Što najčešće poklanjate drugoj djeci za rođendan?

Iako svoj rođendan uopće ne volim obilježavati, uživam u proslavama rođendana svoje djece. Mislim da gotovo sve majke posljednjih godina s jednakim entuzijazmom i žarom pristupaju proslavama rođendana, od velikog prvog pa do tinejdžerskih godina dok to našoj djeci ne postane dosadno.

Vrtićki rođendani trenutno zauzimaju posebno mjesto u našim životima. Obilježavamo ih u vrtiću (i ti se dani s nestrpljenjem iščekuju i dugo pamte), ali i s vršnjacima, rodbinom te prijateljima izvan vrtića. Poseban je gušt roditelju gledati neopisivu radost i sreću djeteta dok uživa biti u centru pažnju i veseli se sa svojim prijateljima.

Dok moja djeca na rođendanima poklanjaju simbolične poklone, u drugim mjestima djeca se daruju novcem

Nedavno sam s prijateljicama pričala o rođendanima, organizaciji, dekoracijama i poklonima. Moram priznati da sam se neugodno iznenadila kada sam čula da je u njihovom mjestu običaj darivati djecu (ovdje pričamo o djeci u dobi 4, 5, 6 godina) "kuvertom", odnosno novcem jer kod njih među majkama vrijedi nekakav prešutni dogovor da se poklanja 10 do 15 eura po djetetu. Iako mnogi neće vidjeti ništa neobično u tome jer novac se daje i za veće proslave (krštenja, pričesti, krizme), kao majka smatram da bi djeca trebala na vršnjačke rođendane odlaziti s poklonom (i to skromnim i simboličnim), a nikako s novčanicama.

Znaju li djeca vrtićke dobi uopće što je novac?

Čak je i moja prijateljica pričala kako su njene djevojčice bile zbunjene nakon što su dobile novac te da nisu bile oduševljene što u vrećicama nisu pronašle poklone. Kada sam ju pitala zašto ne kupi poklon u protuvrijednosti, navela mi je nekoliko razloga. Iako ju razumijem, ja i dalje "tjeram svoje". Naime, ako ona dođe s poklonom, a sve druge mame pošalju kuvertu, osjećat će se loše. S druge strane, u mjestu u kojem živi nema nekog izbora u trgovinama za djecu pa često ne zna što bi kupila. Da me se ne shvati pogrešno, ne osuđujem ju, vjerojatno bih i ja postupila isto, ali jednostavno sam ogorčena na razmišljanje tih roditelja. Tek tada shvatim koliko sam sretna što i dalje živim u sredini u kojoj moja djeca za rođendane dobiju poklone i što sam okružena mamama za koje mi se čini da im nije problem pronaći adekvatan poklončić.

Svoju djecu uključujem u biranje poklona za prijatelje

Kod biranja poklona za slavljenika obično pratim temu rođendana slavljenika ili slavljenice pa pokušam pronaći neku sitnicu u skladu s temom. Pitam djecu što taj prijatelj voli i čime se igraju, a otvoreno pitam i mamu ima li kakvih želja. Tako su sve prijateljice mojoj curici za posljednji rođendan donijele nešto s jednorogom, što ju je posebno obradovalo jer je bila u toj fazi i stalno je spominjala jednoroga kojeg je dobila od Ines, a kojeg od Marka.

Iako je od rođendana prošlo dosta, na ovaj način stvorila se uspomena za cijelo djetinjstvo. I nije uopće bitno vrijedi li jednorog 5 ili 10 eura, nju će uvijek podsjećati na prvu prijateljicu Ines. Osim toga, moja djeca potrude se nacrtati čestitku za slavljenika pa ubacimo i neki slatkiš. Često preferiram i slikovnice kao poklon jer je to nešto neutralno, korisno i lijepo, a izbor je zaista ogroman. Stariju djevojčicu obično vodim sa sobom pa zajedno biramo poklon za prijatelja, a ona se onda osjeća važno i odgovorno. Poklanjali smo sve i svašta, od autića do barbika, a nedavno sam dobila od prijateljice i super ideju – izradila je fotografiju omiljenog crtanog lika u boji, spakirala u lijep okvir i napravila fenomenalan poster za sobu! Unikatno i drugačije. Novčanica od 10 eura djeci ne predstavlja ništa i ne bi trebali u toj dobi ni znati koja joj je vrijednost niti bi se djeca trebala drugačije međusobno gledati jer je netko dobio "dva papirića", a netko "jedan novac". 

Dok su ovako mali, trebamo ih učiti da se vesele i Kinder jajetu, i autiću, i plišancu. Ako ih već u ovoj dobi to ne veseli, kakve će želje biti s godinama? Također, kako odrastaju, učit ću ih da rođendane slave s osobama koje vole i s kojima žele biti taj dan. Ni sama nisam u svojim teen godinama bila jedna od onih "donesite si što ćete piti i dođite". Ako sam odlučila raditi proslavu, pomno sam birala gdje, s kime i kako slavim, htjela sam da te proslave ostanu meni i mojim uzvanicima u dugom sjećanju, a ne da budu još jedan od odrađenih rođendana.

Radost i ljepota poklanjanja vrijednosti su koje mi kao roditelji moramo usaditi svojoj djeci i naučiti ih što taj poklon predstavlja, ali isto tako da bit proslave ovih lijepih i važnih dana nije u poklonu, već da je on nešto usputno što će ostati kao opipljiva uspomena. I možete me zvati neprilagođenom i staromodnom, ali ne želim ni sebi ni svojoj djeci uskratiti veselje poklanjanja i ipak mislim da neki običaji ne bi trebali nestati pod pritiskom konzumerizma u moderno doba.

Foto: Pexels.com

Pripremila: