Koji su najčešći oblici gljivične promjene nokta i kako ju liječiti?

Onihomikoza, odnosno gljivična promjena nokta, najčešća je bolest koja pogađa nokte. Gotovo polovina bolesti otpada na onihomikozu. Česta oštećenja noktiju prilikom nabijanja o sam vrh obuće, vlaženje stopala, kao i pad imuniteta ili pak usporena cirkulacija, dovode do gljivičnih oštećenja noktiju. Iako nikada ne tepamo oblicima zaraze pa ih ne zovemo bakterijice i virusići, ovdje ćemo upotrebljavati izraz „gljivice“ koji se udomaćio u svakodnevnome govoru.

Postoji više od 100 000 gljiva, a njih pedesetak patogeno je za čovjeka. Najčešći su uzročnici gljivičnih infekcija noktiju gljivice (gljive) iz porodice dermatofita, čiji su uzročnici Trichophyton rubrum ili pak Trichophytom mentagrophytes. Osim dermatofita, gljivice na noktima mogu uzrokovati kvasci roda Candida (Candida albicans) i plijesni Scopulariopsis brevicaulis, Aspergillus  i sl.

Simptomi                                 

Najčešće primijetimo zadebljanje nokta i promjenu boje. Boja varira od zelenkasto-žute do smeđe-žute. Najčešće nema bolova, ali mogu se javiti prilikom pritiska na promijenjeni nokta. Do boli dolazi zbog promjene kože ispod nokta. Dakle, u simptome spada zadebljan nokat, promjena boje nokta, promijenjen oblik nokta, neugodan miris i listanje nokta. Oblik koji se najviše pojavljuje distalna je subungvalna onihomikoza. To je oblik kod kojeg gljiva ulazi u nokat s postraničnog ruba ili pak njegovog donjeg kraja. Od tuda ona lagano putuje prema ležištu nokta. Mi to vidimo kao odvajanje nokta od podloge te mijenjanje boje samoga nokta. Bijela ili žuta mrlja na vrhu nokta najčešće je prvi stadij infekcije noktiju gljivicama. Gljivice na nogama s vremenom mogu mijenjati oblik i boju, a nokat se može početi i listati , čime se prelazi u drugi stadiji. Ignoriranjem gljivičnih promjena nokta, možemo trajno ostati bez nokta.

Faktor rizika za oboljenje starija je životna dob  (zbog usporene cirkulacije rast nokta sporiji je), sportaši (zbog dugotrajnog nošenja obuće unutar koje često dolazi do znojenja stopala), imunosuprimirani bolesnici, ljudi koji boluju od šećerne bolesti.

Iako dijagnozu možemo postaviti već i kod kuće, pravu dijagnozu postavlja dermatolog. Zlatni standard kod postavljanja dijagnoze nativni je mikroskopski preparat i kultura. Nativni preparat priprema se s 20-postotnom otopinom kalijeve lužine te nakon toga gleda pod mikroskopom. Dokaz gljivične infekcije pronalazak je dijelova gljiva, odnosno hifa. Kada se odlazi na ovu pretragu važno je prestati upotrebljavati bilo kakve antimikotične preparate. Gljivičnu infekciju važno je razlikovati od psorijaze i psorijatičnog oštećenja nokta, lichena planusa, dermatitisa.

Gljivice na noktima ruku i nogu vrlo su uporne i teško se liječe, a infekcija se uglavnom redovito vraća. Kako biste spriječili razvoj gljivične infekcije, potrebno je održavanje adekvatnih higijenskih mjera te izbjegavanje prekomjernog izlaganja znojenju, odnosno vlazi. To bi značilo redovito mijenjane čarapa, nošenje prozračne obuće, nošenje kožne obuće, izbjegavanje tijesne obuće. Prilikom posjeta javnim bazenima važno je nositi prikladnu obuću, isto kao što je važno dobro posušiti noge nakon tuširanja ili korištenja bazena. Potrebno je pomno odabrati kozmetičarku, odnosno pedikerku, kako nestručnim postupcima ne biste pogoršali stanje nokta.

Liječenje se sastoji od uklanjanja bolesnog dijela nokta te primjena antimikotika tijekom više mjeseci. Liječenje je najbolje započeti čim se primijeni prva promjena na noktima. Do nedavno se smatralo kako treba upotrebljavati sistemsku terapiju (kao što su Itrac (Itrakonazol) tablete), međutim današnje smjernice podržavaju lokalnu primjenu terapije (Canesten, Canespor i Plymicol). Najbolja bi opcija bio redoviti odlazak na medicinsku pedikuru te korištenje lokalnog antimikotika (primjerice onog u kapima ili masti). Još je jedan medicinski savjet vrijedan pokušaja kupanje nogu u otopini hipermangana, potom dobro sušenje i nanošenje sredstva protiv gljivica. Američka agencija za hranu i lijekove također je odobrila je uporabu lasera (Nd: YAG, diodni laser) za liječenje gljivične infekcije noktiju. Naravno, kao ne manje bitnu mjeru navodim važnost zdrave prehrane, jačanja imuniteta te izbjegavanje stresogenih situacija kako bi se postupak ozdravljena ubrzao.

Kod prirodnih načina za rješavanje gljivica na noktima, bilo na rukama ili nogama, ističe se soda bikarbona. Sama soda bikarbona nije fungicidna (ne ubija gljive), ali sprječava njihov rast i širenje. Ocat upotrebljavamo kako bismo ubili gljivice jer niska vrijednost pH (kiselo okruženje) ne dopušta život gljivama. Osim octa, u obzir dolazi i limunov sok. Potrebno je nanijeti limunov sok te ga ostaviti pola sata na oboljelom noktu i potom isprati toplom vodom. Što se tiče djelovanja eteričnih ulja, ovdje bih izdvojila eterično ulje origana (pogotovo ako se radi o OPG proizvodima). Origano ima snažno protugljivično djelovanje. Ono se može pomiješati s kapima maslinovog ulja kako bi se lakše utrljalo na oboljelo mjesto. Ništa manje uspješno u liječenju gljivičnih promjena nije ni eterično ulje čajevca.

Treba biti svjestan da rezultati ne dolaze preko noći. Isto kao što gljivična promjena nije nastala u tjedan dana, tako neće ni nestati. Ako dovoljno rano počnemo provoditi antimikotične mjere uz medicinsku pedikuru, možemo vratiti nokat u prvobitno stanje i spriječiti širenje gljivične infekcije. No, ne očajavajte ako krenete s liječenjem i kasnije. Najvažnije je ne odustati te biti tvrdoglaviji i uporniji od samih gljivičnih promjena.

 

Imate li vi iskustva s gljivičnim promjenama na noktima?

 

Tagovi: