, ali i brakova koji se raspadaju

Pitanje koje mi je postavljeno u naslovu, a i vama drage čitateljice, natjeralo me je na dugo i duboko razmišljanje i moram priznati da mi je rijetko koja tema o kojoj sam pisala izazivala ovoliko glavobolje i stavljala bezbroj upitnika iznad glave. Ipak, razmišljajući pomnije o svemu, zaključila sam nekoliko stvari pa vas upozoravam da dobro promislite prije nego što automatski odgovorite – stvari nisu jednostavne kako se čine.

Stopa razvoda u Hrvatskoj (i šire) svakog dana raste

Prema najnovijim statističkim podacima u Hrvatskoj se razvrgava svaki treći brak, a vjenčanja je manje za četvrtinu. Brojka od 5153 označava posljednji poznati podatak o broju pravomoćnih razvoda u Hrvatskoj. Prije nego što uopće promislimo o tome trebamo li se vjenčati, moramo se zapitati zašto je tako lako razvesti se.

Živimo u vrijeme kada razvod više ne predstavlja društvenu sramotu

Još u doba naših roditelja, prije nekih tridesetak godina, bila je određena društvena „sramota“ razvesti se, priznati da nam je supružnik bio nevjeran, prijaviti nasilje u obitelji ili jednostavno reći da s osobom s kojom si sklopio brak više ne vidiš ono „sretno do kraja života“. Samo koju generaciju kasnije stvari su se zaokrenule. Srećom, danas se i ženama i muškarcima prešutno priznaje pravo da ne smiju trpjeti niti jedan oblik osobnog nezadovoljstva te da je danas zdravo i poželjno biti sretan sam, a ne nesretan u paru. Pogotovo kada su u pitanju djeca čija se dobrobit uvijek i bezrezervno stavlja na prvo mjesto. Oni ni zbog kojeg razloga ne bi smjeli odrastati u zajednici ljudi koji svojim lošim primjerom uče djecu pogrešnim vrijednostima, stoga je jedino što je danas sramotno - ostati u lošem braku.

Postupak razvoda u Hrvatskoj sve je jednostavniji

Slično kao i s emotivnom stranom priče o razvodima, i pravno je danas puno jednostavnije razvrgnuti brak. Da, i dalje postoji gomila propisa koji pogoduju manje-više jednoj strani (druga će se uvijek osjećati da je izvukla deblji kraj ako nije željela razvod), ali sporazumni razvod, postupak mirenja i dogovori oko imovine i djece dobro su uređeni u našoj zemlji. Vjerojatno jer je razvoda sve više i sustav mora funkcionirati. Nažalost, mladi to znaju, a mnogi su upućeni u cijeli postupak razvoda i prije nego što stupe u brak. Kalkulacija, oprez, mjera predostrožnosti ili figa u džepu?

I prije stupanja u brak raspravlja se o mogućim ishodima braka pa čemu onda vjenčanje?

Nitko u ovom tekstu ne govori da se većina parova oduvijek i zauvijek vjenča iz ljubavi, no i oni koji se najviše vole, često na stol iznesu i karte o razvodu i osobno mišljenje o tome „što bi bilo kad bi bilo“. Tu nema mjesta romantici, tu je u pitanju čista praktičnost, nesigurnost i činjenica da svi živimo u nekom strahu od toga što će biti sutra. Iako život nema osiguranje i brak ne dolazi s garancijom, neke stvari možda se mogu predvidjeti i za neke se stvari možda možemo na vrijeme pobrinuti. Zašto je onda u statistici, pogotovo u vremenima pandemije, sve više vjenčanja?

Kako su nam mjere protiv virusa s kojim se zadnjih godina borimo ograničile sva moguća kretanja, čini mi se da je ograničenje vjenčanja i svadbenih svečanosti nama najteže palo pa nije ni čudo da su se baš tu kršila sva moguća pravila. Koliko god statistika ide u prilog razvodima, vjenčanja su običaj koji kod nas još dugo neće izumrijeti. Kao vječitoj romantičarki, i samoj mi je drago što je tome tako.

Vjenčanja su skupa, često komplicirana, ali... tradicija je tradicija

Da, vjenčanja se često čine samo kao ceremonija i predstava za javnost, no samo dvoje ljudi ispred oltara znaju zašto su tamo i koja očekivanja imaju od svog „vječnog partnera“. Često se sjetim anegdote s vlastite pripreme za brak i jednog svećenika koji je gledajući nas desetak parova rekao da već vidi koji će se od nas razvesti. To mi je tada zvučalo grubo i ružno, ali da, mnogi od njih više nisu zajedno. Imali smo spektakularne ceremonije, stotine gostiju, dobili smo hrpetinu novaca na poklon, a sve se raspalo brzinom svjetlosti dok si rekao „brak“. Organizacija vjenčanja iziskuje puno strpljenja, volje, truda, razumijevanja, kompromisa i često se čini da se zaista ne isplati vjenčati. Da je puno jednostavnije samo biti u vezi, izvanbračnoj zajednici, partnerstvu.

Ako ste baš poput mene tradicionalni i ne zamarate se mišljenjem drugih, vjenčanje će vam predstavljati poseban i jedinstven čin, bez obzira na to što vam nitko neće garantirati da će se ono dogoditi jednom i da će trajati zauvijek. Ako vam je bitna potvrda crkve i Boga, prezime koje nosite i hrpa nepisanih obveza, ali i prava koja dolaze nakon čina vjenčanja, nemojte dvojiti i razmišljati s rezervom. Tradicija i važnost koju taj prekrasni čin ljubavi predstavlja, u svijetu nemira, negative i osuda itekako je lijepa i prijeko potrebna i vama i društvu.

Zašto sažalijevamo žene koje se nisu udale, a ustvari bismo im trebali zavidjeti?

Foto: Canva

Pripremila: