Barbara Slade Jagodić: „Ako pokrećete posao, specijalizirajte se. Pare su u nišama!“

Barbara Slade Jagodić jedna je od prvih web novinarki, urednica, blogerica i community managerica u Hrvatskoj. Na ovom području usavršavala se od 1998. godine, a za užu specijalnost odabrala je SEO optimizaciju. U narodu bismo rekli da nas uči kako zaraditi online putem web stranica i društvenih mreža. Osim što je posljednjih par godina uspješno zaplivala poduzetničkim vodama, ona je i majka četverogodišnjakinje pa ćete u njezinim tekstovima često pronaći i mudre savjete s područja majčinstva. Budući da Barbarino životno iskustvo i šaroliki poslovni put mogu poslužiti kao inspiracija brojnim ženama, u razgovoru s njom doznajemo kako je izgledao početak njezine karijere, a kako njezin posao i život izgledaju danas. 

Inspirativni razgovor donosimo vam u nastavku i pozivamo vas da članak pročitate do kraja jer se ondje krije i posebno iznenađenje za sve naše čitateljice! :) 

 

 

1. Kakva je Barbara bila na samom početku karijere, a kakva je danas? Što se najviše promijenilo?

Nikad nisam mislila da ću postati poduzetnica. To nikad promijenilo se s 40 godina, ali u meni je to kuhalo dobrih deset godina. Puno mi je trebalo da se odvažim na to unatoč tome što me dugo „svrbjelo“ da budem samostalna. A za sve je kriv odgoj. Odgajana sam kao i većina mladih u moje doba: da ne talasam, da završim školu i negdje se zaposlim na sigurnom. Rođena sam i dobrim dijelom odrasla u Jugoslaviji pa je to tada bilo sasvim uobičajeno, ne znam da sam ikad susrela nekog poduzetnika kao malena. O tome se nije pričalo. Pričalo se o obrazovanju, o marljivom radu, ali o samostalnosti? Nikada.

Mentalitet u kojem smo odrastali, prepoznala sam u knjizi koju sam pročitala u svojim tridesetima „Rich Dad, Poor Dad“. Mi smo bili ovaj „poor dad“, odgajani da odrađujemo posao za druge i da živimo od plaće do plaće. Prvih 20 godina radila sam tako. I nije mi bilo loše. Radila sam na zaista zanimljivim pozicijama, zatekla sam se u online svijetu upravo kad je on tek krenuo cvjetati u nas. I zbog jednog oglasa na stupu Filozofskog fakulteta gdje su tražili pismene ljude sa širokom općim znanjem, ja sam postala novinarka. Na tada drugom portalu u Hrvatskoj. Za nekoliko godina već sam bila glavna urednica web izdanja najveće medijske kuće. Nakon medija, a sve zbog društvenih mreža na kojima sam od starta radila kao commmunity manager za Jutarnji list, okrenula sam se u cijelosti digitalnom marketingu. Prešla sam u digitalni odjel tada najveće korporacije u nas, to je tek bila škola koja me je naučila puno toga i usmjerila zapravo u poduzetništvo.

 

2. Nakon što ste promijenili više pozicija i firmi, odlučili ste se za pokretanje vlastitog posla. Koji je bio poticaj za ostvarivanje te ideje?

Radeći u korporaciji na strani klijenta, surađivala sam s brojnim agencijama. Tu sam vidjela koliko neke rade zaista loše, a vlasnici su bili dovoljno samouvjereni da ju pokrenu unatoč nedostatku talenta i znanja. Bila sam ljubomorna na njih. Znala sam da znam više, a gle njih! Uočila sam prostor za edukacijama, ali i jednu nišu koju nitko nije pokrivao – ciljano pisano za web medije – ono SEO optimizirano. Još za vrijeme rada kod poslodavca, uz njegovo dopuštenje pokrenula sam edukacije iz Social media marketinga i Content marketinga dok sam paralelno samostalno učila SEO vježbajući na raznim projektima. Nikako se nisam mogla odvojiti od poslodavca, nešto u meni od onog odgoja „rada na sigurnom“ kočilo me. Tek kad se raspala firma u kojoj sam radila, a ja postala majka, dobila sam snagu da se odvažim i krenem u solopreneurstvo. Imala sam 40 godina i bilo je „sad ili nikad“.

Velika prednost bila je ta što sam već sam šest godina prije toga imala paušalni obrt pa su me već mnogi zapravo poznavali kroz te moje edukacije, nisam startala iz nule. Mislim da je to bilo jako važno. Zato često govorim ljudima da probaju nešto raditi sa strane dok „rade na sigurnom mjestu“. Čisto da testiraju i sebe i tržište. I da steknu iskustvo.

 

 

3. Koji je bio Vaš najveći strah i koje su bile najveće prepreke u trenutku pokretanja posla?

Ništa nisam znala o vođenju biznisa. Nula. Ne uče te to nigdje. Kako zazirem od Excelica i administrativnog posla, bojala sam se da će mi to biti toliko dosadno da ću odustati brzo od svega. Zapravo je bilo stresno. Pokretanje biznisa je kao učenje kuhanja. Ne znaš ništa. Pratiš tamo neke recepte, često pogriješiš, ali s vremenom uđeš u đir i prestaneš misliti na korake, samo ideš dalje. Uzmeš knjigovodstvo kod nekog da ne zapneš na velikim preprekama, ostalo učiš dok radiš.

 

4. S kojim ste se neočekivanim izazovima susreli u tom periodu?

Ako vam kažem da sam krenula u solo biznis usred pandemije 2020. godine, možda i vi pomislite da nisam baš bila prisebna. Kad su svi štedjeli, ja sam ljude pitala pare. Srećom, digitalno poslovanje zbog pandemije ubrzano se širilo i mnogima je upravo trebalo to što nudim. Tako da sam zapravo potrefila baš dobar trenutak. Ispalo da je su moje edukacije iz Content marketinga i SEO optimizacije vrlo tražena roba.

 

5. Uzimajući u obzir sve prednosti i nedostatke samozapošljavanja, smatrate li da je danas teže voditi vlastiti posao ili raditi za nekoga?

Nijedna opcija nije savršena. Nema u pravom poslu opuštanja, bilo da radiš za druge ili da vodiš svoj biznis. Nisam ni ja tip za opuštanje, nikad ne bih mogla raditi na način da negdje dođem u 8 ujutro, radim repetitivne radnje cijeli dan i odem doma. Ne mogu ništa odrađivati. Uvijek sam u poslu 100 %. Ima to i negativnu stranu – anksioznost. Danas s 45 godina znam svoje prednosti i mane. Zato sam posložila posao da ta anksioznost ne izvire na površinu. Puno sam smirenija sad kad sama kontroliram što radim i s kim radim. Kad radiš za drugog, uglavnom nemaš luksuz izbora s kim ćeš raditi, a rad s ljudima zna biti baš jako težak jer ljudi donose svoje probleme i svoje karaktere s kojima se ti jednostavno moraš nositi. Nisam ni ja idealan klijent svima, svi smo nekad nekom naporni. Treba to moći podnijeti.

 

6. Koje su po Vašem mišljenju najveće prednosti kada radite za sebe, a koje kada radite za nekoga drugoga?

Kad radiš za drugog, često radiš što ne voliš. Ali plaća ide i kad radiš manje. Možeš nazvati na posao i dignuti bolovanje od tri dana. Uglavnom imaš slobodne vikende. Puno toga nije na tebi pa si s jedne strane opušteniji. Kad imaš svoju firmu, ne brineš samo za sebe, nego i za ljude koje zapošljavaš. Odgovoran si za druge. Moraš namaknuti novac za plaće. To je jedan od razloga zašto sam i dalje solopreneur. Ne želim imati toliku odgovornost. I želim više uživati u slobodnom vremenu.

Netko će reći da to nije ambiciozno od mene, ali ja zapravo nikad nisam sanjala o tome da imam najveću firmu, jahtu i što ja znam što. Ne motivira me u životu da budem najbogatija. Upoznala sam puno bogatih ljudi i puno njih bili su najnesretniji ljudi koje sam znala. Vječno u stresu, vječno nedostupni. Kad radiš za sebe, možeš birati što ćeš i s kim raditi. Jedan od najvećih benefita i sreće jest moći nekom reći „ne“ bez posljedica. Znala sam odbiti klijente s kojima se na prvom sastanku osjećam jednostavno loše. Ima ljudi koji dođu s tobom raditi i postavljaju se kao da su tvoji šefovi. Naređuju. Jer oni imaju pare, a ti ih kao moraš slušati. Bila sam dovoljno hrabra i pametna da sam nekima rekla kako ne želim s njima surađivati. Nije u parama sve. Ako ćeš me maltretirati, nema tih para za koje ću raditi s tobom. Ne više. Nisam ja svoj život našla na cesti da me netko gazi.

Eh da, i možeš ići na godišnji kad i koliko želiš, dok u korporaciji nismo mogli uzeti godišnji dulje od dva tjedna u komadu. Sad kao solopreneur ljeti uzimam dva mjeseca odmora u komadu. Pa još barem dvaput po dva tjedna tijekom godine. Bolja sam osoba i radnica kad sam odmorna. Suprug je isto poduzetnik pa možemo sve lako iskombinirati i provoditi puno vremena sa svojom curicom. Osim godišnjeg odmora puno vremena provodimo s njom. Kad se naša malena rodila, znala sam da ću biti prisutna majka, ne ona koja dolazi doma povremeno da prespava dok se o djetetu brinu drugi. Zato radim do 15, 16 sati maksimalno. To ne bih mogla da radim kod nekog drugog. Ipak, možda se sve promijeni kad ona odraste. Možda ću raditi dulje, možda se negdje opet zaposlim. Nikad ne reci nikad. Puno sam ja puta promijenila mišljenje i karijernu putanju.

 

7. Što biste savjetovali svima koji razmišljaju o poduzetničkim vodama?

Nađite nišu. Pare su u nišama. Nemojte ulaziti u biznis koji je trenutačno jako popularan jer je gužva na tržištu velika. Nađite nešto što radi malo ljudi i usavršite se u tome. Ne trebate znati sve o svačemu. U digitalnom marketingu imate generaliste i specijalizirane stručnjake. Tzv. generalisti oni su koji znaju pomalo o svemu, ali zapravo ništa baš dobro. Takve osobe dobre su za rad u tvrtkama koje onda angažiraju vanjske suradnike i agencije jer mogu dobro koordinati projekte.

Digitalni marketing toliko je opsežan da nema šanse da znaš sve raditi. Nema šanse. Toliko se toga mijenja stalno da je potrebno puno vremena i truda da ispratite samo osnovne promjene, a kamoli da se specijalizirate za sve. Oni koji se specijaliziraju za određenu granu digitalnog marketinga, riskiraju više jer imaju manji broj mogućnosti dolaska do posla, no profitiraju više. Kad ste u nečemu stručnjak i imate rezultate za pokazati, novac dolazi sam od sebe. Ja sam krenula u marketing preko društvenih mreža. Kad su odjednom svi postali community manageri, počela sam raditi content marketing i pisanje za web. Kad sam primijetila da i to postaje popularno, da se cijena rada snižava drastično zbog prevelike ponude, SEO pisanje nametnuto se kao idući korak. Nakon toga počela sam učiti i tehnički dio pa mi je sad specijalizacija SEO optimizacija webova. Zadnje dvije godine jako radim i na LinkedIn marketingu te optimizaciji webova za prodaju, nema stajanja. Tko zna što ću raditi za deset godina.

 

8. Kako uopće znati da je vrijeme za odlazak s radnog mjesta? Imate li neke savjete ili pitanja koja si mogu postaviti svi koji su u nedoumici?

Važno je naglasiti da ne trebaju svi biti poduzetnici. Danas kao da je sramota raditi za druge, prevelik je naglasak na poduzetništvu. Ne mogu svi biti poduzetnici niti bi to bilo normalno. Isto tako valja naglasiti da ideja ne znači ništa. Svi imamo ideje. Potrebna je analiza te ideje i njezina realizacija. Tu mnoge ideje umiru. Kad netko kreće u pokretanje biznisa, nerijetko dođe k meni na savjetovanje ili na Content marketing edukaciju koja im posloži korake, oblikuje ideju, usmjeri na put koji donosi brže rezultate. Ima odličnih projekata koji zapnu na promociji, okrenu se marketingu na krivoj platformi, troše vrijeme i novac pokušavajući doći do kupaca bez da jasno komuniciraju to rade. S takvim klijentima treba potrošiti malo vremena da krenu zarađivati.

Ponekad vidim da osoba uopće nije ispitala tržište pa kad to istražimo, ispadne da bi biznis propao vrlo brzo jer nema potrebe za tim nečim. Ima i drugih izazova, kad se tržište zasiti nečeg. Onda pokušavam s klijentom naći neki novi put zarade, uvijek ima novih prilika ako se dobro gleda.

 

9. Budući da se digitalnim marketingom i medijima bavite od 1998., možete li nam otkriti što se najviše promijenio kada je riječ o sadržaju, ali i ponašanju ljudi online?

Na medije su definitivno najviše utjecale društvene mreže. Ljudi su počeli sadržaj konzumirati kroz news feed i svoje prijatelje, a algoritmi su postali sve sofisticiraniji da nam serviraju upravo onaj sadržaj koji će nas najviše zainteresirati. Zato danas govorimo o medijskom balonu, svi smo u nekom svom svijetu i nemamo širu sliku. Prije smo bili izloženi puno raznovrsnijem sadržaju nego danas. Čitalo smo novine offline i online, informacije su bile tu bez obzira sviđale nam se ili ne. Danas možete na gotovo svim platformama odabrati „Ovo mi se ne sviđa“ i dodatno usmjeriti algoritme da vam ne serviraju sadržaj koji vam se ne sviđa, no to nije nužno dobro jer nemamo širu sliku, imamo samo svoju sliku.

 

10. Čega danas najviše nedostaje na društvenim mrežama po Vašem mišljenju?

Kulture i odgovornosti. Uvijek je na internetu bilo trolova. Još u doba IRC-a u 90-ima bilo je ljudi koji su trolali druge. Onda je 4Chan 2003. popularizirao trolanje, a društvene mreže omogućile su brzo širenje novosti – među kojima su i one lažne i negativne. Iako je Facebook krenuo lijepo, tako da smo svi imali ime i prezime, brzo su mnogi počeli stavljati pseudonime i otvarati duple profile kako bi prosipali mržnju po mreži. Osim ako baš nekom ne zaprijetiti ubojstvom ili se ne ogrebete o premijera, policija vam neće doći na vrata. A vidjeli smo da se nažalost ljudi ubijaju zbog komentara online.

Mladi su posebno ugroženi. Osim što ih razni Instagram influenceri pumpaju da nemaju savrene živote i da ne izgledaju lijepo zbog čega razvijaju depresiju, mladi se bore i s online bullyingom. Znam se našaliti da bih zabranila filtere i fotografije koje bi algoritmi prepoznali da su obrađeni u Photoshopu, ali tada na Instagramu ne bi bilo 80 % sadržaja. Sve je nekako lažno. Sad je tu i AI koji dodatno zamagljuje granicu između realnosti i mašte… A onda su tu i online predatori. Grozim se toga! Imam malu curicu i kao mamu strah me što može doživjeti jednom kad krene biti prisutna online. Puno je gore nego kad sam ja bila mlada (iako zvučim kao stara baba). Meni je drago da nije bilo interneta i društvenih mreža kad sam ja bila školarka, ne znam kako bi se razvio bullying koji sam doživjela u osmom razredu da je tada svatko imao pametan telefon.

 

11. Koji Vam je trend na društvenim mrežama (ili internetu općenito) do sada bio najomraženiji i zašto?

Glupi izazovi zbog kojih su neka djeca umrla, to bi je baš nešto najgore. Ne gledam lijepo ni na razne „gurue“ koji iskorištavaju neuke i uplašene ljude, govore im da je sve u njihovoj glavi i u nekoj stanici pa im prodaju preskupe i neučinkovite seanse i lijekove od kojih ljudima bude sve gore. Baš zazirem od „nadri stručnjaka.“

 

Za kraj, mislim da mi žene trebamo podržavati jedna drugu pa bih voljela čitateljicama Ženski recenziRAJA dati jedan boost ako razmišljaju o online zaradi - popust od 30% na edukacije SEO Content marketinga 20. i 27. travnja. Prvih 15 koji se prijave za edukacije i pritom u napomeni / mailu napišu „Ženski recenziRAJ“, dobit će popust. Zašto 15? Jer radim u malim grupama. :) Prijavite se putem online formulara gdje ćete dobiti i više informacija o samim edukacijama.