Moja borba s bolešću bez simptoma

Odgovorno ponašanje, redoviti preventivni pregledi i otvorena komunikacija o problemu. Bila sam i još sam potpuno svjesna koliko su te tri stvari važne kada je riječ o zdravlju. I držala sam ih se. Koliko sam znala.

U sustavu formalnog obrazovanja, barem u mojoj generaciji, nije bilo puno govora o tim stvarima. Za HPV virus prvi sam puta čula tek kao maturantica na sistematskom pregledu kada su spominjali cjepiva protiv nekih oblika tog virusa. Tada se cjepivo plaćalo i nisam se ni usudila pitati roditelje da me cijepe protiv HPV-a. Seksualni odgoj u školama bio je toliko rijedak i loš, ali za razliku od generacije naših roditelja, barem su mu posvetili ta dva, tri školska sata u cijelom obrazovanju. Moji roditelji, primjerice, za postojanje virusa koji uzrokuje rak vrata maternice čuli su samo na televiziji i mislili da se to događa samo negdje daleko, ne kod nas.

Bila sam svjesna da su redoviti ginekološki pregledi važni, no moram priznati kako su me nekoliko urednih PAPA testova još više lažno uvjerili da se infekcije HPV virusom, koji se većinom prenosi seksualnim putem, događa drugima. I to najviše drugima koji ne prakticiraju odgovorno ponašanje, nikako meni.

"Iskreno, bilo me sram i pomisliti da bih mogla imati bilo kakvu spolno-prenosivu bolest."

Čak i ako ona nije bolest u pravom smislu riječi, već nevidljiva infekcija koja je najčešći uzročnik raka vrata maternice u žena, bez ikakvih simptoma. Nisam imala nikakvu informaciju o tome da rezultati PAPA testa mogu biti lažno uredni i da takav način testiranja nije najpouzdanija metoda. Potpuno sam se pouzdala u to da uredni nalazi PAPA testa znače da sam zdrava i da na vratu maternice nemam nikakvih prekanceroznih ili kanceroznih promjena. U tom sam polju potpuni laik i vjerujem svojim liječnicima kada kažu da je sve u redu.

Nakon promjene izabranog ginekologa, otišla sam na redovan pregled ne očekujući ništa osim urednih nalaza. Nakon tri tjedna nazvala me liječnica s informacijom da su nalazi loši i da dođem na konzultacije.

"Nemam nikakve simptome ni tegobe, imam stalnog partnera i ništa se nije mijenjalo, osim liječnice."

Ništa mi nije bilo jasno. Što znači loši? Kako to sada odjednom? Nemam nikakve simptome ni tegobe. Imam stalnog partnera. Ništa se nije mijenjalo, osim liječnice. Došla sam kod nje s milijun upitnika iznad glave, a ona mi je pokazala moje nalaze. Rekla je kako sam premlada za tako loše nalaze i da su našli kancerozno tkivo na vratu maternice te da moram na otklanjanje tog promijenjenog tkiva. Od šoka nisam zapamtila što je točno rekla, ali spominjanje riječi „rak“ zauvijek mi se urezalo u pamćenje. Prestala sam disati na minutu i suze su same krenule niz lice.

I što sad? Mogu li se izliječiti?  - pitala sam samo to jer me samo to zanimalo. Ništa drugo u tom trenutku nije bilo bitno.

Nalazi su pokazivali dijagnozu CIN3, što je zadnji stadij prije dijagnoze raka vrata maternice. Liječnica me poslala na dodatne dijagnostičke postupke koji su također pokazali loše rezultate. Tih nekoliko tjedana čekanja nalaza gotovo se i ne sjećam koliko sam bila u šoku. Plakala sam svakoga dana, kada god bih se sjetila njezinih riječi. Pomislila sam da nikada neću moći imati djecu. Da ću izgubiti trudnoću ako ikada uspijem ostati u drugom stanju. U bolnici su rekli kako me neće operirati metodom klasične konizacije, kako ne bih imala problema u trudnoći. Nitko od liječnika nije mi dao potpune i nedvosmislene informacije o mom stanju. Hoću li ja sada dobiti rak ako oni ne uspiju otkloniti to tkivo? Koliko još imam života?

Tek nakon što sam se malo smirila, pronašla sam nekoliko grupa i foruma online, i tada sam shvatila koliko se žena u Hrvatskoj zapravo bori s HPV-om i CIN-ovima. Na tisuće. Pomoć i podrška mojih bližnjih, roditelja i partnera bila mi je utjeha, ali ništa me nije utješilo kao saznanje da je toliko žena oko mene već prošlo takve muke. Da to nije ništa tako strašno. Da su zatrudnile, rodile, odgojile svoju djecu. Da nisu oboljele od raka i da su žive i zdrave.

U međuvremenu, nakon opsežnih dijagnostika, došao je još jedan uredan PAPA test koji su liječnici tumačili kao izlječenje. Ta nada koju su mi dali uredni nalazi digla mi je razinu samopouzdanja i želje za životom. Nažalost, nakon šest mjeseci, uz nove dijagnostičke postupke utvrđeno je kako je prethodni uredan PAPA test ponovno bio lažno uredan i da je moja prava dijagnoza CIN2.

Nisam stigla ni biti u panici, već sam bila naručena za operaciju. Tim liječnika odabrao je poštedniju metodu, lasersko uklanjanje tkiva zahvaćenog promjenom (LLETZ metoda). Razinu straha i stresa koju sam doživljavala u tom periodu pred operaciju ne bih zaželjela ni najgorem neprijatelju. Znala sam da je to rutinski zahvat, da sam doma već sutradan, ali kao osoba koja nikada nije bila u bolnici, jednostavno se nisam mogla smiriti. Da mi je barem netko mogao iz prve ruke reći koliko se to lako preživi i koliko je zapravo bezbolno.

Doma sam bila idući dan, uz mirovanje od tri tjedna. Preživjela sam. Danas sam zdrava osoba, ali moja borba s HPV-om još traje. Operacija ne znači da se promjene na tkivu neće ponovno vratiti niti da sam se u potpunosti riješila virusa. Za virus nema lijeka, moram se samo brinuti da iz života otklonim stres i ojačam imunitet. Tijelo će tako dobiti šansu da se samo izbori s infekcijom. A sve sam to mogla prevenirati samo svjesnošću da ta opasnost za žene postoji i da je potrebno više opreza.

Da sam barem znala koliko je važno imati na umu da se to ne događa nekome drugome. Koliko je važno odabrati prave liječnike i ići redovito na preglede.

Čak i ako su nekada nalazi lažno uredni, češće uzimanje uzorka povećava vjerojatnost ranog otkrivanja, u stadiju kada se još puno toga može napraviti na putu do ozdravljenja. Kada bih mogla vratiti vrijeme, educirala bih se više o važnosti prevencije. Išla bih se cijepiti, ma koliko god koštalo. Pričala bih svim prijateljicama o tom problemu i važnosti prevencije. Uštedjela bih si tih godinu dana panike, stresa i straha za vlastiti život.

Ako ovaj članak potakne samo jednu mladu djevojku da potraži više informacija o HPV-u ili ode na preventivni pregled, ja sam izvršila svoju misiju. Ako samo jedna majka posjedne svoje djevojčice u pubertetskoj dobi i objasni im važnost prevencije i edukacije, bit ću presretna. Ako samo jedna profesorica uvidi kako je bitno educirati učenike o tom problemu, srce će mi biti kao kuća. Mladi danas imaju na raspolaganju besplatna cjepiva, puno više edukacije nego prijašnje generacije i puno više zdravstvenih usluga na raspolaganju. Želim im reći da nije sramota potražiti pomoć, izvršiti dodatne dijagnostike kako bi bili sigurni da su zdravi ili pitati nekoga za savjet.

Na kraju krajeva, zdravlje je najbitnije. Ako ne postoje simptomi, ne znači da ne postoji bolest. Redovitiji liječnički pregledi umanjit će šansu postojanja neotkrivenih dijagnoza. Pazite više na sebe i svoje zdravlje, kao i na zdravlje svojih najmilijih. Podsjetite sebe ili nekoga na važnost liječničkog pregleda i to već danas!

Tagovi:

Prikaži

#osobno