Rečenica od koje mi se diže kosa na glavi: (Neće) doći kad se najmanje budeš nadala!

“Doći će kad se najmanje budeš nadala!” jedna je od rečenica koja mi izaziva alergiju. Najveći klišej ikada koji svi rado izgovaramo jedni drugima. Priznajte, koliko ste puta čuli ovu rečenicu? Kada bih umjesto nje dobivala novce, sada bih bila bogata i vjerojatno bih pila koktele na Sejšelima. Šalu na stranu, kada se osvrnem na svoj dosadašnji ljubavni život i vrijeme kada sam bila solo, često sam znala čuti tu rečenicu. Čujem ju i dan danas, no ona mi nije nimalo utješna, ne očekujem da mi to itko govori i ono što je najgore, zvuči kao najgore sažaljenje i lažna utjeha. 

Neće doći kada se najmanje budeš nadala 

Kada se u meni spoje inat i sarkazam, rado na ovu rečenicu odgovorim da neće, a ni ne mora doći. Jasno mi je da se ona odnosi na činjenicu da ponekad zaista pronađemo partnere kada se najmanje nadamo. Nadala se ili ne nadala, ne znam kada i gdje ću upoznati budućeg dečka, ali sigurno neće biti nakon te izgovorene rečenice. Ona najčešće dolazi od ljudi koji su u dugogodišnjim vezama ili braku pa tu rečenicu izgovore u nekom vidu utjehe koju nisam ni tražila od njih. Znam da ne misle ništa loše, ali isto tako ne da mi se slušati više takve klišeje i samu sebe zavaravati. 

Nigdje ne kasniš, uživaj dok možeš

Počnimo od toga da većina nas koji smo solo, zapravo ni ne traži komentare niti utjehu. Neki možda silno žele novu vezu, a drugi uživaju i ne razmišljaju puno o tome kada i ako će se dogoditi. Ponekad osjetim društveni pritisak da mi je vrijeme da se udam i rodim djecu, a onda slijedi pritisak da trenutačno ni nemam dečka. Zapravo nigdje ne kasnim, ne trebam si stvarati pritisak zbog tuđih normi i želja, već uživati u slobodnom vremenu jer tko zna kad će se ono promijeniti. Nedavno sam dobila savjet koji me istinski oduševio jer je bio iskren i bio je od žene koja ima sve posloženo, ali koja nigdje nije žurila. Rekla mi je da uživam sad dok mogu jer nigdje ne kasnim i još uvijek stignem sve.  

Sve u svoje vrijeme 

Nekada ranije svoje solo vrijeme drugačije bih doživljavala, ali ne i danas. Svjesna sam koliko vrijedim, cijenim sve što sam postigla i trudim se biti bolja osoba u svakom smislu. Negdje na tom putu naići će se i netko meni sličan, kad bude vrijeme za to. Valjda je normalno da se svatko od nas nada da će pronaći sebi sličnu osobu i srodnu dušu, ali to ne znači i da ćemo kukati, tražiti ju na svakom koraku i pitati se gdje je do sad. I baš kao što nitko ne voli pitanja poput kad se udaješ ili kad će djeca, ni mi koji smo solo, ne volimo komentare da će doći kad se najmanje budemo nadali. Možete dati iskren savjet i podijeliti svoje iskustvo ako mislite da će nekome biti koristno, ali nema potrebe za izlizanim savjetima i sažaljenjem. 


Foto: Canva