Seks je više od grijeha, trudnoće i spolnih bolesti

“Mislim, djeco, da me ne shvatite krivo, seks je zapravo jako lijepa stvar…” rečenica je koju je jednom prilikom izrekla moja profesorica u osnovnoj školi. Rečenica je to kojoj se posebno vraćam ovih dana kada su naslovnice medija pune primjera iz udžbenika prirode o muškom i ženskom spolnom sustavu. Koja je bila poanta gore navedene rečenice? Naravno da nije bila reći nam svima da se što prije upustimo u seksualne odnose… Ta je rečenica bila izrečena nakon što smo veoma detaljno prošli sve moguće uzročnike spolnih bolesti koji se uče u osnovnoj školi (jer oni jesu dio seksualnog života, a klitoris to očito nije) te objasnili kako dolazi do trudnoće.

Kada ćemo i kako djeci objasniti da to nije nešto čega se treba sramiti?

Njezina poanta bila je pokušati nama, od kojih većina i nije imala nikakvu realnu predodžbu seksa, reći da je seks dio ljudskog života. Preduvjet za nastanak istog zapravo. I nužna stavka za njegovo održavanje. Tijekom obrazovanja o seksu se govori ili u sklopu vjeronauka ili u sklopu prirode / biologije kada ga se povezuje isključivo sa spolnim bolestima i trudnoćom. Da, i jedno i drugo moguća je posljedica seksa, ali seks je zapravo jako lijepa stvar… Pitanje je samo kada ćemo to na taj način predstaviti djeci. Kada ćemo im objasniti da seks nije samo biologija, isto kao što nije ni čista penetracija niti mu je jedina svrha stapanje muške i ženske spolne stanice? I hoćemo li uopće. Hoćemo li im reći da on podrazumijeva i određeni užitak? Da je dio partnerskog odnosa među ljudima. Da nije riječ ni o čemu čega se treba sramiti... Jer do sada to očito baš i nismo učinili.

Čitajući komentare po društvenim mrežama posljednjih dana, mnoge žene odrastale su s uvjerenjem da s njima nešto nije uredu. Muški orgazam svima je „samobjašnjiv“ budući da se ejakulacija predstavlja kao preduvjet za trudnoću (iako znamo da nije jer određeni broj spermija dolazi u ženski spolni sustav i prije same ejakulacije tijekom orgazma). A ženski orgazam? Taj mistični trenutak… Osim činjenice da zakidamo djecu za edukaciju o tome što je i gdje je klitoris, narušavamo im sliku seksualnosti. Ako govorimo o muškoj ejakulaciji koja je praćena orgazmom, zbog čega ćemo preskočiti ženski orgazam? On nije bitan? One koje ga doživljavaju nisu bitne? Toliko djevojaka smatra da je sasvim u redu ne doživjeti orgazam, ali i da nije u redu priznati to partneru jer će on misliti da s njima nešto nije uredu?! Zašto? Zato što ih tako učimo od malena. Jer klitoris ne postoji. A jednom kad počne postojati (u udžbenicima), onda postoji samo glans klitorisa.

Kao posljedica neznanja javljaju se brojna pitanja koja nadilaze okvire seksualnosti

Moji su roditelji bili otvoreni po pitanju seksa tijekom mog odrastanja. Sjećam se da sam često postavljala pitanja kada bih na TV-u čula riječ koja mi je nepoznata, a tiče se seksa (npr. „svršiti“) ili kada mi neka scena u filmu nije bila jasna zbog toga što je sadržavala seksualnu konotaciju. To su uvijek bila objašnjenja primjerena dobi, ali nikada u njima nije bilo iskrivljavanja onoga što se događa ili portretiranja toga kao nečeg prljavog, lošeg, nemoralnog… Mnoge moje prijateljice nisu imale otvorenu komunikaciju o seksu s roditeljima. Mnoge od njih nemaju ni dan danas s partnerima. Jer im je, namjerno ili ne, tijekom odrastanja nametnuto da je seks nešto nepoželjno, nemoralno, prljavo i sveukupno nešto čega se treba sramiti ako ga imaš. I da je jedino što možeš dobiti od njega, trudnoća ili spolna bolest. Jer to su jedine teme u kojima se spominje seks tijekom školovanja.

Da se razumijemo, ne kažem da tijekom školovanja trebamo detaljno diskutirati o prednostima raznih poza, ali spominjanje seksa u kontekstu širem od „penetracija penisa u vaginu“ ne bi bilo naodmet. Možda se onda žene ne bi sramile reći da nisu svršile. Možda bi znale reći što im treba da svrše. Možda ne bi lagale svojim partnerima da su svršile i kad nisu „kako bi bile dobre“. Možda bi znale da je s njima apsolutno sve u redu. Možda bi im bilo lakše da znaju da većina žena ne može doživjeti orgazam isključivo penetracijom. Jer trenutno se srame. Trenutno lažu. Trenutno šute i misle da nisu dovoljno dobre zato što njihov partner nema pojma što je to klitoris jer ga nitko nikad nije naučio. Jer on nije mislio da je to bitno. Jer ona „svršava“ i bez toga… A to onda za sobom povlači pitanja koja daleko izlaze iz okvira seksualnosti.

Bilo mi je neugodno dečku otkriti da sam nezadovolj(e)na

Ako ne možemo otvoreno komunicirati s partnerom o seksualnim odnosima, u kakvom smo to onda uopće odnosu? Kako gledamo na sebe ako mislimo da od seksa ne zaslužujemo ni najobičniji orgazam koji bi se trebao podrazumijevati? Ako partneru nije stalo do toga da nam je dobro tijekom seksa, koliko mu je onda stalo do naših ostalih potreba? Osobno sam se dugo sramila priznati prvom partneru da mi naš seks nije jednako dobar kao njemu. A on to nije primjećivao… Ili je, ali ga nije previše zanimalo – i jedno i drugo samo ide u prilog tome da to nije bio partner za mene, kao što se kasnije ispostavilo. Bojala sam se da će mu se narušiti mišljenje o meni ako kažem da sam nezadovoljena. Bilo me sram reći mu kako da me dodiruje jer je to impliciralo da se i sama dodirujem, a to, ponovno, nije nešto što dobre djevojke rade. To je rezervirano za one loše s kojima se nitko ne druži.

Godine odrastanja i rada na sebi učinile su svoje te definitivno više nemam problema s time da kažem kada nisam zadovoljna performansom te što bih voljela promijeniti idući put kako bi meni bilo bolje. Jednako tako naučila sam se zauzeti za sebe i u svim ostalim segmentima svog života jer – i ja sam bitna! Moje je zadovoljstvo bitno. Moja je sreća bitna. Moje je mišljenje bitno. Moj je posao bitan. Moji su hobiji bitni. Moje je vrijeme bitno. Moji su orgazmi bitni. Ne, nije sve u seksu, apsolutno se slažem s time, ali puno toga drugoga povezano je sa seksom, slagali se mi s time ili ne.

 

 

Foto: Pexels