(Ne)zadovoljstvo tjelesnim izgledom ovisi o tome koliko osoba doživljava sebe u skladu s društvenim idealom ljepote!

Korištenje pametnih telefona i drugih informacijsko-komunikacijskih uređaja postala je nova globalna epidemija. Recentna istraživanja pokazuju kako ljudi u prosjeku potroše 3 sata i 15 minuta na svojim pametnim telefonima (čak petina njih više od 4,5 sata ili više od pola radnog dana), a većina ljudi provjeri svoj pametni telefon 58 puta dnevno.

Selfie je definitivno jedan od istaknutih kulturalnih fenomena 21. stoljeća. Tome u prilog ide i činjenica da je 2013. riječ selfie okrunjena titulom Riječ godine. Njihova popularnost dosegnula je globalne razmjere kada su pametni telefoni počeli sadržavati prednje kamere pa se tako od 2010. do danas gotovo i ne može zamisliti mobitel bez istih. Instagram je jedna od omiljenih društvenih mreža današnjice koja bilježi stalan porast novih korisnika, a analizom objava utvrđeno je da većinu čine selfieji. Taj je podatak u oštroj suprotnosti s inicijalnim ciljem autora koji su htjeli stvoriti aplikaciju za dijeljenje događaja u stvarnom vremenu.

Sjećate li se kada su se na Instagramu nalazile ne tako savršene, spontane i pomalo komične fotografije vaših prijatelja s nekog partyja? Instagram je inicijalnu popularnost stekao prvenstveno zbog zanimljivih filtera kojima su se fotografije mogle korigirati, tako da su izgledale kao da ih je napravio profesionalac ili da su, u najmanju ruku, fotografirane iPhoneom.

Što mislite, koliko vremena prođe od okidanja fotografije vašeg najdražeg celebrityja ili fitness influencerice do njenog objavljivanja?

Sada, nešto više od desetljeća kasnije, kada je selfie već dio kulture, otišli smo korak dalje i s puno sofisticiranijim filterima koji korigiraju tijelo, lice ili nešto treće što smatramo nepoželjnim na fotografiji. Malo je tko mogao odoljeti Snapchatovim filterima koji su mijenjali naše lice u pseće dodajući mu uši, njušku i jezik baš kao što ga ima naš omiljeni ljubimac ili filteru koji je pričinjavao da iz naših usta izlazi duga.

Filteri se više ne upotrebljavaju pretežno u svrhu zabave i smijeha, već nam danas pomažu da se osjećamo dobro u svojoj koži. Koliko je vas htjelo samo malo suziti nos, ispeglati bore, popuniti usne, povisiti jagodice i imati, barem na fotografiji, mačkaste oči kao Bella Hadid? Većina filtera namijenjena je ženskom dijelu publike, a promoviraju se kao nešto što će nas učiniti atraktivnijima, ženstvenijima i poželjnijima. Filteri mogu u većoj ili manjoj mjeri poprilično mijenjati naš izgled - možemo birati želimo li da su nam oči veće, ten svjetliji, čistiji i blistaviji ili pak izgledati kao da nas je našminkao profesionalni vizažist. S druge strane, uz očite, teške filtere, postoje i oni koji su znatno prirodniji pa je prosječnom, a naročito mladom i neiskusnom oku teško razlučiti je li riječ o filteru ili neka osoba ima anđeosko lice, vilinsku kosu i tijelo poput Afrodite čim ujutro otvori oči. Sve nabrojano učvršćuje nerealne, a često i nedostižne, standarde ljepote obmanjujući ljude da osobe koje prate tako izgledaju i u stvarnom životu.

U čemu je zapravo problem s današnjim filterima?

U današnjem individualističkom svijetu postoji ideja kako svatko od nas treba težiti postajanju savršene, idealne i najbolje verzija sebe pa čitavo vrijeme pokušavamo navedeno dokazati svojim pratiteljima na društvenim mrežama. Ono što je zabrinjavajuće kod "savršenih selfieja i savršenih Instagram fotografija", jest to što nas mogu učiniti nesretnima. Gledajući sve te fotografije ljudi se mogu osjećati kao da propuštaju život ili kao nisu dovoljno dobri. Koliko ste se puta (dok u pidžami gledate savršeno uređene fotografije iz vašeg kreveta) zapitali ili zamislili sljedeće: „Joj, pa ja nikuda ne putujem, a gle nju kako se stalno zabavlja...“?

Prema sociokulturalnom modelu (ne)zadovoljstvo tjelesnim izgledom ovisi o tome koliko osoba doživljava sebe u skladu s društvenim idealom ljepote. Taj društveni ideal prenosi se različitim sociokulturalnim kanalima, osobito putem društvenih mreža, pojedinci ga internaliziraju i time postaje njihov osobni standard lijepoga tijela kojem teže. Nesrazmjer između doživljaja vlastitoga tijela (realno ja) i ideala tjelesnoga izgleda (idealno ja) ili pritiska za ostvarivanjem tog izgleda (očekivano ja), predstavlja uzrok nezadovoljstva vlastitim tijelom i povezan je s brojnim nepoželjnim ishodima (npr. depresijom i socijalnom anksioznošću). Svakodnevno uspoređujemo ono što jesmo i kakvi jesmo s onim što bismo željeli, mogli ili trebali biti. Rezultat ovih procjena jest samopoštovanje. Ako su procjene uglavnom negativne, naše će samopoštovanje biti nisko. S druge strane, ako su procjene uglavnom pozitivne, naše će samopoštovanje biti visoko. Kako bi zaštitili svoje samopoštovanje, mnogi će skinuti popularne aplikacije za uređivanje slika (npr. FaceTune), a brojne žene sve češće posjećuju estetske kirurge kojima donose već uređene vlastite selfieje.

Estetski kirurzi potvrđuju značajno povećanje broja mladih koji žele promijeniti određene karakteristike lica da bi odgovarali onima s popularnih filter aplikacija. Prije su dolazile sa slikama slavnih osoba pokazujući slavne glumice i pjevačice, no sada to više nije slučaj. Hoće oživjeti onu verziju sebe koju su stvorili kroz aplikacije kao što su FaceTune i Snapchat. Neupitno je kako uređivanje fotografija može pogoršati već vidno narušenu zdravu sliku tijela kod rizičnih skupina ljudi. Primjerice, osobe s tjelesnim dismorfnim poremećajem zaokupljene su zamišljenim ili stvarnim fizičkim nedostatkom kojeg drugi možda niti ne uoče. Stalno prate i pokušavaju popraviti ili sakriti uočeni nedostatak. Mogu provjeravati ogledalo na desetke puta dnevno i tražiti nedostatke na svom fizičkom izgledu.

Uzrokuje li konstantno uređivanje fotografija navedeni poremećaj?

Odgovor nije još uvijek jasan, no neupitno je da određene karakteristike pojedinca (npr. osjetljivost na odbacivanje i perfekcionizam) mogu doprinijeti razvoju poremećaja. Činjenica je da čak i ako nismo skloni korištenju filtera na svojim selfiejima, stalno smo izloženi fotografijama koje su u većoj ili manjoj mjeri izmijenjene, tako da usvajamo standard ljepote koji jednostavno nije realističan.

Zapamtimo, ono što vidimo na društvenim mrežama često je rezultat estetske korekcije ili dobre digitalne manipulacije fotografija. Naravno, nema ništa pogrešno u želji pojedinca da estetskim ili nekim drugim korekcijama izmijeni neki aspekt sebe kojim nije zadovoljan, ali isto tako - sjetite se kada vidite omiljenu fitness influencericu bez grama masti ili celulita, da to vrlo vjerojatno nije stvarno stanje stvari. Na kraju, ako se vratimo nekoliko desetljeća unatrag, možemo se jasno prisjetiti kako je standard ljepote i privlačnosti bio drugačiji od onoga danas. Zašto bismo se onda oslanjali na neke filtere i izmijenjenu realnost kada je sve ono što nam je zapravo potrebno da se osjećamo dobro izvan mobitela i aplikacija – u nama samima.

Autorice: Ružica-Marija Vlajčić, mag.psych. i Antonija Prpić, mag.psych.

Foto: Pexels

Pripremila:
Ženski RecenziRAJ
Tagovi:

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.