Kako nastaje alergijski rinitis te kako ga tretirati i umanjiti tegobe?

 

Alergijski rinitis upala je nosne sluznice zbog imunološkog odgovora na alergene. Može biti sezonski ili cjelogodišnji, a uzrokuju ga unutarnji (dlaka ljubimaca, grinje, plijesni) ili vanjski alergeni (pelud trava, stabala i korova). Zahvaća oko 20 % odrasle populacije, a rizični su čimbenici za razvoj alergijskog rinitisa genetska predispozicija, okolina (prisutnost alergena) i sam stil života. Vrlo često javlja se s astmom, a zasad nije objašnjeno je li to dio istog imunološkog procesa ili je rinitis okidač za astmu. Od simptoma su prisutni začepljen nos, curenje vodenog sekreta iz nosa, otežano disanje, svrbež nosa, kihanje, crvenilo, svrbež i peckanje očiju. Komplikacije uključuju sinusitis, frontalne glavobolje i kašalj. Svi ovi simptomi zajedno smanjuju koncentraciju, izazivaju umor i poremećaje spavanja. Dijagnoza se najčešće postavlja na temelju anamneze te se kreće s empirijskim liječenjem. U slučaju da liječenje ne pokazuje rezultate, rade se pretrage krvi te kožni testovi na alergene. Osim toga, u slučaju da je alergijski rinitis združen s astmom, vrlo je važno prepoznati simptome astme (piskanje, kratak dah, kašalj) kako bi se odredila terapija za astmu.


Nefarmakološke mjere

U slučaju alergijskog rinitisa preventivne mjere mogu imati veliki značaj na težinu simptoma. Ovisno o uzroku rinitisa potrebno je izbjegavati boravak na otvorenom za vrijeme najviše koncentracije peludi (pratiti peludni kalendar), a preporučuje se i prestanak pušenja, redovito prozračivanje prostorija navečer  te pranje posteljine na temperaturi od minimalno 60 °C. Osim toga, kako bi se spriječio kontakt alergena i sluznice, savjetujemo često pranje kose, redovito mijenjanje odjeće i tuširanje nakon dolaska izvana te ispiranje nosa fiziološkom otopinom ili morskom vodom s dodatkom ektoina koji na površini  sluznice ili oka stvara film i tako blokira podražaj alergena.






Biljni pripravci

Opnasti kozlinac (Astragalus membranaceous)

Ova biljka potječe iz Azije, a ekstrakt korijena kozlinca klinički dokazano smanjuje simptome alergijskog rinitisa, posebice kod ljudi alergičnih na ambroziju. Na tržištu se nalazi u obliku kapsula za odrasle i djecu stariju od 12 godina (Lectranal), a preporučena je dnevna doza između 640 i 1280 mg ekstrakta korijena. Mjesec dana prije očekivane sezone alergija potrebno je uzimati niže doze te nastaviti u punoj dozi tijekom cijele sezone.

Osim kod alergijskog rinitisa, kozlinac je dokazano učinkovita preventivna mjera protiv prehlade zbog antibakterijskog, antivirusnog i protuupalnog djelovanja, a smanjuje i trajanje te jačinu simptoma kod akutne prehlade. Za tu se namjenu najčešće kombinira s čempresom koji ima dokazno antivirusno djelovanje (Phytostandard astragalus čempres).

Crni kim (Nigella sativa)

Crni kim dobro je poznata i dugo korištena biljka koja se najviše uzgaja na tlu Egipta, Sirije, Iraka i Indije. U ljekovite svrhe primjenjujemo ulje koje, osim antihistaminskog, ima i protuupalno, imunomodulatorno i antioksidativno djelovanje. Konzumaciju čistog ulja i kapsuliranog oblika trebalo bi započeti najmanje dva mjeseca prije sezone alergena te nastaviti do jeseni. Mogu ga uzimati odrasli i djeca starija od tri godine, a efektivne doze su 40 do 80 mg/kg dnevno.


12 najčešćih mitova u medicini u koje vjerujemo


Vitamini

Vitamin C

Vitamin C smanjuje otpuštanje histamina, upalnog faktora koji dovodi do simptoma alergijskog rinitisa te potiče njegovu razgradnju. Najčešće se kombinira s kalcijem koji pokazuje slično djelovanje u obliku šumećih tableta s dozom vitamina C od 300 do 1000 mg.

Vitamin D

Istraživanja pokazuju da su simptomi alergijskih bolesti češći kod osoba s nižim serumskim koncentracijama vitamina D, a dokazano je i smanjenje simptoma alergijskih reakcija kod primjene suplemenata s vitaminom D. Doze ovise o statusu vitamina D u organizmu, a u slučaju da nema hipovitaminoze D vitamina, uzima se 1000-3000 IU dnevno.




Lijekovi

Prva su linija lijekova za liječenje alergijskog rinitisa intranazalni kortikosteroidi. To su protuupalni lijekovi koji djeluju na ranu i kasnu fazu alergijske reakcije, a primijenjeni lokalno ne izazivaju sistemske nuspojave pogotovo ako se koriste ograničeno vrijeme u terapijskoj dozi. Najčešće su nuspojave neugodan okus i miris, glavobolja te suhoća i iritacija nosa i grla.

Također, vrlo se često prepisuju lijekovi antihistaminici koji blokiranjem receptora za histamin smanjuju simptome rinitisa. Dolaze u obliku tableta, sprejeva za nos te kapi za oči, a dostupni su i u bezreceptnom režimu. Najnovija, treća generacija antihistaminika (desloratadin, levocetirizin i feksofenadin) ima najmanje sedirajućih nuspojava.

Otečenost ili kongestija nosne sluznice jedan je od glavnih simptoma alergijskog rinitisa koji uvelike otežava disanje. Zbog toga jako puno ljudi poseže za intranazalnim dekongestivima u obliku kapi ili sprejeva koji su dostupni bez recepta. Oni djeluju vazokonstriktivno, tj. stišću krvne žile u nosnoj sluznici te na taj način smanjuju otečenost. Vrlo su učinkoviti i brzo djeluju, no njihovo je vrijeme primjene ograničeno na pet dana uzastopce jer dulja primjena može uzrokovati suhoću i povratnu kongestiju. Na taj način izazivaju navikavanje pa osoba ne može disati bez primjene ovih lijekova. Iz tog razloga prednost dajemo otopinama morske vode koje su bogate brojnim mineralima, a smanjuju iritaciju i suhoću sluznice te sprječavaju kontakt s alergenom. Dolaze u obliku izotoničnih i hipertoničnih sprejeva, kapi i masti. Hipertonične otopine sadrže veću koncentraciju soli pa odčepljuju nos. Osim soli, mogu sadržavati i dekspantenol koji obnavlja sluznicu, hijaluronsku kiselinu koja ju vlaži, mangan koji povećava otpornost sluznice na alergene te već spomenuti ektoin koji blokira kontakt s alergenom.




Ako je prisutno crvenilo, svrbež te otečenost očiju, tegobe se ublažavaju antihistaminicima u obliku kapi za oči ili umjetnim suzama koji ispiru alergene, a mogu imati dodatke kamilice, nevena i vidca koji umiruju oko, a također su dostupne i verzije s dekspantenolom i ektoinom.

 

Alergenska imunoterapija (hiposenzibilizacija)

Ova metoda temelji se na postupku davanja malih doza tvari na koje je osoba preosjetljiva čime se razvija tolerancija organizma na alergen. Uzorci alergena mogu se primjenjivati supkutano, sublingvalno ili oralno i to sezonski (pelud) ili tijekom cijele godine (prašina, grinje). Terapija traje između tri i pet godina, a učinak na smanjenje težine i učestalosti simptoma može trajati i deset godina. Ova je metoda zahtjevnija od drugih oblika liječenja, ali znatno poboljšava stanje čime se uvelike reducira potreba za lijekovima.

 

 Kako ojačati imunitet djeteta i preživjeti sezonu virusa?


Autorica: Emanuela Jug, mag. pharm.

Foto: Canva/Unsplash

 

 

 

 

Pripremila:
Ženski RecenziRAJ
Tagovi:

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.