Jeste li ikada pitali svoju djecu koji je za njih najljepši dio Božića? 

Nedavno smo moja petogodišnja kći i ja bile na jednoj božićnoj radionici. Točnije, ona je sudjelovala, a ja sam prisluškivala iz prikrajka. Voditeljica je postavila djeci pitanje što im je najvažnije i najljepše kod blagdana Božića, a onda su se krenuli redati odgovori „pokloni“, „Djed Mraz“, još malo poklona, slatkiša pa, pogađate, opet pokloni i tu i tamo neki odgovor o boru i ukrasima. U nekoliko navrata voditeljica je pokušavala navesti djecu na nešto drugačiji odgovor. Kada je rekla da su za Božić i u dane božićnih blagdana mama i tata uglavnom kući, na godišnjem, manje rade, ne radi vrtić, škola, okupljaju se oko stola… Došlo je i par simpatičnih odgovora poput odgovora jedne djevojčice koja je rekla: „Eh, moji nisu, moj je tata u misiji!“. Ipak, uz malo poticaja nametnuo se pravi odgovor.  

Naučite djecu koja je prava vrijednost blagdana

Moja kći nije dala odgovor jer je inače stidljiva, a mene je jako zanimalo što će mi reći. Na putu prema kući pričale smo o radionici i pitala sam ju što je njoj najljepše za Božić, a ona mi je rekla da je najljepše kad na Badnjak „raširimo“ kauč u dnevnoj i svi četvero ispod dekice gledamo crtiće dok pokraj nas svijetli bor. Kada sam ju pitala zašto nije podijelila taj odgovor, rekla je da ne zna, da je mislila da su točan odgovor pokloni.

Ne pišem vam ovaj uvod da bih se pohvalila kako imam skromno dijete (jer nemam). I moja je nekoliko puta u pismu Djedu Mrazu naglasila da joj donese igračku, a nikako odjeću i znam da voli spavati na tom razvučenom kauču da motri je li Djed pojeo keks, a sobovi mrkve te da se trudi biti budna da uhvati što stiže pod bor. Ipak, dijelom zaslugama lijepog odgoja u vrtiću, dijelom našima, mislim da je shvatila poantu ovog blagdana (meni osobno najdražeg i najljepšeg). I dok ju gledam kako se danima igra s jaslicama, figuricama Isusa, Marije i Josipa pa pjeva „Veselje ti navješćujem“ i „U to vrijeme godišta“, pucam od ponosa.

I ovog Božića trošimo iznad svojih mogućnosti - koja je svrha? 

Svjesna sam da se u današnje vrijeme Božić najviše gleda kroz prizmu poklona, darivanja i potrošnje. Sulude nenormalne potrošnje koja je iz godine u godinu sve viša, a naša primanja navodno sve manja. U jeku inflacije kada se svakodnevno žalimo da su cijene otišle u nebesa, jedino što sam ja primijetila, jest to da su police prazne, opustošene, a gužve u trgovinama nikad veće. Sretna sam i zahvalna jer mogu svojoj djeci priuštiti ono što mislim da zaslužuju i ostvariti im poneku želju, ali svakog se dana u večernjoj molitvi pitam kako je onima koji ne mogu.

Iako sada imamo dvije pristojne plaće, dva izdašna „dara za djecu“, dvije božićnice, i suprug i ja odrasli smo u uvjetima kada naši roditelji to nisu imali. Štoviše, moji su živjeli na način da je mama svaki mjesec odvajala skromnu svotu kako bi skupila za lijep božićni poklon. Nikada nisam osjetila da mi nešto nedostaje, Božić se obožavao na sve načine, od običaja darivanja, blagovanja, pjevanja pjesama, odlazaka na zornice, a sretna sam što moja djeca ne znaju što znači ne imati.

Možda ne možete priuštiti djeci sve što biste htjeli, ali jednu stvar nemojte im uskratiti

I dok u punim vrećicama možda skrivamo neke druge probleme o kojima u ovo veselo đinglbelsko vrijeme ne želimo razmišljati, vjerujem da ne uočavamo koliko oko nas ima roditelja s malim ili nikakvim primanjima koji ovaj Božić ne mogu djeci priuštiti sve. Svake godine potrudim se sudjelovati u nekoj lokalnoj akciji kako bih pomogla baš takvima jer znam koliko pomoć u takvim vremenima znači.

Međutim, problem je u cijeloj ovoj temi ipak malo dublji. Umjesto da se vraćamo nekim tradicionalnim vrijednostima i učimo njima svoju djecu, mi smo zaglibili u dubokom konzumerizmu i "od šume ne vidimo drvo". Sigurna sam da i onaj roditelj koji misli da ne može djetetu priuštiti sve što bi po nekim društveno pogrešnim mjerilima trebao, zaboravlja da ima ono najvažnije što djeci treba ovog Božića – zajedništvo.

Izgubili smo osjećaj zajedništva jer smo, baš kako jedna dječja pjesma kaže, zaboravili na „glavnog lika“ ove proslave. „Orašar je super, stvarno je, al' ne može zamijeniti jaslice, u njima je poanta, glavni lik, glavni slavljenik“. Da, Božić su i pokloni, i okićene jelke, i darovi, ali Božić je prije svega – Isusov rođendan. Učimo svoju djecu što slavimo taj dan, pozovimo ga na proslavu. Ne moramo ispeći 15 vrsta kolačića, ne moramo spremiti kuću kao dolazi sanitarna inspekcija, ne moramo pojesti i pečenku, i odojak, i francusku salatu. Ne mora se ispod bora naći i iskupa igračka. Otkažite dogovore, ostanite kući s njima.

Ne morate ići na otmjena mjesta i jesti preskupe fritule, napravite ih zajedno. Često se moramo podsjetiti da djeci najviše od svega trebamo baš mi. Moramo zahvaliti na svemu što imamo, bila to sitnica ili izobilje. Moramo biti zahvalni na toplom domu, krovu nad glavom, na stisku ruke, zagrljaju i osobi s kojom dijeliš obrok. Moramo proslaviti ono najljepše što svi imamo, siromašni ili bogati –  ljubav koju gajimo jedni prema drugima.

Sretan Božić dragi roditelji!

 

Foto: Pexels

Pripremila: