Zombieing: Znate li što znači ovaj novi pojam u svijetu dejtanja?

Nema te osobe da je dejtala, a da se nije našla povrijeđena, razočarana i vrlo vjerojatno napuklog ili "kvrcnutog" srca, ako ne i potpuno slomljenog. Vrtlog je to emocija koji nas je od euforije zbog prvog dejta do jasnog nam davanja do znanja da se priča neće nastaviti razvijati u smjeru koji smo priželjkivali, u stanju dovesti u samo nekoliko dana. Pa ipak, prvom prilikom kupujemo kartu za još jednu vožnju, u nadi da će ovoga puta priča biti sretnija. Sve dok ne naletimo na priču koja nam izmakne tlo pod nogama do te mjere da izgubimo svu nadu. 

 
Ne, nije jednostavno čuti da je osoba koja ti se sviđa upoznala nekog drugog ili da je cijelo vrijeme postojao netko drugi o kome niste imali pojma, a kamoli kada se ispostavi da ste za tu osobu bili tek igračka i da je taj netko od cijelog tog odnosa želio nešto potpuno drugo nego vi. Nije lako ni kada shvatite da ste na istoj stranici, ali jednostavno ne ide, iz ovog ili onog razloga.

Koliko god nas sve ove situacije boljele, ništa me u mojoj kratkoj i nimalo slatkoj karijeri dejtanja nije izbezumilo i povrijedilo toliko kao ghostanje. Imala sam tu sreću da sam nakon svega jedne single godine upoznala čovjeka za kojeg sam se u konačnici i udala i tu nesreću da je u tu jednu godinu uspjelo stati više redikula nego što mnogi na njih nalete kroz cijeli život. 

 
Budući da se ta single godina događala na pragu mojih tridesetih i, što je puno važnije, nakon veze koja je trajala cijelo desetljeće, postalo mi je jasno, baš kao što je vrlo vjerojatno jasno i svima koji ovo čitaju, da su se pravila igre promijenila.

Dejtanje je skupa s lepezom svih varijacija odnosa postalo kompleksnije - šire nego što je ikad prije bilo i značajno kompliciranije nego prije dejting aplikacija, pametnih telefona i društvenih mreža. Jednim dijelom zbog toga što nam se nikada prije toliko mogućnosti nije pružalo na dlanu, a dijelom i zbog toga što se s novim mogućnostima uvelike promijenio sustav vrijednosti. Ljudi su postali toliko lakomi, sebični i gramzljivi da im je ghostati nekoga postalo kao reći nekome dobar dan. U inbox ti uleti netko bolji ili te dosada navede na još malo svajpanja pa naletiš na nekog atraktivnijeg i jednostavno se odlučiš više nikada ne javiti osobi koja ti je još maloprije na sve strane hodala mislima. 

 
Otkako sam se s konceptom i iskustvom ghostinga susrela prvi put, prezirala sam ga više od bilo čega drugog. Do te mjere da mi je čak i varanje imalo više smisla od toga da netko, eto, jednostavno "nema muda" nazvati stvari pravim imenom pa se odluči povući i nestati s lica zemlje. Oduvijek vjerujući da je iskrenost temeljna nit integriteta svake osobe i kamen temeljac svakog odnosa, smatrala sam da je istina nekakav minimum poštovanja koji nam se duguje, ma kakva ona bila. Isto sam tako vjerovala da je svaka istina sretnije rješenje od ostavljanja nekoga s milijun upitnika oko glave i nešto zahvaljujući čemu će svatko od nas, prije ili kasnije, lakše zatvoriti neko poglavlje i krenuti dalje. Godinama sam živjela u uvjerenju da je ghosting dno kaljuže u svijetu dejtanja i dok ne postoji ništa gore, sve dok nisam čula za zombieing. 

 
Ovaj se pojam susreće sve češće u svijetu dejtanja, a odnosi se na sve one duhove koji se u nekom trenutku odluče vratiti u vaš život, tjednima, mjesecima pa čak i godinama kasnije. Za razliku od breadcrumbinga iliti obrasca prema kojem je netko u stanju mrvicama održavati našu nadu na životu, sve do onog trena dok ne postanemo svjesni da to ne vodi nikamo, za zombije je tipično da su u nekom trenutku potpuno nestali iz naših života, do te mjere da ne bi bilo razlike da su doista nekako uspjeli nestati s lica zemlje, da bi se u nekom trenutku odlučili u njega vratiti. 

Ne treba ga brkati s ghostlightingom - mračnim trendom prema kojem se duh vraća u naš život s izričitom namjerom da nas muči ukazujući nam pritom na sve razloge zbog kojih nas se uopće ghostalo. Zombiji su ipak malčice bezazleniji, ali još uvijek krajnje bizarna i, meni osobno, nedokučiva pojava.

Ono od čega sve polazi je da je netko nestao iz našeg života ili prestao razgovarati s nama bez ikakvog razloga ili objašnjenja, sve dok nije ponovno počeo komunicirati s nama, ponovno bez ikakvog objašnjenja ili isprike, kao grom iz vedra neba. Taj grom nekada je poruka, nekada poziv ili kakav dar, a ponekad i osoba koja se nacrta pred našim vratima. 

A zašto netko odluči postati zombi? Baš kao i kod ghostinga, breadcrumbinga ili bilo kojeg drugog fenomena u svijetu dejtanja, motivi su različiti. No, dosada, znatiželja ili usamljenost oni su najčešći. Mi bismo dodali i sebičnost jer stvarno moraš biti pi*da, pardon my french, da uopće ne uzmeš u obzir kako se netko zbog tvojih postupaka osjećao, ili uzmeš u obzir, ali svejedno zaključiš da je u redu javiti se nakon svega. Ono što je zanimljivo, jest to da je istraživanje aplikacije za spojeve Badoo pokazalo da je čak 43 % duhova požalilo zbog svojih postupaka. Svejedno, to im ne bi smjelo davati za pravo da se vrate u život osobe kojoj su ga zagorčali.

Fenomen zombija često proizlazi iz kombinacije čimbenika kao što su usamljenost i znatiželja jer se misli da je trava zelenija, a ponekad i iz istinske promjena mišljenja. Neki ljudi, vjeruju stručnjaci, možda nikada neće u potpunosti shvatiti emocionalni učinak svojih postupaka, a ponovno povezivanje pruža im, barem u njihovim očima, priliku za popravljanje nesuglasica.

I ovo je nešto što je Badoo istraživanje poduprlo jer je 69 % duhova priznalo da bi vjerojatnost da postanu duhovi bila značajno manja da su znali kakav će to dugoročni učinak imati na osobu koju su ghostali, a što znači da se svi oni koji dejtaju, redovitu bakću s cijelom četom emocionalno nezrelih ljudi odnosno ljudima s nedostatkom emocionalne inteligencije. 

Koje su posljedice zombieinga?

Što se emocionalnih posljedica zombija tiče, one uključuju cijeli niz emocija uključujući zbunjenost, ljutnju i ranjivost. Ovakvo se ponašanje poigrava sa samopouzdanjem i osjećajem sigurnosti osobe i bez imalo sumnje vodi do sumnjanja u vlastitu vrijednost te nas više od ičega drugog podsjeća na složenost ljudskih emocija i odnosa ističući važnost otvorene komunikacije, brige o sebi i poštivanja vlastitih emocionalnih granica.

Sve ovo dovodi nas do onog najvažnijeg pitanja - kako se nositi sa zombijima? Najvažnije je dobro razmisliti o svemu prije što reagiramo i još bolje razmisliti želimo li uopće reagirati. Jer koliko nam se god netko sviđao, jedna je stvar sigurna, a to je nedostatak poštovanja. I to je nešto što se, nažalost, neće promijeniti jer da nas netko imalo poštuje, za početak nas ne bi uopće doveo u tu situaciju. Vjerujte svojim instinktima, dajte prioritet svom emocionalnom blagostanju i odaberite put i ljude koji u vama ne izazivaju nelagodu. Možda smo samo pogledali previše horora, ali duhovi i zombiji definitivno nisu ti.

Foto: Canva