Što je uopće ADHD i kako sam ga uočila kod svog partnera?

ADHD (engl. attention–deficit ili hyperactivity disorder) poremećaj je koji uključuje nedostatak pažnje, hiperaktivnost te impulzivnost. Postoje tri tipa koji se svrstavaju na temelju postojećih simptoma pa tako razlikujemo ADHD s nedostatkom pažnje, ADHD s hiperaktivnosti / impulzivnosti te kombinirani tip. Dijagnoza se dobiva na temelju kliničkih kriterija, a terapija uglavnom uključuje lijekove u kombinaciji sa psihoterapijom. Smatra se kako 5 do 15 % populacije ima ADHD, a češće se pojavljuje kod muškog spola.

Ako ste primijetili da sve više osoba dobiva dijagnozu ADHD-a, niste jedini. Samo u svojoj okolini u zadnjih šest mjeseci upoznala sam par osoba koje su nedavno dijagnosticirane, a do tada doslovno nisam znala nikoga s tom dijagnozom. Iako sama učestalost ADHD-a u populaciji nije značajno izmijenjena, promijenile su se neke stvari koje direktno utječu na postavljanje dijagnoze. Neke od njih definitivno su destigmatizacija mentalnih poteškoća, bolja osviještenost u vezi ove dijagnoze (npr. ADHD TikTok) te viša stopa educiranosti opće populacije koja češće, brže i bolje uspije prepoznati simptome ADHD-a. Također, ADHD u prošlosti je bio rezerviran samo za hiperaktivnu djecu, dok se u zadnje vrijeme mijenja paradigma i govori se o ADHD-u koji može biti i drugih karakteristika osim hiperaktivnosti.

Partnerova dijagnoza ADHD-a

Mojem je partneru ADHD dijagnosticiran prije 2 mjeseca. Otkad ga poznajem, uvijek je bio „na svoju stranu”, ali zabavnog i duhovitog karaktera, duša društva. Prije godinu dana sam primijetila kako su neke osobe koje pratim online počele otvorenije pričati oko ADHD-a budući da ga i same imaju. Radilo se o osobama koje pratim godinama i primijetila sam kako su neke navike i ponašanja zajedničke njima i moj partneru. Iz fore sam ga tada nagovorila da riješi online ADHD test koji je ukazao na mogući ADHD, no nismo ga uzeli suviše ozbiljno.

Ulazeći dublje u pitanje ADHD-a, ipak smo zaključili kako bi bilo dobro napraviti i službene preglede koji bi potvrdili ili odagnali sumnje. Na psihološkom testiranju te pregledu psihijatra ispostavilo se da moj partner ima ADHD. Iako ima ADHD, moj je partner visokofunkcionalan čime je uspio proći ispod svih radara koji bi ukazali na ADHD. Godinama je svoje ADHD osobine prilagođavao „normalnom” svijetu te ih maskirao i to je jedan od razloga zašto je do ove dijagnoze je došao tek u ranim tridesetim godinama.

Unikatne prednosti neurodivergencije

Iako ADHD spada u psihijatrijske dijagnoze, u mnogim se situacijama pokazao kao iznimno dobar i koristan „poremećaj”. Zahvaljujući ADHD-u rješavanje problema mom je partneru svojevrstan izazov. On ne razmišlja izvan kutije: on tvrdi da za njega kutija ni ne postoji te uvijek ima nekonvencionalne metode rješavanja problema. Kaže da je njegov cijeli život kaotičan i parcijalno stresan (jer se stalno modificira prema „normalnom”, neurotipičnom društvu) i kada se dogodi objektivno stresna situacija, on se odlično nosi s njom jer je njemu ta razina stresa svakodnevna. Uvijek uspije zadržati hladnu glavu, trezveno promisliti i odlučiti, čak i kada ja izgubim sve konce i na rubu sam raspada. Zbog toga smatram i da je iznimno otporan na sve životne udarce te da njemu ni jedna kriza nije prava kriza.

Zahvaljujući hiperfokusu u značajnom je broju životnih situacija uspio – najčešće ga je iskorištavao za ispite jer mu je omogućio pamćenje ogromne količine informacija u rekordnom vremenu. Tijekom godina susreo se s raznim hiperfiksacijama koje su ga držale određeno vrijeme i kojima je posvetio velik broj sati proučavanja. Upravo zbog toga ima enormno znanje o najraznovrsnijim temama, uvijek zna neke sitnice i detalje koji su drugima zanimljivi. S različitim ljudima može voditi smislene razgovore jer je velika vjerojatnost da zna nešto o temi koja njih okupira.

Život s njim nikada nije dosadan

Ljubitelj je spontanih i zabavnih odluka te suživot s njim nikada nije dosadan, pogotovo kada ima periode hiperaktivnosti (što obično sa sobom nosi i dobro raspoloženje, dječju zaigranost i nepresušnu energiju). Njegovi su osjećaji vrlo intenzivni i sve tako proživljava uključujući i ljubav koju mi svakodnevno pokazuje te me nosi kao kap vode na dlanu.

Vrlo je perceptivan i ne promaknu mu ni najmanje promjene mog raspoloženja što nam olakšava vezu budući da primijeti da nešto nije u redu, čak i kada mi je samoj sebi to prerano priznati. Na taj način izbjegavamo svađe i razmirice pasivno-agresivnog tipa jer poteškoće možemo riješiti adekvatnom komunikacijom na vrijeme. U konačnici, upravo zato što je drugačiji, potpuno prihvaća druge „drugačije” ljude – bilo da su različite religije, rase, seksualnosti... I to je dio koji kod njega iznimno cijenim i volim.

Motivacija, hiperfiksacije i promjene raspoloženja - kako to utječe na naš odnos?

Moj je partner predivna osoba (čak je psihologinja naglasila kako ga njegove osobine čine idealnim partnerom!), ali ADHD sa sobom donosi i neke specifične karakteristike za koje nisam uvijek imala potpuno razumijevanje. Recimo, motivacija za započinjanje zadatka nepostojeća mu je, a i kada započne zadatak, gotovo ga nikada ne riješi u potpunosti (pranje suđa u kojemu opere sve osim dvije čaše). Konstantno se mora tjerati da započne nešto što mu je obveza, a nerijetko to prijeđe u odgađanje započinjanja obveze koje ide u nedogled (sutra, od ponedjeljka, od 15. u mjesecu i slično).

Može satima gledati u ekran (TV, mobitel) bez da se pomakne ili da mu bude dosadno, no kada smo razgovarali o tome, navodi kako mu u toj situaciji, unatoč tome što okolini izgleda nezainteresirano i u svom svijetu, mozak radi neprestance i vrlo intenzivno što opisuje kao da ima pčele u glavi koje konstantno zuje i ometaju ga.  Često ima hiperfiksacije: jedan mjesec to su Lego kocke, sljedeći Jiu-Jitsu, mjesec iza toga pisanje članaka, a svaki od tih novih hobija prezentiran je kao da je to nešto što će raditi cijeli život. U trenutku kada nešto postane hiperfiksacija, tada je to sve - cijeli dan može o tome pričati, da je to najbolja stvar i da bismo svi to trebali probati. Dugo mi je trebalo da prestanem shvaćati ozbiljno sve novo što mi prezentira i shvatim da su to samo prolazne faze, tzv. hobiji od dva mjeseca.

Promjene raspoloženja i impulzivnost - dvije stvari na koje sam se morala naviknuti

Na dnevnoj razini znao je imati dramatične promjene raspoloženja koje su varirale od depresivnih misli, tuge, jada i čemera do hiperaktivnosti, veselja, duhovitih pošalica i sreće – sve u roku par sati. Budući da sam ja „kao spužva” i da upijam kako se on osjeća, postalo mi je teško pratiti sva ta raspoloženja kada ih ja osobno ne doživljavam. Često i previše razmišlja („overthinking”) i katastrofira; misli da će se od svih mogućih situacija dogoditi baš ona najlošija.

Impulzivnost se često manifestirala u lošem i brzopletom baratanju s novcima, no vremenom je ipak postao uravnoteženiji. Svakako je impulzivnost i dalje prisutna, no najčešće u nebitnim situacijama, poput prometa. Kada je usred zadatka, obveze ili nečeg čime mu je okupirana pažnja (a da ga ne zanima pretjerano), iznimno je lagano odvratiti ga. Ponekad je dovoljna samo poruka koja se zatim pretvori u polusatno „scrollanje” po mobitelu do te mjere da zaboravi da je bio usred nečega što treba završiti. Naravno, uz sve navedeno, često vrti ili tapka prstima, lupka nogom, nemiran je te mu je iznimno teško savršeno mirno sjediti.

Kao jedna od smješnijih negativnih karakteristika koje su vezane za ADHD, jest zaboravnost. Tvrdim da se njemu isplati reći tajnu budući da zaboravlja i ono što kažem da ne smije zaboraviti. Osim toga tu su i poteškoće pri ocjenjivanju potrebnog vremena za nešto – npr. za skuhati obrok. Tako sam znala doći kući s posla, a da je ručak tek napola gotov iako je on bio uvjeren da je krenuo s kuhanjem na vrijeme. Ima poteškoće i s vizualizacijom, stoga uvijek moram obući odjevni predmet kako bi shvatio sviđa li mu se ili ne – samo pokazati nešto na vješalici nije mu dovoljno.

Rušenje stereotipa i razumijevanje raznolikih lica ADHD-a

Većina spomenutog tipična je za osobu s ADHD-om, no bitno je znati da se ADHD različito manifestira te postoji još popriličan broj karakteristika koji se pojavljuju uz ovu dijagnozu. Iako je češće dijagnosticiran kod muškaraca, u zadnje vrijeme dijagnosticira se i sve više žena. Sada znamo da to nije više poremećaj dječje dobi te uz pomoć ove dijagnoze sve više osoba odrasle dobi uspije dobiti odgovore na pitanja koja ih muče od malena, a vezana su uz njihovo neuobičajeno ponašanje, misli, odluke. Zbog bolje budućnosti društva u kojem živimo, funkcioniranja nas samih i shvaćanja drugih pojedinaca, moramo osvijestiti važnost ADHD (i drugih mentalnih poteškoća) kako bismo kreirali svijet prihvaćanja različitosti.

Foto: Freepik, Pexels