Ljubomora u ljubavnim odnosima - koliki je njezin utjecaj na nas i druge osobe?

Tko nikada nije bio ljubomoran ili nije doživio neki ljubomorni ispad, neka digne ruku u zrak. Uvjerena sam da je većina ruku ostala na mjestu. Bilo da se radi o igrački drugog djeteta koju smo silno željeli imati, nelagodi koju smo osjećali svaki put kada bi netko iz razreda dobio peticu, a mi ne, nezadovoljstvu zbog toga što je netko drugi dobio posao ili promaknuće koje smo i mi željeli, o vječnom retoričkom pitanju zbog čega je netko mršaviji, ljepši, pametniji ili bogatiji od nas, o našoj uvjerenosti da nam netko pokušava preoteti partnera, prijateljicu ili prijatelja ili da se oni sami „malo previše“ druže s drugim osobama, možemo zaključiti da su ljubomora i zavist česti suputnici našeg razvojnog puta i života. 
 

Iako, naravno, u svim navedenim situacijama nismo namjerno željeli osjećati ljubomoru i zavist te ih vjerojatno nismo željeli javno pred drugima pokazati, činjenica je da na njih nitko nije cijepljen, bez obzira na rod, dob, podrijetlo, seksualnu orijentaciju, osobine ličnosti i druge karakteristike.

 
Ljubomora se ubraja u složene emocije

Sastojci vrtloga ljubomore mogu biti i ljutnja, i tuga, i strah, i razočarenje, i sumnja, i poniženje i još mnogo toga.  Nije ni lako opisati kako se točno osjećamo kada smo ljubomorni. Što vi tada osjećate? Koju god kombinaciju doživljaja i emocija osjećali, mislim da bismo se mogli složiti da je ljubomora dosta neugodna emocija. Iako se ljubomora povezuje s različitim stvarima i područjima života, ipak ju najčešće povezujemo s ljubavnim odnosima jer ona uvijek uključuje treću osobu koja se doživljava kao prijetnja. Zavist se s druge strane pojavljuje u odnosu dvije osobe i najjednostavnije ju je opisati rečenicama: „Zašto ja nemam to što ti imaš?“ ili „I ja to isto želim!“ 

Kakve veze ljubomora ima s ljubavi?  

Ljubomora se u vezama javlja kao posljedica percepcije prijetnje ljubavnom odnosu u obliku moguće ili postojeće veze partnera s drugom osobom, odnosno kada se seksualna i emocionalna pažnja našeg partnera usmjeri prema nekom drugom. Ljubomoru možemo osjećati i ako se ne osjećamo ravnopravnima našim partnerima u pogledu karakteristika koje nas čine poželjnim partnerom poput izgleda, pameti ili duhovitosti.

Kao i svaka druga emocija, ljubomora ima svoju funkciju koja joj je omogućila zadržavanje i pojavljivanje u našim životima kroz generacije, a to je zadržavanje partnera i sprečavanje nevjere. Ljubomora nas također potiče na ponašanja koja su usmjerena na uklanjanje izvora prijetnji našoj vezi s partnerom, odnosno zadržavanje i čuvanje nečega što nam je vrijedno te u što smo uložili puno vremena i truda. Pojavljivanje ljubomore jest i društveno, odnosno kulturalno uvjetovano. Brak u zapadnom svijetu uglavnom nosi veliko značenje te (u idealnom slučaju) predstavlja mjesto sigurnosti, ostvarivanja i odgajanja potomstva, izvora potpore i podrške, ispunjavanja seksualnih potreba, želja i fantazija te još mnoge druge stvari. Uljezi i treće osobe koje se pokušavaju ili uspijevaju uplesti u naš odnos ili brak, nikako nisu pozvane niti dobrodošle.


 

Žene su ljubomorne na emocionalnu, a muškarci na seksualnu nevjeru partnera

S obzirom na to da bi te osobe ozbiljno mogle ugroziti sve u što mi vjerujemo ili smo do tada vjerovali, obično prema tim uljezima osjećamo ili strah ili (otvorenu ili zatomljenu) mržnju. Doživljaj ljubomore može se dodatno pojačati ako prijeteća osoba pokaže interes za našeg partnera te ako ju smatramo atraktivnom ili prema nečemu boljom u usporedbi s nama samima. Možemo razlikovati emocionalnu od seksualne ljubomore, no često se te dvije ljubomore isprepliću. Muškarci i žene razlikuju se prema doživljavanju i razlozima ljubomore u ljubavnim odnosima, pri čemu su žene ljubomornije na emocionalnu, a muškarci na seksualnu nevjeru partnera.

 
Ova pojava, koja je potvrđena u mnogim istraživanjima, može se objasniti iz perspektive evolucije. Muškarci, koji proizvode puno veći broj spolnih stanica u odnosu na žene, mogu imati veći broj potomaka s većim brojem različitih žena, no uspješnost reprodukcije ovisno je o tijelu žene koje je zaslužno za osiguravanje potomstva. Seksualna nevjera žena mogla bi stoga ugroziti mogućnost ostvarivanja potomstva i sigurnosti očinstva muškaraca te ugroziti njihov evolucijski reproduktivni cilj.
 

S druge strane, žene proizvode manji broj spolnih stanica, dakle moraju ulagati više truda u proces osiguravanja potomstva. Iz tog razloga žene će pažljivije odabirati partnere kod kojih smatraju da postoji veća šansa osiguravanje svih potrebnih resursa i zaštite te ulaganja u njih i potomstvo. Dakle, emocionalna veza s drugom ženom mogla bi ugroziti ulaganje u zajedničko potomstvo. To bi značilo da će žene više uzrujati protivnice koje su fizički atraktivne, a muškarce protivnici koji mogu ženama i potomstvu osigurati više resursa.


 
Je li ljubomora poželjna u odnosima i što s njom učiniti?

Kao što je ranije spomenuto, ljubomora ima važnu funkciju – daje nam snažnu poruku da nešto u našem odnosu nije u redu te da bismo trebali poduzeti korake kako bismo to promijenili te ponovno stekli povjerenje i naklonost dragih i značajnih osoba. Ako osjećaj ljubomore na vrijeme prepoznamo, na neki ga način uspijemo prihvatiti, shvatimo na koji je način povezan s našim mislima, tjelesnim reakcijama i ponašanjem te ga iskoristimo kao signal da moramo na našim vezama raditi, napravili smo ogroman posao.
 
Ljubomora može biti povezana s različitim ometajućim, nezdravim i iskrivljenim načinom mišljenja koji je teško kontrolirati („Sigurno me vara!“, „To što se druži s njom, sigurno znači da joj je ona bolja prijateljica od mene!“), što može dovesti do povećanja napetosti u odnosima te neprijateljskog ponašanja prema bliskim osobama i tumačenja svakog njihovog ponašanja, izlaska iz kuće ili druženja s drugima kao prijetećeg i sumnjivog. Takva ponašanja ukazuju i na vlastito loše mišljenje prema sebi i u tim slučajevima možemo reći da ljubomora narušava naše odnose.

Začarani krug negativnih emocija

Ne prekinemo li i ne promijenimo li na neki način te misli, riskiramo pojavu začaranog kruga neugodnih misli, emocija, tjelesnih osjeta i ponašanja. Osjećaje ljubomore možda nećemo uspjeti sami razriješiti, no uvijek je poželjno njegovati otvoren i iskren odnos s našim partnerima, prijateljima ili obitelji kojima bismo trebali moći otvoreno iznijeti kako se osjećamo te bismo od njih trebali očekivati reakciju empatije, razumijevanja i podrške, a ne osude. 

Važno je i ne postavljati si očekivanja da ljubomore uopće ne smije biti ili da ona može i treba u potpunosti nestati.

U našoj kulturi česta je izjava: „Moram ga učiniti ljubomornim da bih vidjela je li mu i koliko mu je stalo do mene!“, no ne bih preporučila da se vodite tim načelom ili da uvodite treće osobe ako je povećanje kvalitete odnosa koji imate, ono što uistinu želite. U takvim situacijama naprosto postoji previše faktora rizika i aspekata koje ne možemo kontrolirati te je lako prijeći granicu.


 
Ako u bilo kojem trenutku osjetimo da nas ili nama bliske osobe ljubomora preuzima, kontrolira ili da se javlja u jako čestim i burnim ispadima, bilo bi dobro razgovarati sa stručnom osobom što možete učiniti sami ili zajedno s partnerom. Patološka ljubomora ubraja se u psihičke poremećaje, ona može trajno razoriti odnose, stoga je od iznimne važnosti potražiti pomoć. Neka psihološka istraživanja pokazuju da je ekstremna ljubomora povezana s niskim samopoštovanjem, neuroticizmom (nestabilnosti u doživljavanju emocija), rigidnošću, nekim poremećajima ličnosti te pretjeranim osjećajem posesivnosti prema drugima i strahom od odbačenosti i napuštanja od strane drugih. Velike količine ljubomore, posebice u kombinaciji s ostalim problemima, mogu potaknuti i veliku količini agresije i neprijateljstva prema drugim osobama što nam je, nažalost, svima poznato iz medijskih slučajeva ubojstava radi ljubomore. 

Autorica: Mirna Keresteš, magistra psihologije