Kako odgovoriti na nepoželjne komentare na račun djetetova izgleda?

Imam ih dvoje. Curicu koja je po svim parametrima i pedijatrijskim pravilima nešto sitnija i bebu dječaka koji je po istim tim parametrima iznad prosjeka svojom građom, odnosno visinom i težinom. Ono što ja imam i vidim dvoje su prekrasne, zdrave djece koja prolaze sve moguće faze s hranjenjem (nicanje zubi, isprobavanje novih okusa, povećan apetit, štrajk hranom...) , no oboje lijepo napreduju u svome razvoju, iako je nekad zaista teško postići onaj savršeni balans od tri do pet potpuno zdravih obroka i međuobroka. Ipak, kao i svaki roditelj, susrela sam se s brojim komentarima na račun njihova izgleda, srećom, većinom pozitivnih. Ne znam je do mene i do mog stava, ali ja zaista ne dam na njih (ni na sebe), ali nisam imala previše neugodnosti. Nažalost, susrela sam se s brojim drugačijim primjerima i tu sam da s vama podijelim svoja iskustva i zaključke.

Prije svega, ljudi obožavaju komentirati. Još više vole komentirati nečiji izgled. A još više njih voli davati „savjete“ na račun djece jer svi misle da znaju više od tebe i da „oni svoje nisu tako“ (pa je time ispalo i bolje). No, ujedno ljudi nisu svjesni koliko štete prouzroče naizgled bezazleni komentari. Ne smijemo zaboraviti da smo mi roditelji pogotovo osjetljivi na svoju djecu. Uvijek će se naći netko tko će vam tek tako, usput, dobaciti komentar i, naravno, pokvariti vam dan.

Osmijehom protiv provokacija

Mene su neki dan dvije gospođe zaustavile da mi kažu da imam prekrasne blizance. Nakon što sam im objasnila da nisu blizanci, nego je riječ o djeci male dobne razlike, obje su samopouzdano rekle da se ipak vidi da je brat stariji. Očekivala sam, nasmijala se i rekla: „Nije, on je nešto kurpulentnije građe.“. Njima je bilo neugodno, meni je bilo smiješno. Jedna se upetljala  u objašnjavanje kako je curica baš elegantno vitka (dobro znam da je mislila da je pothranjena), druga se bacila u objašnjavanje zašto je ipak dobro da je braco veći. Na oba sam se komentara nasmijala i rekla da će „svaka djevojčica biti sretna ako ima starijeg brata da ju čuva“.  Nije im to bilo najjasnije jer sam im rekla da je on mlađe dijete, ali ja sam znala što sam mislila, a uvjerena sam i da su njih dvije pomislile da bi im bilo bolje da su šutile.

Zapravo, ni najmanje mi to ne smeta. I sama ih non-stop uspoređujem (znam, pogrešno!) i komentiram kako njen konfekcijski broj traje gotovo dvije sezone, dok njemu ne mogu unaprijed kupiti ni majicu za naredni mjesec.

Djecu je potrebno maksimalno zaštititi od komentara na račun izgleda

U situacijama kada netko dobaci komentar za vaše dijete koji sigurno tada niste željeli čuti, teško je pronaći pravi odgovor. Točnije, umijeće je u kratkom vremenu odgovoriti na način da djelujete kao da vas nisu dotaknuli i da drugu stranu natjerate na razmišljanje. Ja sam se u tome izbrusila u pubertetu, vježbanjem odgovora na račun svog izgleda koji su me mogli otjerati u nezadovoljstvo i komplekse. Srećom, imala sam dobru mamu koja mi je znala objasniti kako se s time nositi.

Zapravo ljudi nisu svjesni koliko je loše i pogrešno komentirati nečiji izgled, osobito kada je riječ o djeci. Baš djecu trebamo lišiti ikakvih komentara na račun izgleda. Djeca bi trebala kročiti kroz život i provesti svoje djetinjstvo potpuno neopterećeni svojim izgledom i izgledom vršnjaka, odjećom koju nose oni i drugi. Ponekad odrasli nisu svjesni koliko je rašireno zlostavljanje i međusobno maltretiranje djece, čak i u najranijoj dobi. Ako komentiramo tuđu djecu, kakvu poruku šaljemo time? Zašto uopće u prvi plan stavljati nečiji izgled, osobito kad je riječ o najmlađima?

Ono što sami ne želimo čuti, ne trebamo ni govoriti drugome

Još više bole komentari na račun djetetova razvoja, od onih tipa „Još ne priča? Moj je sa 18 mjeseci citirao Bibliju!“ do onih „Da si ga dojila, bio bi drugačiji.“. Osjećala sam se dobro u svojoj koži znajući da baš nikad nisam takav komentar uputila drugoj mami/roditelju. Jednostavno, vodim se onom da čak i kad mi jezik poželi biti brži, zaustavim se na vrijeme i zapitam se kako bih ja reagirala da to meni netko kaže. I kada imam dobronamjeran savjet, obično dugo razmišljam kako ga i na koji način predočiti drugoj osobi, a da se ne uvrijedi i da shvati dobru namjeru.

Kada je netko zlonamjeran, u redu je vratiti istom mjerom

Sve i kada netko komentira izgled vašeg djeteta, ne znači nužno da je bilo u zloj namjeri. Dobre i iskrene ljude i takve namjere vrlo je lako razabrati od onih drugih. Možda nemam pametan savjet što reći u kojoj situaciji, ali vratite istom mjerom ili zauzmite onaj poželjni stav „hladovine“. Ako imate volje za objašnjavanjem, nije zgorega osobi dati do znanja da djeca ne trebaju trpjeti ikakve komentare i da ih je u društvu u kojem se sudi njihov izgled još teže odgajati. Nažalost, kroz život će vrlo brzo naučiti kakva se slika plasira kroz medije i sigurno će se susretati sa svakojakim ružnim komentarima.

Zato je naša uloga da ih odgajamo kao ljude koji će znati odgovoriti na takve komentare i ne dopustiti da mišljenje drugih formira njihovo vlastito mišljenje o sebi. A onda kada je potrebno, da mudro, samopouzdano i razborito znaju uzvratiti istom mjerom.

 

 Foto: Canva

Pripremila: