Što se krije iza poslovanja popularnih brendova koje svi kupujemo?

Shopping je postao hobi otkako poznati brendovi poput H&M-a, Zare, Primarka, Topshopa, Gapa i drugi konstantno ažuriraju svoj asortiman. Kroz odjeću koju nosimo, iskazujemo tko smo, ali brza moda ima svoju cijenu i to nije samo ona napisana na etiketi. Brza moda označava stilsku odjeću i obuću masovne proizvodnje, pristupačna je, trendy i privlači kupce.

Globalizacija je trebala biti win-win situacija koja ljudima u siromašnijim dijelovima svijeta daje mogućnost zaposlenja i boljeg života, a ljudima u bogatijim dijelovima svijeta povoljnija dobra. No, iza svjetla reflektora modnih pista krije se neispričana priča.  Često ažuriranje asortimana strategija je koja djeluje na podsvijest i tjera na kupnju u kratkim vremenskim intervalima.

Modna industrija cvjeta, poznati brendovi profitiraju bilježeći rekordne prihode, potrošači su zadovoljni modnim ulovima po povoljnim cijenama, ali druga strana medalje otkriva neodrživi poslovni model, strukturalne probleme i eksploatacijsku praksu u srcu industrije brze mode.



Instagram: babasierzuca 


Industrija brze mode

Vlasnici poznatih brendova na samom su vrhu ljestvice najbogatijih ljudi na svijetu, no prevelika koncentracija na profit donosi kršenje ljudskih i radničkih prava te onečišćavanje okoliša. Industrija brze mode druga je po redu industrija koje najviše onečišćuju nakon naftne industrije.

Iako su većina zaposlenih radnika žene, u tekstilnim industrijama rasprostranjen je i rad djece. S obzirom na to da im odgovara nisko kvalificirana radna snaga, podatci International Labour Organisationa govore da radi oko 170 milijuna djece.

Ova nepravda u lancu opskrbe prolazila je gotovo nezapaženo dok 2015. fotograf Claudio Montesano Casillas nije objavio fotografije iz bangladeških tvornica gdje djeca rade, spavaju, jedu, tuširaju se i pritom im ne ostaje vremena za školu. 

Kina je postala preskupa pa je proizvodnja preseljena u Bangladeš, Vijetnam, Pakistan i na Filipine. Iako su se uvjeti u legalnim tvornicama donekle poboljšali, poseban problem ostaju ilegalne tvornice u kojima se proizvode odjeća i obuća za mnoge poznate brendove.




Neregulirano tržište rada

Poznati brendovi angažiraju vanjske firme koje potom organiziraju proizvodnju u siromašnijim dijelovima svijeta i tada se nailazi na poteškoće u obliku nereguliranog tržišta. Uvjete rada teško je kontrolirati zbog prekomorskih proizvodnih lokacija te globalnog i složenog lanca vrijednosti.

Bangladeš se „proslavio“ 2013. kada je došlo do urušavanja Rana Plaze, tvornice u kojoj se šila odjeća mnogih poznatih brendova pri čemu je 1100 ljudi izgubilo živote. Problematika je duboka jer je izvoz odjeće temelj njihovog gospodarstva i donosi godišnju zaradu od 25 milijardi dolara.

2020. obilježila je pandemija COVID-19 koja je utjecala i na tekstilne radnike, dovevši do još jačeg pritiska pa čak i do direktnih napada. Tvornice diljem SAD-a i Europe počele su otkazivati narudžbe što je rezultiralo masovnim otpuštanjima radnika i neisplatom plaća širom jugoistočne Azije. U jednoj tvornici tekstila koja se nalazi u Kambodži, radnici su morali nastaviti raditi i nakon što se u tvornici pojavio koronavirus. Nakon zatvaranja tvornice u El Savadoru, radnice su okupirale tvornicu i počele štrajk zahtijevajući da im se isplate neisplaćene plaće i otpremnine. Više od 200 članova sindikata jedne druge tvornice otpušteno je nakon što su zatražili implementaciju mjera protiv koronavirusa, a vođa protesta, izboden je. U siječnju 2020. u Kamboži je otpušteno 1000 radnika jer su zahtijevali da im  isplati bonus kao višegodišnjim radnicima. Nakon puča u Tajlandu imigrantski mijamarski radnici gotovo više nikako ne mogu slati kućama svoju zaradu. Radnici su uz nesigurne uvjete rada izloženi i nagrizajućim kemikalijama i bojama.



Ekološki problemi

Još je jedan veliki problem i odlaganje odjeće i obuće koja se nosi kratko zbog promjene trendova i potom baca što rezultira velikim količinama otpada. 

Za proizvodnju jedne pamučne majice potrebno je 2700 litara vode, odnosno količina vode koja je dovoljna čovjeku za 900 dana. 

Nisu zanemarive ni kemikalije i deterdženti potrebni za održavanje odjeće i obuće. Da bi odjeća i obuća stigle na police naših trgovina, proputuju pola svijeta u kontejnerima na brodovima koje pokreće fosilno gorivo, što prvenstveno utječe na porast štetnog utjecaja na zdravlje stanovnika obalnih krajeva. Problem je i sama tkanina kojom se koriste veliki lanci brze mode. Jeftine tkanine lako otpuštaju sintetička vlakna koja potom zagađuju prirodu pa mikrovlakna pronalazimo u ribama i životinjama koje se njima hrane. No, ni organski pamuk za proizvodnju traperica i majica nije najbolje rješenje jer se pri njegovoj proizvodnji potroši više litara vode. Visoke su i emisije ugljika do kojih dolazi tijekom prijevoza do maloprodajnih mjesta i spaljivanja odbačene odjeće.



Ovaj problem nije toliko daleko od Hrvatske. U srpnju 2020. predstavljeni su rezultati istraživanja Clean Clothes kampanje (CCC) o uvjetima rada u tvornicama. Radničke plaće vrte se oko minimalca što radnike tjera na obavljanje dodatnih poslova „na crno“ ili na zaduživanja. Intervjuirani radnici izjavili su kako često moraju ostajati na neplaćenim prekovremenima, ne dobivaju dodatke za topli obrok i godine staža. Nadalje, rekli su da za profesionalne bolesti uzrokovane poslom, poput bolova u leđima, uklještenih živaca, proširenih vena i sl., ne traže bolovanje kako ne bi ugrozili opstanak na radnom mjestu. Dakle, i tu je dostojanstven život od vlastitog rada onemogućen.


Spora moda - kako možemo mi doprinijeti?

Kapitalističko-konzumeristička iluzija stoji iza mnogih poznatih brendova. Alternativa je u takozvanoj sporoj modi koja trendove zamjenjuje bezvremenošću, kvalitetom i poštenom radnom praksom.

Također možete poduzeti i neke od sljedećih koraka: razmjena odjeće s prijateljima, doniranje, kupnja u second-hand trgovinama, pranje blagim deterdžentima kako bi se očuvala tkanina te popravak patenata, ušivanje otpalih gumbova i pukotina kako bi ostala nosiva.

Promjena se mora dogoditi na strukturalnom dijelu, pravnom, ali i u individualnom mindsetu. Moć za to prvenstveno je u rukama potrošača. Potrebno je okrenuti se kvalitetnim i dugotrajnim tkaninama, vlastiti stil graditi na održivim materijalima, raščistiti gužvu u ormarima te prije spontane kupnje provjeriti odakle je odjeća stigla.



Kvaliteta naše odjeće i obuće usko je povezana s kvalitetom života tekstilnih radnika diljem svijeta. Istina je da se za par stotina kuna možemo odlično obući u trgovinama ulične mode, ali zato  svi na ulici izgledaju isto. Proizvedeno je dovoljno odjeće za sljedećih nekoliko generacija.

Stil je kombinacija inteligencije, šarma, stava i samopouzdanja, slavi individualnost. Izađite iz modnog ringa zvanog Instagram i besmislenog, virtualnog, modnog natjecanja te pronađite vlastiti stil s kojim ćete se osjećati ugodno, snažno i znat ćete da činite dobru stvar. Neka to bude „mali korak za vas, ali velik za čovječanstvo“.

 

Savjeti za odabir odjeće i tkanina – znate li u čemu se najviše znojite i na što trebate paziti?


Autorica: Goranka Rakić

 Foto: Instagram (zero.waste.collective)/Canva

 

 

 

 

 

Pripremila:
Ženski RecenziRAJ
Tagovi:

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.