Kako prepoznati depresiju?

Depresija i anksioznost nazivaju se bolestima 21. stoljeća. Smatra se da od depresije pati više od 264 milijuna ljudi, odnosno da 15 do 20 % odraslih osoba ima značajne depresivne simptome. Depresija se smatra vodećim uzrokom invaliditeta ljudi na svjetskoj razini i predviđa se da će do 2030. postati vodeća svjetska bolest. Predstavlja vrlo ozbiljan zdravstveni problem i teret, kako oboljelima i njihovim obiteljima, tako i cijelom zdravstvenom sustavu.

Sa stanjem depresije povezan je i rizik od samoubojstva, koji je drugi vodeći uzrok smrtnosti mladih od 15 do 29 godina. Svakih 40 sekundi neka osoba u svijetu počini samoubojstvo. Od depresije mogu oboljeti djeca i mladi, što može imati dugoročne negativne posljedice ako se osobi ne pruži pravovremena i odgovarajuća pomoć. Prosječna su dob javljanja prve depresivne epizode kasne dvadesete. Pogoršanju ovih zabrinjavajućih podataka sigurno doprinose specifičnosti vremena u kojem živimo, pri čemu su negativne posljedice pandemije na mentalno zdravlje već vidljive. Zbog toga je nužno razgovarati o temi mentalnog zdravlja te raditi na povećanju svjesnosti o važnosti brige za vlastito i tuđe mentalno zdravlje.  

Depresija se ubraja u poremećaje raspoloženja, a karakteriziraju ju osjećaji potištenosti i tuge, beznadnosti, manje vrijednosti te gubitak interesa i energije u aktivnostima u kojima inače uživamo. Možda ste sada pomislili da su to stanja s kojima se svatko od nas ponekad suočava što je sasvim točno, uz uvjet da se događa samo povremeno, ne traje dugo, ne uzrokuje nam tešku osobnu patnju i ne ometa nas značajno u svakodnevnom funkcioniranju. Također, opisani simptomi mogu se smatrati uobičajenima u određenim životnim okolnostima i kontekstima, primjerice, ako je osoba doživjela gubitak ili izrazito težak stresni događaj.


Vratio si se, živote?! Život poslije korone


Kako prepoznati depresiju?

Da bi se neko stanje moglo nazvati depresijom, pojedinac mora osjećati barem pet od idućih simptoma: 

  • depresivno raspoloženje koje se javlja gotovo svaki dan i traje većinu dana, 
  • značajno smanjen interes ili uživanje u svim ili gotovo svim aktivnostima veći dio dana, gotovo svaki dan, 
  • značajne promjene u apetitu ili težini (dobivanje ili gubitak), 
  • poteškoće spavanja (nesanica ili previše sna), 
  • usporenost pokreta ili motorički nemir, 
  • česti umor ili gubitak energije, 
  • oslabljena ili usporena sposobnost razmišljanja, odlučivanja i koncentracije, 
  • osjećaj bezvrijednosti ili pretjerane krivnje te 
  • ponavljajuće misli o smrti, suicidalni planovi i pokušaji. 


Simptomi moraju trajati najmanje dva tjedna i barem jedan od njih mora biti depresivno raspoloženje ili gubitak interesa, tj. uživanja u aktivnostima. Također, opisana stanja ne ubrajaju se u simptome depresije ako su potaknuta uzimanjem određenih vrsta lijekova ili psihoaktivnih tvari.

Pojavi i razvoju depresije uvijek doprinosi splet bioloških, psiholoških, obiteljskih i društvenih čimbenika. Među važne biološke čimbenike i rizične faktore ubrajaju se genetika, poremećaj u biološkom ritmu, kronične ili iznenadne tjelesne bolesti i oštećenja te promjene u razinama određenih neurotransmitora i hormona, što uključuje i ženske spolne hormone. Promjene u razinama estrogena i progesterona koje se događaju tijekom života, najviše za vrijeme predmenstrualnog sindroma, postporođajnog perioda i prelaska u menopauzu, povećavaju osjetljivost i rizik za razvoj simptoma depresije. 

Veća nestabilnost i izraženije promjene u razinama spolnih hormona predstavljaju jedan od razloga veće sklonosti za razvoj i veće učestalosti depresije kod žena u odnosu na muškarce

Procijenjeni je rizik velike depresivne epizode tijekom života žene između 10 i 25 %, a kod muškaraca 5 do 12 %.


Što je svojstveno depresivnim osobama?

Osobe koje pate od depresije suočavaju se s nizom poteškoća u svojim mislima, osjećajima, ponašanjima i tjelesnim funkcijama. Određene karakteristike pojedinaca i okoline u kojoj odrastaju i u kojoj se trenutno nalaze mogu doprinijeti početnom razvoju simptoma depresije, no i njezinom održavanju, što može dovesti do kruga depresije iz kojeg je teško izaći. Depresivan način razmišljanja i drugi depresivni simptomi onemogućavaju osobu u aktivaciji, traženju pomoći te korištenju prilika za doživljavanje pozitivnih životnih događaja i ugodnih emocija.




Psihološke su karakteristikekoje možemo povezati s time, primjerice, dugotrajno narušena slika o sebi i nisko samopoštovanje, pesimističan način razmišljanja i interpretiranja događaja, stalno očekivanje negativnih događaja, osjećaj gubitka kontrole i neuspjeha u postizanju ciljeva, pretjerana osjetljivost i ranjivost, jaki osjećaj krivnje, neadaptivni perfekcionizam, stalno pripisivanje negativnih stvari koje nam se događaju našim unutarnjim, teško promjenjivim karakteristikama, a pozitivnih vanjskim i nestabilnim karakteristikama, nedovoljno razvijene socijalne vještine i nesnalaženje u području rješavanja životnih izazova ili nošenja s problemima. Karakteristika načina razmišljanja osoba koje se suočavaju s depresijom može se opisati kao depresivna kognitivna trijada, što podrazumijeva negativno viđenje sebe, svijeta (okoline i događaja) i budućnosti. 

Stil razmišljanja depresivnih osoba često se naziva ruminacijom, što se odnosi na stalno propitkivanje, analiziranje te zadržavanje i pretjerano pridavanje pažnje negativnim mislima koje svima povremeno prolaze kroz glavu. 

Rani odnosi i iskustva, ali i kasniji značajni događajiutječu na razvoj i održavanje našeg doživljaja sebe i okoline. Uz opisane biološke i psihološke čimbenike, razvoju depresije stoga može doprinijeti okolina u kojoj su prisutni poremećeni ili nedostatni socijalni odnosi,  nedostatak podrške i potpore drugih, rani gubici roditelja, zanemarivanje ili nasilje u obitelji, depresivnost i neodgovarajući odgojni postupci roditelja, nepodržavajući i neprijateljski nastrojeni partneri, kronične teškoće u partnerskim i obiteljskim odnosima te konstantni problemi na poslu ili  materijalni nedostaci. Prema nekim teorijama nepovoljan omjer pozitivnih događaja, životnih iskustava i pozitivno vrednovanih (nagrađenih, pohvaljenih) ponašanja te kažnjavajućih i neugodnih iskustavamože predstavljati rizičan čimbenik za nastanak depresije. Utjecaj opisanih karakteristika okoline će, naravno, ovisiti o našim psihološkim karakteristikama i potrebama. Ako nam u okolini dugotrajno nedostaje nešto što smatramo iznimno važnim za našu dobrobit, poput socijalnih odnosa ili mogućnosti ostvarivanja postignuća i ciljeva, možemo biti u riziku za razvoj depresivnih simptoma.

U liječenju umjerenih i teških depresija često se, uz psihoterapijske tehnike, primjenjuju i antidepresivi. U tretmanu je potrebno raditi na svim područjima – ponašanju i odnosima, mislima, osjećajima i tjelesnim funkcijama. Često se najprije osobe potiče i ohrabruje u postupnoj aktivaciji ponašanja i ponovnom ili novom uvođenju ugodnih aktivnosti. Uključivanje u aktivnosti može se pozitivno odraziti na raspoloženje te na motiviranost i spremnost na iduće korake u terapiji. Za ublažavanje depresivnog i ruminirajućeg stila razmišljanja korisne mogu biti tehnike iz područja usredotočene svjesnosti (Mindfulness). Educiranje o bolesti iz pouzdanih izvora može doprinijeti boljem razumijevanju i normalizaciji stanja. 

Pozitivno je što se puno toga može učiniti kako bi se simptomi depresije umanjili, no preporuka je svakako potražiti stručnu pomoć i to na vrijeme, odnosno što prije.



 

Iz svega navedenog u ovom članku mogli ste zaključiti da je depresija s jedne strane teško i složeno stanje, a s druge strane sve češći psihički problemmodernih ljudi. Može biti ponavljajućaili čak kronična bolest i može biti praćena drugim psihičkim problemima, poput anksioznosti ili poremećaja ličnosti. Osobnu patnju pogoršava stav društva koji je i dalje pun neznanja, stigmi, osuda i predrasuda, što za posljedicu može imati nepravovremeno prepoznavanje simptoma i oklijevanje u traženju pomoći. Imajte na umu da depresija nije osobni odabir i da se može dogoditi svakome – vama, vašoj djeci, partnerima, roditeljima, prijateljima, kolegama, susjedima ili poznanicima. S obzirom na to, zajedno bismo se trebali truditi izgraditi potpunija, pozitivnija i otvorenija znanja i stavove o toj bolesti te se aktivirati u traženju pomoći za sebe i pružanju pomoći ili poticanju na traženje profesionalne pomoći onima kojima je to potrebno.


Kako vremenske (ne)prilike utječu na naše psihičko stanje i zdravlje?


Autorica: Mirna Keresteš, magistra psihologije

 

Pripremila:
Ženski RecenziRAJ
Tagovi:

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.