Formalno obrazovanje iz moje perspektive - što sam naučila kao diplomirana ekonomistica?
Koja je razina vašeg stručnog obrazovanja i jeste li zadovoljni? Sjećam se da sam u djetinjstvu imala razne ideje i mojoj mašti nije bilo kraja. Tako sam jedno vrijeme govorila da ću biti frizerka pa kozmetičarka, a onda sam čak glumila i doktoricu te prepisivala ukućanima terapiju. Danas nisam ni u jednoj od navedenih struka, a moj put započeo je upisivanjem gimnazije i odlaskom na Ekonomski fakultet. Koliko mi je formalno obrazovanje oblikovalo daljnji put (i mene) i koliko je ono zaista važno? Svoje mišljenje donosim vam u nastavku.
Gimnazija kao jedini mogući odabir
Na samom početku voljela bih napomenuti kako mi obitelj nikada nije nametala u koju školu moram ići, koji fakultet završiti ili gdje se zaposliti, štoviše, uvijek su bili velika podrška na mom putu. Ali brojni nisu bili te sreće pa vam tako vrlo brzo postane jasno na koga obitelj vrši pritisak i ima (pre)velika očekivanja. Kada sam završavala osnovnu školu, bilo je za očekivati da će svi najbolji učenici ići u gimnaziju. O upisivanju srednje strukovne škole nisu ni razmišljali. Veliki broj učenika upisao je gimnaziju, a onda se pokazalo tko je, a tko nije tako sjajan. Danas, desetak godina kasnije, gotovo sva strukovna zanimanja deficitarna su i svi koji su tih struka mogu zarađivati vrlo dobro i biti sami svoji majstori. A gdje su gimnazijalci?
"Mogla bi upisati medicinu"
Ovo je bio česti komentar s kojim sam se susretala tijekom školovanja, a tome su prilog išle moje odlične ocjene i to u klasičnoj gimnaziji. Mogla sam, ali me medicina nije zanimala pa sam na svoju radost, a šok mnogih, upisala Ekonomski fakultet. Tek sam na fakultetu shvatila da sam od gimnazije dobila tek dobru podlogu općeg znanja i kako sam stekla dobre radne navike, stoga mi učenje nije teško padalo, a čak sam imala i brojne izvannastavne aktivnosti. Znam i ljude koji su završili gimnaziju, a na fakultetu nisu uspjeli i samim time pronašli su se u problemu jer nisu imali završenu strukovnu srednju školu. Svaka strana ima dvije medalje - veliki broj kolega koji su završili fakultet kad i ja, godinama su tražili posao ili ga još uvijek traže jer na tržištu ima i previše diplomiranih ekonomista, a posla ne baš toliko.
Je li diploma uopće nužna?
Postoje određena zanimanja koja izričito zahtijevaju diplomu. Primjerice, doktori medicine i dentalne medicine, veterinari, inženjeri, menadžeri i brojni drugi. Određene tvrtke i pozicije zahtijevaju isključivo visoku stručnu spremu što podrazumijeva završeni fakultet. Dok postoje industrije i tvrtke koje su malo fleksibilnije i kojima diploma nije presudan faktor ako posjedujete određeno predznanje i imate iskustva. Najbolji je takav primjer IT gdje vas gotovo nitko neće pitati koji ste fakultet završili i imate li diplomu. Godine rada u toj industriji donijele su mi iskustvo rada s ljudima koji su genijalci u svom poslu, bilo da je riječ o programiranju ili dizajniranju, a da nemaju fakultetsku diplomu.
Formalno je obrazovanje važno, ali zapamtite...
Danas možemo svjedočiti tome kako se trendovi mijenjaju vrlo brzo i da tržište rada doživljava velike promjene. Uzroci tome raznovrsni su, svjesni smo ih i sami, no sve počinje od osnovne škole. Veliki broj djece, što znam i po sebi, tada nije svjestan što može očekivati ako odabere određenu strukovnu školu ili gimnaziju. Potom u srednjoj školi nisu sigurni gdje nastaviti dalje i što će se dogoditi ako putem pogriješe. Ne pomaže ni pritisak okoline jer svi žele doktore, a ne frizere, no možda se i to uskoro promijeni. Zaključak je da je formalno obrazovanje itekako važno, no o nama, našim željama i mogućnostima ovisi do koje ćemo razine ići s obrazovanjem. Važno je zapamtiti da nas naš odabir ne mora definirati i da uvijek možemo promijeniti put, upisati fakultet u kasnijim godinama ili željenu prekvalifikaciju i raditi posao koji volimo.
Foto: Canva
- Pripremila:
- Valentina Bermanec
- Tagovi:
- Prikaži
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice