Implicitna pristranost - moguće je izraziti naklonost određenoj skupini, a istovremeno činiti djela koja ju diskriminiraju

Ni jedan novi koncept iz svijeta akademske psihologije i psihometrije nije brže i značajnije zaokupirao maštu šire javnosti u 21. stoljeću od implicitne pristranosti – to jest, oblika pristranosti koji djeluju izvan naše svijesnosti. Implicitna pristranost utječe na ljudsko ponašanje u cijelom društvu, uključujući u učionice, radna mjesta i pravni sustav. Tipičan je primjer implicitne pristranosti kada identični životopisi primaju različiti broj povratnih poziva ovisno o imenu navedenom na vrhu dokumenta.

Prenosimo u cijelosti tekst Petre Matičević s portala nepopularna.org.

U svim industrijama životopisi s imenom koje je obično povezano s crnim osobama primaju manje poziva od onih koji sadrže imena povezana s bijelim pojedincima. Popularnost implicitne pristranosti velikim je dijelom zbog uspjeha takozvanog testa implicitnih asocijacija (eng. Implicit Association Test ili skraćeno IAT) koji nastoji ponuditi brz i jednostavan način mjerenja koliko su pojedinci implicitno pristrani, a ne zahtijeva direktno traženje verbalnih izvještaja ispitanika. Zbog toga se IAT smatra potencijalnim rješenjem za neke od problema koji se javljaju pri upotrebi tehnika samoizvještaja (na primjer, tendencija davanja socijalno poželjnih odgovora ili simulacija stavova). Nije pretjerano reći da je IAT jedan od najpoznatijih psiholoških instrumenata stvorenih u novijoj povijesti, a zasigurno najveći pokretač popularnosti i vidljivosti IAT-a jest činjenica da svatko može polagati test na web stranici Project Implicit koja je pokrenuta nedugo nakon što je test predstavljen i čiji je domaćin Sveučilište Harvard, a na samoj web stranici izvršeno je više od 17 milijuna pojedinačnih testiranja.

Ništa nije skriveno što se neće otkriti?

Otkako je IAT prvi put ugledao svjetlo dana prije gotovo 25 godina, njegovi autori te nebrojeni istraživači i komentatori entuzijastično su ga ponudili kao način da ispitanicima otkriju duboku, mračnu tajnu o tome tko su oni uistinu.

Iako se podjedinici ne osjećaju kao rasisti, test pokazuje imaju li potencijal nesvjesno držati rasističke stavove.

Važno je naglasiti da se za potrebe ovog članka "IAT" odnosi izričito na široku klasu IAT-a koji se bave rasnom ili etničkom pripadnošću, osim ako nije drugačije navedeno. Ostale varijacije testa uključuju implicitnu pristranost prema rodovima, seksualnosti, dobnim skupinama, itd. IAT koji se odnosi na rasu ili entičku pristranost daleko je najpoznatiji, najčešće provođen i društveno relevantan te se zbog toga najčešće i pojavljuje u literaturi. Ideja je testa da lakše i brže povezujemo koncepte koji su već čvrsto povezani u našem mozgu, a teže i sporije povezujemo koncepte koji to nisu. Tako IAT mjeri našu prosječnu reakciju tijekom zadataka. Dakle, što je duže potrebno da se poveže "crno" i "dobro" u odnosu na "bijelo" i "dobro", to znači da nesvjesno više favoriziramo bijelce u odnosu na crnce. Test se odvija na računalu uz pomoć tipkovnice. Sudionik prije početka svakog bloka dobiva instrukcije o tome koju tipku treba pritisnuti tijekom određenog pojma ili fotografije.

Isječci testa implicitnih asocijacija. Test mjeri brzinu uparivanja riječi ili slika pomoću tipki "E" i "I".

Iako je IAT izrazito popularan u Americi, u ostatku su svijeta različite vrste rasnih odnosa inspirirale daljnju primjenu IAT-a — njemački istraživači Bonefeld i Dickhäuser (2018) upotrijebiti su IAT kako bi testirali kako etnički Nijemci odgovaraju na imena koja zvuče njemački u odnosu na ona koja zvuče turski budući da su Turci najveća etnička manjina u Njemačkoj i suočavaju se s raznim izazovima cjelovite integracije u njemačko društvo. Autori su ustvrdili da postoji određena razina pristranosti prema imenima migranata.  

Međutim, važno je prepoznati da se svaka kritika IAT-a, koji se odnosi na rasne pristranosti, nužno se ne odnosi na druge inačice koje uključuju pristranosti vezane za rod, seksualnost, težinu, godine, itd, no svakako ne škodi primjenjivati kritičko razmišljanje pri susretu s bilo kojom inačicom testa. IAT sugerira da nakon što se pozabavimo mnogim eksplicitnim oblicima diskriminacije, naš napredak prema istinskoj rasnoj jednakosti može biti zaustavljen ili poništen zbog implicitne pristranosti. Tako IAT nudi uglađenu priču o tome kako rasizam funkcionira i kako se može popraviti, odnosno, ako dovoljno izmjerimo i proučimo rasizam na individualnoj razini, možemo napokon napredovati prema jednakosti.

Nažalost, u slučaju IAT-a ništa od toga nije istina. Gomila znanstvenih radova, od kojih su neki objavljeni u vrhunskim psihološkim revijama, a većina ih je ignorirana od strane popularnih medija, sugerira da je IAT nepouzdana mjera koja je previše slaba u korelaciji s bilo kakvim ishodima u stvarnom svijetu da bi se mogla iskorištavati za predviđanje ponašanja pojedinaca. Povijest testa sugerira da je pušten u javnost i objavljen mnogo prije nego što je bio u potpunosti potvrđen na rigorozan i pažljivi način kakav psihološka znanost inače zahtijeva. Zapravo, postoji argument da Harvard ne bi trebao provoditi test u njegovom trenutnom obliku, u svjetlu njegovih nedostataka, obmanjujući ljude o njihovim vlastitim predrasudama.

(Ne)pouzdanost i (ne)valjanost

Trebamo se zapitati je li pošteno reći da prosječna razlika u vremenu reakcije od nekoliko stotina milisekundi predstavlja dokaz "implicitne pristranosti" prema određenoj skupini. Kao što smo na početku spomenuli, implicitna pristranost odnosi se na stavove i uvjerenja koja se javljaju izvan naše svijesnosti i kontrole. Implicitna pristranost može biti u suprotnosti sa svjesnim uvjerenjima osobe. Na primjer, moguće je izraziti izričitu naklonost određenoj društvenoj skupini, a istovremeno nesvjesno činiti djela koja diskriminiraju tu skupinu. IAT tvrdi da mjeri implicitnu pristranost, ali također stvara prostor za brojna pitanja. Što ako netko tko ima visoke rezultate na IAT-u nikada ne djeluje pristrano? Može li pristranost biti pristranost ako postoji samo u kontekstu vrlo specifičnog rezultata testa, ali se nikada ne prenosi u stvarni svijet?

Test je potrebno provesti nekoliko puta kako bi bio pouzdaniji

Osim toga, ispostavilo se da IAT ima ozbiljnih problema u pouzdanosti i valjanosti što je iznenađujuće s obzirom na njegovu popularnost i vrlo uzbudljive tvrdnje koje možemo pronaći u medijima o testu. Pouzdanost ponovnog testiranja često je jedna od prvih stvari koje će psiholog tražiti kada odlučuje hoće li upotrijebiti određeni alat. To je osobito istinito ako je to vrsta testa koja je osmišljena da pruži važne informacije na temelju jednog testiranja. Ako test za depresiju, na primjer, ima tendenciju reći ljudima da su u teškoj depresiji u ponedjeljak, ali rezultat pokazuje da nema depresije u utorak, to nije pouzdan test. Na temelju načina na koji se IAT upotrebljava i prodaje, možemo reći da većina laika koji su upoznati s testom zamišlja da on pruža korisne informacije na temelju samo jednog testiranja. A čak su i sami autori rekli da je test potrebno provesti nekoliko puta da bismo mogli sa sigurnošću odrediti nečiju implicitnu pristranost.


Pouzdanost ponovnog testiranja izražena je korelacijom (r) koja se kreće od 0 do 1. Kako bismo maksimalno umanjili krvave statističke pojedinosti, r = 1 znači da ako se dani test provodi više puta na istoj skupini ljudi, rezultati te skupine će svaki puta biti rangirani potpuno istim redoslijedom. Dakle, ako IAT ima pouzdanost ponovnog testiranja kao r = 1 i testiramo ga na deset ljudi iznova i iznova, oni bi svaki put bili raspoređeni istim redoslijedom, od najmanje do najviše implicitno pristrane osobe. Na drugom kraju spektra, kada je r = 0, rangiranje je potpuno nasumično. Osoba se u svakom ponovljenom testiranju može pojaviti na bilo kojem od deset dostupnih mjesta. Općenito, što se više približavate r = 0, to je instrument u pitanju bliži generatoru slučajnih brojeva, a ne korisnom alatu mjerenja. Iako ovisi o kontekstu, općenito govoreći, istraživači se osjećaju ugodno ako određeni instrument pogodi r = .8 ili slično. Sveukupno IAT  ima pouzdanost oko r = 0.55. Nadalje, IAT je dočekan kao "mesija" testova upravo zbog izostanka samoizvještaja od strane ispitanika. Međutim, istraživanja su pokazala da testovi koji uključuju samoizvještaje i IAT dijele vrlo sličnu valjanost.

I dok rasprava o valjanosti i pouzdanosti ovog testa postaje saga kojoj se ne nazire kraj, činjenica je da IAT dominira kada su u pitanju istraživanja o diskriminaciji na temelju rasne pripadnosti. Takvim uskim fokusom na implicitnu pristranost riskiramo ignoriranje složenosti problema i potencijalna alternativna objašnjenja. Malo je vjerojatno da će bilo koji tako uporan i dugotrajan problem kao što su rasni dispariteti prouzročiti isključivo jedna specifična varijabla.

Zaključno, psiholozi ne ignoriraju druge uzroke, samo je IAT svojim akademskim i kulturnim dosegom generirao snažnu gravitaciju koja usisava novac za provođenje istraživanja, kao i reputaciju samih istraživača. Ako proučavate IAT, lako možete proizvesti hrpu kvantitativnih podataka, možete pomoći promovirati zanimljivu i provokativnu priču o rasi u Americi i možete biti dio jednog od najpopularnijih i naširoko publiciranih suvremenih pristupa rješavanju ozbiljnih problema modernog društva. Dok ne bude objavljeno novo istraživanje koje može učinkovito riješiti bezbroj problema s IAT-om, možda je vrijeme da preispitamo koliko je vremena i energije posvećeno ovom jednom instrumentu. U međuvremenu će socijalna psihologija i dalje otežano pružati smislene odgovore na osnovna pitanja o tome kako implicitna pristranost utječe na društvo jer odgovor na ta pitanja zahtijeva precizne psihološke instrumente.

Izvor: Nepopularna psihologija

Foto: Unsplash