Kako se nosim sa svojom djecom u izazovnim situacijama?
Malo što mi je u životu bilo toliko izazovno (i još je!) kao discipliniranje djece i postavljanje granica. Osim što su odgoj i postavljanje granica određeni stres djeci, nama odraslima teška je igra živaca.
U većini situacija kroz svakodnevnu interakciju s djetetom ni ne primjećujemo na koje smo sve načine postavili granice – puno je običnih primjera u igri i komunikaciji koja se odvija bez ikakve drame, stresa i na prihvatljiv način. U mnogim situacijama djetetu dajemo uputu koju ono prihvaća, a da mi ni ne primjećujemo da je tu granica postavljena. Tipičan je primjer „Daj mi ruku." ili „Obuci papuče!“
Što kada postavljanje granica ne ide glatko, kada nailazimo na otpor, a pritom sami snažno i emocionalno reagiramo? Dijete se osjeća zastrašeno, a situacija se komplicira jer konkretan problem nije riješen, a granica nije postavljena.
U većini situacija bilo bi poželjno djetetu pristupiti kao odrasloj osobi stavljajući dijete u svoj položaj, a ovo su neke od njih.
1. Borba s hranjenjem i jelom
Za roditelje nema teže prepreke od djeteta koje odbija jesti, baca hranu, pljuje ju i jednostavno „bira“. U tim situacijama, pogotovo kad ste skuhali ukusan ručak, vrlo je lako poskliznuti se i eksplodirati. Često svjedočimo djeci koja na javnim mjestima pljuju, bacaju hranu i pritom nas počaste i kojim ispadom bijesa, tzv. tantrumom. Kod nas se u tim situacijama puno priča. Moje starije dijete (3 godine) redovno izmjenjuje faze jedenja i nejedenja što može biti izrazito frustrirajuće, pogotovo ako je u rangu djece „ispod prosjeka“. Najteže mi pada reagirati u situacijama kada imam osjećaj da cijeli dan pripremam različite kombinacije za nju, kuham, serviram, a ona nakon svaka dva zalogaja kaže „Neću!"
Ništa više ne baca roditelja u očaj kao dijete koje odbija jesti i to ne iz opravdanih razloga poput bolesti, već iz hira. U tim se trenucima obično isplačem (da nitko ne vidi) i potpuno joj smireno kažem da sam se jako trudila te da ona ima doručak, ručak, večeru i da sve te namirnice skupo koštaju, a mama i tata naporno rade da bi ih svi imali. Napomenem joj da će od zdrave kuhane domaće hrane imati mišiće, narast će i moći nositi sve haljine koje su joj sada velike. Ako se i dalje protivi, samo maknem tanjur i kažem da će dobiti kad bude gladna. U tim situacijama bude negodovanja, bude pokušaja da se dobije čokolada, keks, ali ne odustanem. Sklonim hranu ispred nje, udahnem duboko i čekam razvoj situacije. Mnogi su mi rekli da to djeluje okrutno i da bih često trebala dati što god želi, samo da pojede, ali smatram to linijom manjeg otpora. Ove faze završe tako da mi se poslije zahvaljuje kakav sam joj lijep ručak skuhala.
2. Dijeljenje osobnih stvari s drugim djecom
Suprotno svim uvriježenim mišljenjima, djeca nisu dužna dijeliti svoje osobne stvari s drugom djecom. Ovdje ne mislim na braću i sestre ni igru zajedničkim predmetima u vrtiću, ovdje mislim na situacije s drugom djecom u parku, igraonici ili u gostima kada djeca jedni drugima uzurpiraju intimni prostor i uzimaju stvari. To su one situacije kad jedan roditelj obično gorljivo brani svoje dijete s: „Ne budi takva, on se samo želi malo poigrati s tobom i tim!“ dovodeći pritom tebe u neugodnu situaciju jer bi trebala osjećati krivnju zbog reakcije svog djeteta. Pogrešno. Jednom sam bila u glupoj situaciji sa svojom curicom na igralištu. Sa sobom je nosila svoju bebu i kolica za bebu. Sreli smo prijateljicu i njezinog sina koji je odmah bacio oko na kolica. Iako sam nekoliko puta rekla da je jako vezana za kolica i da ne voli da ih drugi diraju, malac se domogao predmeta i nastao je kaos. Jedva sam ju smirila i uvjerila da će joj predmet biti vraćen, no neprestano je plakala i ponavljala da je to njeno. Sada znam da sam trebala jednostavno reći: „Žao mi je, ali ona ne želi to dijeliti a drugima.“ Kratko i jednostavno bez objašnjenja. Zamislila sam sebe u sličnoj situaciji, primjerice da netko prošeta moju torbu. Smetalo bi mi. Osjetila sam nelagodu.
3. Učestali i popularni tantrumi u trgovini
Tko nije jednom doživio dječji tantrum u trgovini? Najčešće nam nije jasan uzrok jer često to nije samo zbog toga što nisu dobili nešto što su željeli. Možda je riječ o hrpi boja, uzoraka i mnoštvu svega što ih okružuje, a s tim se ne znaju nositi. Vrištanje, bacanje po podu i ostali oblici neprimjerenih ponašanja pobuđuju logičnu reakciju „smirivanja djeteta“. Koliko god da je situacija neugodna, crvenite se i poželite propasti u zemlju od srama, trebate pustiti dijete da sve te negativne emocije izbaci van pa čak i ako to znači sjesti s njim na pod i čekati da prođe. Kada ta erupcija emocija izađe, pitajte ga što je bilo, zagrlite ga, utješite, a na kraju mu dajte objašnjenje ako mu nešto nije bilo po volji.
Kako se vi nosite s teškim situacijama?
Foto: Pexels
- Pripremila:
- Andrea Šikić
- Tagovi:
- Prikaži
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice