Kako tinejdžerima odrediti primjereno vrijeme za dolazak kući iz izlaska?

Svi smo mi proživjeli iskradanje iz kuće u onim satima kada smo trebali spavati i isto smo tako proživjeli izgovaranje onih rečenica kako ćemo jednog dana biti liberalniji roditelji koji će svojoj djeci dopuštati više nego što su naši roditelji dopuštali nama. U međuvremenu, oni koji su i sami uspjeli postati roditelji, shvatili su da uvijek postoji i više nego dovoljno razloga zbog čega i sami brinu i odjednom sami sebe podsjećaju na sve one stvari koje su i sami mrzili kod svojih roditelja.

 

Kakvi god bili naši stavovi o životu i roditeljstvu, činjenica je da se naše perspektive značajno mijenjaju jednom kada i sami postanemo roditelji, a jedna od najproblematičnijih etapa roditeljstva, posvjedočit će to svi koji su kroz to prošli, jest ona u kojoj se svakodnevno nosimo s tinejdžerima i prvim izlascima.

 

​​​​Adolescenti su programirani da mrze sva ograničenja i zabrane jer su uvjereni da se radi o kontroli ili nedostatku povjerenja u njih, no u pitanju je zapravo samo briga za sigurnost i dobrobit naše djece pa je najvažnije tako ih i predstaviti. Da, uvijek ćemo čuti da je naš tinejdžer jedino dijete koje mora biti doma u 11 (što, usput rečeno, vjerojatno nije istina), no važno je objasniti mu zašto je tome tako. "Volim te i stalo mi je do tebe, samo želim da budeš siguran..." njima vjerojatno u tim trenucima neće značiti puno, ali su to svejedno najbolje riječi koje možemo izgovoriti.

 

Kako natjerati tinejdžere da se pridržavaju zadanih pravila i ograničenja i kako uopće odrediti do kada je u redu da traju njihovi izlasci, pitanja su na koja nije nimalo lako dati odgovor, no upravo zbog toga o njima treba razgovarati. Tinejdžerima je posebno važno naglasiti zašto su određena ograničenja važna - ipak je kvalitetan san važan za redovno i uspješno ispunjavanje svih obaveza koje se od njih očekuju, a prije nego što donesemo konačno odluku oko toga koliko bi njihovi izlasci trebali trajati, najbolje je testirati i vidjeti kako se naše dijete nosi s odgovornošću. Ostavljamo li mu ograničenjima dovoljno vremena da stigne kući? Čeka li on gdje je i obećao kada ga trebamo pokupiti? Zove li nas ako se nešto nepredviđeno dogodi?

"U koliko moram biti kod kuće?"

"Koliko dugo mogu ostati vani?" jedno je od najvažnijih pitanja u životu svakog tinejdžera. Neki roditelji više vole ustaljena ograničenja, dok drugi radije mijenjaju odluku o dužini izlaska ovisno o okolnostima. Fleksibilnost je nešto što i sami preferiramo jer ona potiče tinejdžere da pokažu odgovornost u zamjenu za proširene privilegije. To ne znači da je dogovoreno dopušteno vrijeme dozvoljeno prekoračiti - 11 sati znači 11 sati, a ne 11:30, ali se fleksibilnim ograničenjima unaprijed daje mogućnost da se uobičajeno ograničenje produži na neku posebnu noć jer naše dijete dokazano rutinski stiže kući na vrijeme. Fleksibilna vremena, osobito u posljednjoj godini srednje škole, omogućuju tinejdžerima da se pripreme za život na fakultetu gdje će morati sami odlučivati kada će krenuti kući i pomažu da naš tinejdžer sam donosi pametne odluke umjesto da ovisi o tome da mu netko drugi govori što da radi.

 

Svakako je dobra ideja pitati svoje tinejdžere što oni misle da bi trebalo biti razumno vremensko ograničenje za njihove izlaske. Važno je zapamtiti da je svrha ograničenja održavanje našeg djeteta zdravim, produktivnim i sigurnim, a kako je u pitanju njihov život, važno je da i oni sami sudjeluju u raspravi. Dobra je ideja i razgovor s ostalim roditeljima kako bismo znali u kakvoj su situaciji po pitanju izlazaka prijatelji našeg djeteta.

 

 

Ako vam dijete redovito ponašanjem pokazuje da mu možete vjerovati, nema potrebe da nepotrebno trenirate strogoću. Uvedite pravilo da vam mora doći reći laku noć kad se vrati doma, čak i ako to znači da će vas probuditi. Umirit će vas da je na sigurnom kod kuće i da je očigledno izbjegavao piće i/ili droge pa mu slobodno s vremena na vrijeme dopustite duži izlazak. Koje god vrijeme odabrali, imajte na umu da ograničenja najbolje funkcioniraju kada su očekivanja i posljedice jasno navedeni unaprijed. Morate znati gdje je. Prekasno je svako vrijeme koje ometa školski rad. Domaća zadaća mora biti dovršena, a izlasci moraju ostavljati dovoljno vremena za kvalitetan san. Očekujete poziv ako vaše dijete kasni zbog prometa. Očekujete da vam se dijete javi kad dođe doma.

Ako vaš tinejdžer propusti doći u dogovoreno vrijeme, recite mu da ste bili zabrinuti, ali da vam je laknulo da je sigurno stigao doma i da ćete razgovarati s njim ujutro. Kasnonoćne žestoke rasprave rijetko su produktivne. Jasno mu dajte do znanja da se slobode stječu pokazanom odgovornošću i da se privilegije gube kada ponašanje pokazuje nesposobnost upravljanja slobodom. I ne zaboravite, konstruktivan razgovor pun poštivanja i razumijevanja najbolja je opcija, dok deranje apsolutno ni na koji način ne pomaže. I da, što god vaše dijete naumilo, napravit će to koliko god dugo bilo vani pa čak i u one "pristojne sate". Jer gdje ima volje, ima i načina…

Foto: Unsplash